Prijeđi na sadržaj

Aeroflot

Izvor: Wikipedija
Aeroflot
IATA
SU
ICAO
AFL
Pozivna oznaka
Aeroflot
Osnovana15. srpnja 1932.
Glavno čvorišteZračna luka Šeremetjevo
UdruženjeSkyTeam
Podružnice* Aeroflot-Don
* Aeroflot-Nord
* Aeroflot-Plus
* Aeroflot-Cargo
Flota151 (+ 163 narudžbi)
Odredišta95
SjedišteMoskva
Internetska stranica: Aeroflot
Aeroflotovi zrakoplovi u zračnoj luci Šeremetjevu kod Moskve.

Aeroflot - Ruske Avionlinije (IATA: SU, ICAO: AFL) (rus. 'Аэрофлот — Российские авиалинии') je nacionalna aviokompanija Rusije i bivša nacionalna aviokompanija SSSR-a kada je ujedno bila i najveća aviokompanija u svijetu. Sjedište joj je u Moskvi a glavna bazu ima na Zračnoj luci Šeremetjevo.

Povijesni razvoj

[uredi | uredi kôd]
Aeroflotov Ilyushin Il-14
Tupoljev Tu-154
Aeroflot A320-200

Kompanija je pod imenom Dobrolet osnovana 9. veljače 1923. a s letovima je započela 15. srpnja iste godine na liniji između Moskve i Nižnjeg Novgoroda. Pod imenom Aeroflot pojavljuje se 1932. Međunarodni promet aviokompanija uspostavlja 1937. za Njemačku. U to vrijeme postaje najveća kompanija na svijetu i taj epitet zadržava sve do raspada SSSR-a. Tijekom 1940-tih godina glavni zrakoplov u kompaniji bio je Lisunov Li-2, u stvari Douglas DC-3 koji je s licencom proizvođen u SSSR-u. Kasnije su ti avioni postepeno zamjenjivani s Iljušinima Il-12 i Il-14.

Dana 15. rujna 1956. Aeroflot u promet uvodi Tupoljev Tu-104, prvi mlazni putnički avion u SSSR-u na liniji između Moskve i Irkutska. Prvi međunarodni let ovim zrakoplovom bio je između Moskve i Praga. U 1962. kompanija uvodi avione Tupoljev Tu-124. 1967. godine kompanija uvodi male regionalne avione Tu-134 i prve sovjetske dugolinijske mlazne avione Iljušin Il-62 na liniji između Moskve i Montreala.

U 1972. redovan promet ulazi Tupoljev Tu-154 koji do danas ostaje među najpopularnijim avionima Rusije. Zadnja inačica Tu-154M još uvijek leti za Aeroflot. U 1976. godini Aeroflot je prevezao ukupno 100 milijuna putnika što je još uvijek službeni rekord u svijetu. 1. studenog 1977. godine Aeroflot postaje prva kompanija u svijetu koja je s avionom Tupoljev Tu-144 počela s redovnim nadzvučnim putničkim letovima između Moskve i Alma Ate u Kazahstanu.

1980. u flotu uvode prvi putnički širokotrupni avion sovjetske proizvodnje, Iljušin Il-86.

1992. godine kompanija kupuje prvi avion zapadne proizvodnje, Airbus A310, a 1993. kreće s letovima između Moskve iNew Yorka novim modernim širokotrupnim avionima Iljušin Il-96-300.

Poslije raspada SSSR-a iz Aeroflota su nastale više od 300 regionalnih kompanija (mnoge od njih su imale samo 1-2 aviona) koje su postale ili nacionalne kompanije novonastalih država ili su privatizirane. Osnovni dio kompanije je opstao i pod imenom Aeroflot RIA (Russian International Airlines) je obavljalo uglavnom međunarodne linije iz Moskve. Aeroflot RIA je 1994. godine proglašen dioničarskim društvom i 49% dionica je podijeljeno zaposlenima. Iste godine kompanija po prvi put kupuje američke avione, Boeing 767. Nešto kasnije kompanija uzima u najam Boeinge 737 i 777 kao i teretne inačice aviona DC-10.

