Prijeđi na sadržaj

Taht-e Sulejman

Koordinate: 36°36′14″N 47°14′06″E / 36.60389°N 47.23500°E / 36.60389; 47.23500
Izvor: Wikipedija
Taht-e Sulejman
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Iran
Godina uvrštenja2003. (27. zasjedanje)
VrstaKulturno dobro
Mjeriloi, ii, iii, iv, vi
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:1077
Koordinate36°36′14″N 47°14′06″E / 36.60389°N 47.23500°E / 36.60389; 47.23500
Taht-e Sulejman na zemljovidu Irana
Taht-e Sulejman
Taht-e Sulejman
Lokacija Taht-e Sulejmana u Iranu

Taht-e Sulejman (perzijski: تخت سلیمان za "Salomonovo prijestolje") je arheološki lokalitet u iranskoj pokrajini Zapadni Azarbajdžan, na pola puta između gradova Urmije i Hamadana, kod današnjeg mjesta Takaba, oko 400 km zapadno od Teherana.

Izvorno je izgrađen kao citadela za vrijeme vladavine Sasanida, koja uključuje ostatke zoroastrijskog vatrenog hrama, a dijelom je obnovljena za muslimanskih vladara Ilhanida. Njegovo izvorno semitsko ime je bilo Adur Višnasp i bio je posvećen arteštarima, ratničkoj klasi Sasanida. Sasanidski vladari prije nego što su mogli sjesti na prijestolje bili su obvezani posjetiti tri ova hrama koja su nazivana i „Velikim vatrama” ili „Kraljevskim vatrama”.[1]

Narodna predaja[2] kaže kako je kralj Salomon običavao zatočiti čudovišta u 100 metara duboku rasjedu poznatu kao Zendani Sulejman ("Salomonov zatvor"), a jedan drugi krater u samoj citadeli ispunjen je svježom vodom, te se također kaže kako ga je načinio Salomon.

Arheološka iskapanja su otkrila ahemenidske tragove iz 5. stoljeća pr. Kr., ali i kasnije iz razdoblja partskog naselja na citadeli. Tu je pronađen i novac iz vremena sasanidskih vladara, ali i bizanstkog cara Teodeozija II. (408.450.). Zbog svega navedenog 2003. godine upisan je na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Galerija

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Logotip Zajedničkog poslužitelja
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Taht-e Sulejman
  1. Mohsen Zakeri, Sasanid soldiers in early Muslim society: The origins of Ayyaran and Futuwwa, Harrassowitz Verlag, str. 32. ISBN 3-447-03652-4.
  2. Zabilježena u jednom armenskom rukopisu iz 4. stoljeća koji spominje Isusa i Zaratuštru

Poveznice

[uredi | uredi kôd]

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]