Prijeđi na sadržaj

Osamnaesta dinastija drevnog Egipta

Izvor: Wikipedija

Osamnaesta dinastija drevnog Egipta (ponekad zvana dinastija XVIII ili dinastija 18) u egiptologiji se klasificira kao prva dinastija Novog Kraljevstva Egipta, doba u kojem je drevni Egipat postigao vrhunac svoje moći. Osamnaesta dinastija obuhvaćala je razdoblje od 1549./1550. do 1292. pr. Kr. Ova dinastija poznata je i kao dinastija Tutmozid, po četvorici faraona po imenu Tutmozis.

Nekoliko najpoznatijih faraona u Egiptu bilo je iz XVIII. dinastije, uključujući Tutankamona, čiju je grobnicu pronašao Howard Carter 1922. godine. Ostali poznati faraoni iz dinastije uključuju Hatšepsut (oko 1479. pr. Kr. - 1458. pr. Kr.), Najdulje vladajući ženski faraon iz starosjedilačkih dinastija, i Eknaton (oko 1353.1336. pr. Kr.), "Heretički faraon", sa svojom kraljevskom suprugom, Nefertiti. Osamnaesta dinastija jedinstvena je među egipatskim dinastijama po tome što je imala dvije žene koje su same vladale kao faraoni: Hatšepsut, koji se smatra jednim od najinovativnijih vladara drevnog Egipta, i Neferneferuaten, obično identificiranu kao Nefertiti.[1]

Povijest

[uredi | uredi kôd]

Rana 18. dinastija

[uredi | uredi kôd]
Ulomak koji prikazuje glavu nepoznatog kralja u profilu. Uraeus na čelu. Reljefni kreč. 18. dinastija. Iz Tebe, u Egiptu. Petriejev muzej egipatske arheologije, London
Glava kralja rane osamnaeste dinastije, c. 1539–1493. Pr. Kr., 37,38E, Brooklyn Museum

Osamnaestu dinastiju osnovao je Amasis I., brat ili sin Kamose, posljednjeg vladara 17. dinastije. Amasis je završio kampanju protjerivanja vladara Hiksa. Njegova vladavina se doživljava kao kraj Drugog prijelaznog perioda i početak Novog Kraljevstva. Amasisa je naslijedio njegov sin Amenhotep I., čija je vladavina bila relativno mirna, bez bitnih događaja.[2]

Amenhotep I. vjerojatno nije ostavio muškog nasljednika, a čini se da je sljedeći faraon, Tutmozis I., bio povezan s kraljevskom obitelji kroz brak. Tijekom njegove vladavine, granice egipatskog carstva dosegnule su svoj najveći opseg, a prostiralo se od Karkemiša na Eufratu, na sjeveru, sve do Kurgusa na jugu, iza četvrtog katarakta Nila. Tutmozisa I. je naslijedio Tutmozis II. i njegova kraljica Hatšepsut, koja je bila kći Thutmosea I. Nakon smrti njezinog supruga i razdoblja regentskog vladanja umjesto njenog maloljetnog pastorka (koji će kasnije postati faraon kao Tutmozis III.) Hatšepsut je sama postala faraon i vladala više od dvadeset godina.

Tutmozis III., koji je postao poznat kao najveći faraon-vojskovođa ikad, također je dugo vladao kao faraon. U starosti je kao regent dijelio vlast sa svojim sinom Amenhotepom II. Amenhotepa II naslijedio je Tutmozis IV., kojeg je naslijedio njegov sin Amenhotep III., čije se vladanje smatra vrhuncem ove dinastije. Amenhotep III. poduzimao je građevinske projekte velikih razmjera, čiji se opseg može usporediti s onima iz mnogo dulje vladavine Ramzesa II. tijekom 19. dinastije.[3]

Akhenaten, razdoblje Amarne i Tutankamon

[uredi | uredi kôd]
Aton,
it
n
ra
Akhenaten i njegova obitelj obožavaju Atona. Druga s lijeve strane je Meritaten, kćerka Akhenatena.

Amenhotep III. je dijelio prijestolje sa svojim sinom Amenhotepom IV., možda i tijekom punih 12 godina. O ovoj mogućoj regenciji nema konsenzusa u akademskoj zajednici, a različiti znanstvenici smatraju da je regencija bila duga, kratka ili da je uopće nije ni bilo.

