Prijeđi na sadržaj

Ivan Pudar

Izvor: Wikipedija
Ivan Pudar
Osobni podatci
Puno ime Ivan Pudar
Nadimak Maca
Rođenje 6. kolovoza 1961.
Zemun, Srbija
Broj trener
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
1979.1990.
1990.1991.
1991.1992.
Hajduk Split
Espinho
Boavista
0157 000(0)
0028 000(0)
0021 000(0)
Reprezentativna karijera**
1985. Jugoslavija 0001 000(0)
Trenerska karijera
2004.2007.
2007.
2008.2009.
2009.
2010.
2012.2013.
2015.
2017.
2017.2018.
2018.
HNK Šibenik
Hajduk Split
HNK Trogir
NK Solin
NK Hrvatski dragovoljac
NK Solin
HNK Segesta
NK Zadar
RNK Split
FK Kaspij
Portal o životopisima
Portal o športu

Ivan Pudar (Zemun, 6. kolovoza 1961.), hrvatski bivši nogometni vratar, danas nogometni trener.

Igračka karijera

[uredi | uredi kôd]

Kao nogometaš proveo je karijeru u Hajduku, debitiravši u Osijeku, a par dana nakon toga kao 18-godišnjak branio je u famoznoj utakmici Kupa UEFE protiv, tada možda najjače momčadi u Europi, njemačkog HSV-a. U obje je utakmice vrlo dobro branio, bez obzira na ispadanje Hajduka.
1986. doživio je prometnu nesreću gdje ozlijeđuje koljeno, koje je mu usporava obećavajuću karijeru i zauvijek prekida uzlaz ka samom vrhu europskih vratara.
Odlazi na posudbu u Spartak iz Subotice na šest mjeseci, te se vraća u Split, i tamo kao što je obećao, postaje kapetanom.
Do 1990. brani za Hajduk, na čijem golu ima 187 utakmica. U inozemstvu je branio na vratima portugalskih klubova Espinha, Boaviste i Sao Joai de Madeire, te njemačkog Triera.
Za reprezentaciju Jugoslavije branio je samo jednu utakmicu, ne dobivavši prigodu u izabranim vrstama, čiji izbornici su preferirali vratare koji su branili u "Partizanu" i "Crvenoj zvezdi" iz Beograda.
Od inih reprezentativnih kategorija, ima brončanu medalju s olimpijade u Los Angelesu 1984.

Statistika u Hajduku[1]
Natjecanje Nastupi Zgoditci
Prvenstvo 157 0
Kup 15 0
Superkup 0 0
Međunarodne 13 0
Splitski podsavez 0 0
Ukupno 185 0

Prijateljske 101 4
Sveukupno 286 4

Trenerska karijera

[uredi | uredi kôd]

Kao trener bio je na klupi Hajduka 2002. u obliku pomoćnika Slavenu Biliću, a vodio je i kadete, te juniore bilih. Nakon toga, ostaje Hajdukovim "igračem" i trenira momčadi povezane sa splitskim klubom, poput Omiša, Mosora, dva puta Solina i Šibenika. Vječna želja, kao i svakom bivšem igraču, bila je da jednom sjedne na mjesto trenera Hajduka, kojem je bio blizu nakon otkaza Gudelju i ostavke Bonačića, ali nije uspio dobiti posao.
Nakon što je 2004. pri dnu druge lige preuzeo momčad Šibenika, u 2 godine s njom je dospio do četvrtog mjesta 1. HNL, afirmiravši talentirane igrače poput Gordona Schildenfelda i Ante Rukavine. Tijekom sezone 06./07. došao je do naslova trenerskog osvježenja i sigurnog nasljednika Zorana Vulića na klupi matičnog mu kluba. Sve su mu momčadi igrale lijep, napadački nogomet, a osobno se najčešće konzultirao sa slavnim Tomislavom Ivićem koji ga je cjenio i kao igrača.

Nakon što je Vulić pred kraj tekuće sezone podnio ostavku, Pudar je stigao na toliko očekivano mjesto trenera Hajduka, gdje je po ugovoru trebao ostati naredne 2 sezone, ne bi li potvrdio "Hajdukovu" tradiciju u kojoj su njegovi treneri (nerijetko i najuspješniji) uglavnom bili vratari.

Nakon što je "Vulićevu" sezonu završio kao drugi, iza neuhvatljivog Dinama, u narednu je sezonu krenuo s 3 gostujuća remija u 5 utakmica, jedva eliminiranom Budućnosti, te porazom od Sampdorije na Poljudu uz igru nedostojnu iskusne i skupe momčadi kakvu je vodio. Već nakon 5. kola dobio je otkaz. U travnju 2015. preuzima klupu nastarijeg hrvatskog nogometnog kluba Segeste iz Siska, s kojom je ostvario ostanak u ligi, te se nakon samo mjesec i pol dana oprostio.

Nagrade i priznanja

[uredi | uredi kôd]
  • najbolji trener 2. HNL 2012./13.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Profili svih igrača – Statistika na službenim stranicama HNK Hajduka. hajduk.hr. HNK Hajduk Split.