Galicijska bitka
Galicijska bitka 1914. je bila prva bitka između Ruskog carstva i Austro-Ugarske Monarhije na Istočnom bojištu u Prvom svjetskom ratu. Bitka se odigrala na području nekadašnje austrijske Galicije od 15. kolovoza do 26. rujna 1914. godine. Nakon početnih uspjeha, austrougarske su snage teško poražene i povukle se iz Galicije. Ruska je vojska okupirala glavni grad Lemberg i većinu teritorija Galicije koji je ostao pod ruskom okupacijom do ljeta 1915. godine.
Pozadina
Strateška priprema bitke
Austro-Ugarska je Monarhija 4. kolovoza 1914. godine objavila rat Rusiji a Rusija 6. kolovoza 1914. Austro-Ugarskoj. Kada je počeo rat, austro-ugarski načelnik glavnog stožera Franz Conrad von Hötzendorf je planirao napadnuti Kongresnu Poljsku sa svojim sjevernim vojskama (prva i četvrta). Rusi bi u brojnosti daleko nadmašili Centralne sile na istoku (osobito austro-ugarske vojske, koje su bile osnovni cilj Rusa), Conrad je mislio da je njegova najbolja opcija bila rani upad u južni dio Poljske gdje bi Rusi okupili svoje novo mobilizirane jedinice.[1]
Conrad je znao da su njegovi njemački saveznici bili zauzeti na zapadu s ofenzivom na Francusku tijekom prvih deset tjedana rata. Jedino je njemačka 8. armija bila na istoku. No, ruski savez s Francuzima ih je primorao na brzi napad na Nijemce, tako da bi znatan broj ruskih snaga bio poslan da napadne istočnu Prusku. 1. i 4. austro-ugarske armije bi ušle u Poljsku bez direktne pomoći Nijemaca. Do 23. kolovoza 1914., Conradove 1., 3. i 4. armije bile bi okupljene u Galiciji duž fronta od 280 km.
Dana 2. kolovoza, Veliki Vojvoda Nikola Nikolajevič, rođak cara Nikole II. koji je karijeru napravio u vojsci, je imenovan glavnim zapovjednikom. Imao je odličnu reputaciju za treniranje jedinica, no nije nikada zapovijedao vojsci na ratištu, te je ostao uzdrman svojim iznenadnim promaknućem. Ruske 3., 4., 5. i 8. armije su bile namijenjene Galiciji. Ruski plan borbe je tražio od Nikolaja Ivanova, ruskog zapovjednika jugozapadne fronte, da odbije očekivanu Austro-Ugarsku ofenzivu iz Lemberga.
Ishod
Dok su se Austrijanci povlačili, mnogo slavenskih vojnika iz redova austro-ugarske vojske se predalo dok su se neki čak i ponudili boriti na strani Rusa. Do 11. rujna, Rusi su zarobili sveukupno 130.000 neprijateljskih vojnika i ubili/ranili njih 324.000. 225.000 Rusa je ranjeno ili ubijeno dok ih je zarobljeno 40.000. Rusi su front pomakli 160 km i ušli u Karpate, potpuno su okružili austrijsku tvrđavu Przemyśl i započeli njenu opsadu koja je trajala preko sto dana. Bitka je teško oslabila austro-ugarsku vojsku, uništila veliki dio njenih istreniranih časnika i osakatila Austriju. Iako su izgubili bitku kod Tannenberga, pobjeda u Lembergu je Rusima je pomogla poboljšati javno mišljenje o tom porazu.
Red bitke
Ruske snage
Ruski jugozapadni front. Zapovjednik - Nikolaj Ivanov. Drugi zapovjednik - Mikhail Aleksejev.
- 4. armija. Zapovjednik - Anton von Saltza. Zamijenio ga Aleksej Evert nakon bitke za Krasnik.
- Grenadirski korpus
- XIV. korpus
- XVI. korpus
- 5. armija. Zapovjednik - Pavel Plehve
- V. korpus
- XVII. korpus
- XIX. korpus
- XXV. korpus
- 3. armija. Zapovjednik - Nikolaj Ruzsky
- IX. korpus
- X. korpus
- XI. korpus
- XXIV. korpus
- 8. armija. Zapovjednik - Aleksej Brusilov
- VII. korpus
- VIII. korpus
- XII. korpus
- XXIV. korpus
Austro-ugarske snage
- Vojna grupa Kummer Zapovjednik - Heinrich Kummer
- 7. konjička divizija
- Pričuvne postrojbe
- 1. armija. Zapovjednik - Viktor Dankl
- I. korpus (Krakov) - 5. i 46. pješačka divizija
- V. korpus (Bratislava) - 14., 33. i 37. pješačka divizija
- X. korpus (Przemysl) - 2., 24. i 45. pješačka divizija
- 12. pješačka divizija
- 3. konjička divizija
- 9. konjička divizija
- 4. armija. Zapovjednik - Moritz Auffenberg
- II. korpus (Beč) - 4., 13. i 25. pješačka divizija
- VI. korpus (Košice) - 15., 27. i 39. pješačka divizija
- IX. korpus (Litomerice) – 10. i 26. pješačka divizija
- XVII. korpus (formiran nakon početka rata) – 19. pješačka divizija
- 6. konjička divizija
- 10. konjička divizija
- 3. armija. Zapovjednik — Rudolf Brudermann
- XI. korpus (Lavov) – 30. pješačka divizija
- XIV. korpus (Innsbruck) – 3., 8. i 44. pješačka divizija
- 23. pješačka divizija
- 41. pješačka divizija
- 2. konjička divizija
- 4. konjička divizija
- Vojna grupa Kövess (kasnije dio 2. armije)
- III. korpus (Gradac) – 6., 28. i 22. pješačka divizija
- XII. korpus (Sibiu) – 16., 35. i 38. pješačka divizija
- 11. pješačka divizija
- 43. pješačka divizija
- 20. pješačka divizija
- 1. konjička divizija
- 5. konjička divizija
- 8. konjička divizija
Literatura
1. Filip Katanić, Galicija 1914. pravi rat, Hrvati i sudbonosna bitka Austro-Ugarske. Zagreb: Despot infinitus, 2020.
Izvori
- ↑ Strachan, Hew. 2001. The first World War. Volume I: to war. Oxford. str. 281–357. ISBN 0-19-820877-4
|