U petoj godini svoje vladavine Amenhotep IV. je promijenio ime u Eknaton (egy. ꜣḫ-n-jtn, "Djelotvoran za Atona") i svoj glavni grad preselio u Amarnu, koju je nazvao Akhetaten. Za vrijeme vladavine Akhenatena, Aton (jtn, sunčani disk) postao je najprije najistaknutije božanstvo, a s vremenom se počeo smatrati jedinim bogom.[4]

U znanstvenoj zajednici ne postoji konsenzus o tome je li štovanje Atona prvi primjer monoteizma u zabilježenoj povijesti, odnosno je li to bio istinski monoteizam. Neki smatraju da je Akhenaten prvi uveo monoteizam, dok drugi ističu da je on samo potisnuo jedan, dominantni, kult sunca s drugim kultom, ne napuštajući pritom nikad u potpunosti nekoliko drugih tradicionalnih božanstava, te da se zbog toga ne može smatrati monoteizmom.

Kasniji su Egipćani smatrali ovo "razdoblje Amarne" nesretnom aberacijom. Događaji nakon Ehenatenove smrti nisu jasni. Znanstvenicima su poznate osobe s imenima Smenkhkare i Neferneferuaten, ali o njihovom relativnom redoslijedu i ulozi u povijesti još se mnogo raspravlja; Neferneferuaten je vjerojatno bilo faraonsko ime Akhetatenove kraljevske supruge Nefertiti. Tutankamon je na kraju zauzeo prijestolje, ali je umro mlad.[5] Njegove kćeri, mumije 317a i 317b, predstavljaju, u genetskom smislu, posljednju generaciju Osamnaeste dinastije.

Aj i Horemheb

[uredi | uredi kôd]
Blokirani kip Aja, c. 1336–1327. Pr. Kr., 66,174.1, Brooklyn Museum

Posljednja dva člana Osamnaeste dinastije - Aj i Horemheb - postali su vladari iz redova dužnosnika u kraljevskom dvoru, iako bi Aj također mogao biti ujak Akhenatena kao rođak potomka Juja i Tjujua.

Aj je možda došao na vlast vjenčanjem za udovicu, Veliku kraljevsku suprugu i mlađu polusestru Tutankamona, Ankhesenamun. Ona nije dugo živjela nakon toga, a Aj se tada vjenčao za Tey, koja je svojevremeno bila dadilja Nefertiti.

Ajeva vladavina bila je kratka. Njegov nasljednik bio je Horemheb, general za vrijeme Tutankamonove vladavine, koga je faraon možda bio namijenio kao svog nasljednika u slučaju da nema žive djece, što se i dogodilo.[6] Horemheb je možda preuzeo prijestolje od Aja državnim udarom. Iako je Ajov sin ili očuh Nakhtmin imenovan za prestolonasljednika svog oca/očuha, Nakhtmin je izgleda preminuo za vrijeme vladavine Aja, dajući priliku Horemhebu da preuzme prijestolje.

Horemheb je također umro bez žive djece, odredivši svog vezira Pa-ra-mes-su kao svog nasljednika. Ovaj vezir uspeo se na prijestolje 1292. pr. Kr. kao Ramzes I., i bio je prvi faraon devetnaeste dinastije.

Ulomak vapnenca na kojem su prikazane 2 kartuše s prestolskim imenom (lijevo) i rođenim imenom te epitetom "božji otac Ay, bog vladara Tebe" (desno) od Aja. Osamnaesta dinastija Egipta. Petriejev muzej egipatske arheologije

Primjer na slici desno prikazuje čovjeka po imenu Ay koji je postigao uzvišene vjerske položaje Drugog proroka Amona i Velikog svećenika iz Mute u Tebi. Njegova karijera procvjetala je za vrijeme vladavine Tutankamona, kada je kip napravljen. Kartuše kralja Aja, Tutankamonovog nasljednika koji je dodan na kipu, naknadni je pokušaj majstora da "ažurira" skulpturu.[7]

Datiranje

[uredi | uredi kôd]

Radiokarbonsko datiranje sugerira da je 18. dinastija možda započela nekoliko godina ranije od konvencionalnog datuma 1550. pr. Kr. Razdoblje radiokarbona za njegov početak je 1570. – 1544. Pr. Kr., Čija je srednja točka 1557. pr. Kr [8]

Faraoni 18. dinastije

[uredi | uredi kôd]