Novije doba Aeroflota

[uredi | uredi kôd]

2000. godine kompanija mijenja ime u Aeroflot–Ruske Avionlinije (Rossiйskie avialinii, Aeroflot – Russian Airlines) i okreće se domaćim linijama koje je do tada uglavnom prepuštala drugim kompanijama. 14. travnja 2006. godine Aeroflot postaje prva aviokompanija s prostora bivšeg SSSRa koja ulazi u članstvo jednog od globalnih udruženja, SkayTeam-a. U ovoj godini Aeroflot je prevezao 7.290.000 putnika i 145.300 tona tereta na 89 odredišta u 47 zemalja. Po podatcima iz svibnja 2007. godine vlasnici Aeroflota su Vlada Rusije (51,17%), National Reserve Corporation (27%), zaposlenici i ostali (19%). Po tim podacima za kompaniju radi 14.900 zaposlenika. U svibnju 2007. Aeroflot se ponudio za kupnju srpske aviokompanije Jat Airways. Vlada je više godina u potrazi za načinom privatizacije srpske aviokompanije a do tog datuma Aeroflotova ponuda za Jat je najveća. Aeroflot nudi ulaganja do $ 450 milijuna USD. Više od polovice novca bi bila za kupnju novijih aviona kraćeg doleta radi zamjene stare flote. Air Indija je jedina aviokompanija koja je također predala ponudu za kupnju JATa.

Flota

[uredi | uredi kôd]

Aeroflot flota se sastoji od sljedećih zrakoplova (rujan 2014.):[1]

Aeroflot flota
Zrakoplov U floti Naručeno Opcije Broj putnika Bilješke
B* W* E* Ukupno
Airbus A319-100 8 1 20 96 116
Airbus A320-200 63 20 120 140
8 150 158
Airbus A321-200 26 28 142 170
Airbus A330-200 5 34 207 241
Airbus A330-300 17 34 268 302
Airbus A350-800 18[2] TBA
Airbus A350-900 4[2] TBA
Boeing 737-700 15 TBA Prve isporuke: 2013.;
iznajmljeni od kompanije Rostechnology[3]
Boeing 737-800 5 20 20 138 158
Boeing 737-900ER 10 TBA
Boeing 767-300ER 1 30 188 218
Boeing 777-300ER 10 6[4] 30 48 324 402
Boeing 787-8 22[5] TBA
Ilyushin Il-96-300 6 22 260 282 Posljednji let: 30. ožujka 2014.[6]
Irkut MS-21 50[7] TBA
Sukhoi Superjet 100-95 10[8] 17 10 12 75 87
Ukupno 151 163 10
  • B, W i E su kodovi koji označavaju klasu sjedala u zrakoplovima, a određeni su od strane Međunarodne udruge za zračni prijevoz.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Airplanes. Aeroflot. 14. kolovoza 2014. Inačica izvorne stranice arhivirana 4. studenoga 2015. Pristupljeno 3. rujna 2014.
  2. a b Pronina, Lyubov; Rothman, Andrea. 22. ožujka 2007. Airbus Wins Aeroflot A350 Order, Offers Russia Role (Update2). Bloomberg L.P. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2012. Pristupljeno 7. rujna 2012.
  3. Karp, Aaron. 20. rujna 2010. Russian Technologies inks deal for 50 737NGs to be leased to Aeroflot. Air Transport World. Inačica izvorne stranice arhivirana 7. rujna 2012. Pristupljeno 7. rujna 2012.
  4. Airline News. Air Transport World. Aeroflot has taken delivery of its sixth Boeing 777-300ER out of an order for 16 of the type. 
  5. Boeing Orders and Deliveries by Customer. Boeing. Srpanj 2012. Pristupljeno 5. rujna 2012.
  6. AEROFLOT Plans Final Scheduled Il96 Service on 30MAR14
  7. Aeroflot sends plans to buy local aircraft to government. RIA Novosti. Moscow. 19. kolovoza 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 10. lipnja 2013. Pristupljeno 3. rujna 2014.
  8. Trimble, Stephen. 30. srpnja 2012. Sukhoi delivers 10th Superjet, but output still lagging. Flightglobal. Washington, D.C.. Inačica izvorne stranice arhivirana 9. lipnja 2013. Pristupljeno 3. rujna 2014.