Faraoni 18. dinastije vladali su oko 250 godina (oko 1550. – 1298. pr. Kr.). Datumi i imena u tablici preuzeti su od Dodsona i Hiltona.[9] Mnogi su faraoni pokopani u Dolini kraljeva u Tebi (označena s KV). Više informacija može se naći na web lokaciji Theban Mapping Project.[10] Poznato je nekoliko diplomatskih brakova za Novo Kraljevstvo. Te se kćeri stranih kraljeva često spominju samo u kinografskim tekstovima, a nisu poznate iz drugih izvora. Brakovi su vjerojatno bili način da se potvrde dobri odnosi između tih država.[11]

Faraon Slika Ime na prijestolju Godine vladanja Pokopan Supruge Komentari
Amasis I. Nebpehtire 1549–1524 pr. Kr Ahmose-Nefertari

Ahmose-Henuttamehu

Ahmose-Sitkamose
Amenhotep I. Djeserkare 1524–1503 pr. Kr. KV39? Ili grobnica ANB? Ahmose-Meritamon
Tutmozis I. Aakheperkare 1503–1493 pr. Kr. KV20, KV38 Ahmose

Mutnofret
Tutmozis II. Aakheperenre 1493–1479 pr. Kr. KV42? Hatšepsut

Iset
Hatšepsut Maatkare 1479–1458 pr. Kr. KV20 Tutmozis II.
Tutmozis III. Menkheper(en)re 1479–1425 pr. Kr. KV34 Satiah

Merytre-Hatshepsut

Nebtu

Menhet, Menwi and Merti
Amenhotep II. Aakheperure 1427–1397 pr. Kr. KV35 Tiaa
Tutmozis IV. Menkheperure 1397–1388 pr. Kr. KV43 Nefertari

Iaret

Mutemwiya

Kćer Artatama I, Mitanni
Amenofis III. Nebmaatre 1388–1351 pr. Kr. KV22 Tiye

Gilukhipa of Mitanni

Tadukhipa of Mitanni

Sitamun

Iset

Kćer Kurigalzu I, Babilon[11]

Kćer Kadashman-Enlil, Babilon

Kćer Tarhundaradu, Arzawa

Kćer vladara Ammie
Amenhotep IV/Akhenaten Neferkepherure-Waenre 1351–1334 pr. Kr. Royal Tomb of Akhenaten Nefertiti

Kiya

Tadukhipa of Mitanni

Kćer Šatiya, vladara Enišasi

Meritaten?

Meketaten?

Ankhesenamun

Kćer Burna-Buriash II, kralja Babilona
Smenkhkare Ankhkheperure 1335–1334 pr. Kr. Meritaten
Neferneferuaten Ankhkheperure 1334–1332 pr. Kr. Eknaton?

Smenkhkare?
Najčešće se smatra da je u pitanju Nefertiti
Tutankhamun Nebkheperure 1332–1323 pr. Kr. KV62 Ankhesenamun
Aj Kheperkheperure 1323–1319 pr. Kr. KV23 Ankhesenamun

Tey
Horemheb Djeserkheperure-Setepenre 1319–1292 pr. Kr. KV57 Mutnedjmet

Amenia

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Daniel Molinari. 16. rujna 2014. Egypts Lost Queens. Pristupljeno 14. studenoga 2017.
  2. Aidan Dodson, Dyan Hilton: str. 122
  3. Aidan Dodson, Dyan Hilton: str. 130
  4. The Complete Royal Families of Ancient Egypt. Thames & Hudson. 2010
  5. Dodson. The Complete Royal Families of Ancient Egypt
  6. Gardiner, Alan. 1953. The Coronation of King Haremhab. Journal of Egyptian Archaeology. 39: 13–31
  7. Block Statue of Ay. brooklynmuseum.org. Pristupljeno 17. lipnja 2014.
  8. Christopher Bronk Ramsey et al., Radiocarbon-Based Chronology for Dynastic Egypt, Science 18 June 2010: Vol. 328. no. 5985, pp. 1554–1557.
  9. Aidan Dodson, Dyan Hilton: The Complete Royal Families of Ancient Egypt. The American University in Cairo Press, London 2004
  10. Sites in the Valley of the Kings. Theban Mapping Project. 2010. Inačica izvorne stranice arhivirana 25. srpnja 2010. Pristupljeno 24. studenoga 2018.
  11. a b Grajetzki, Ancient Egyptian Queens: A Hieroglyphic Dictionary, Golden House Publications, London, 2005, ISBN 978-0954721893