Prijeđi na sadržaj

Cinabarit

Izvor: Wikipedija
Cinabarit

Općenito
KategorijaSulfidi
Kemijska formula, živin(II) sulfid
Identifikacija
BojaKarmin crvena, prema smeđe-crvenoj i olovno-sivoj boji
Kristalni habitusRomboedarski do tabelarni; zrnat do masivni i kao inkrustacija
Kristalni sustavŠesterokutna kristalna rešetka
SraslaciJednostavni sraslaci, ravnina sraslaca {0001}
KalavostPrizmatičan {1010}, savršen
LomNeravnomjeran do subkonsoidan
Mohsova tvrdoća2 do 2,5
Indeks lomanω = 2,905; nε = 3,256
Optička svojstvaJednostran (+)
Dvolomδ = 0,351
OgrebLjubičastocrven
GustoćaIzmjereno: 8,176; izračunato: 8,20
ProzirnostProziran u tankim komadima

Cinabarit ili rumenica (lat. cinnabari od grč. ϰıννάβαρı od arap. zinjafar) je heksagonski mineral crvene boje i najvažnija ruda žive, živin(II) sulfid, HgS. Nastaje u području ugaslih vulkana hidrotermalnim putem na prilično niskoj temperaturi; često je u zajednici s srebrom Ag, As4S4, piritom FeS2, SB2S3, vapnencem CaCO3, kremenom SiO2. Veliki rudnici cinabarita nalaze se u Španjolskoj (Almadén), Kaliforniji (New Almaden, New Idria), Italiji (Monte Amiata, Toskana) i Idriji (Slovenija). Vrste cinabarita su:

  • ciglena ruda, praškast cinabarit impregniran u dolomitu;
  • čelična ruda, prilično čist cinabarit, čeličnosive boje od primjese bitumena;
  • živina jetrena ruda, bituminozni glineni škriljevac s cinabaritom, jetrene boje;
  • idrijalit, gust cinabarit s puno bitumena.[1]

Vizualno je sličan realgaru, no tvrđi je i gušći. Cinabarit je najčešći i gospodarski najvažniji živin mineral, s masenim udjelom žive od gotovo 87%. Oba se oblika - masa i kristali - javljaju oko aktivnih vulkana i vrućih izvora. Vadi se od 7. stoljeća prije Krista, bila je izvor crnih i crvenih pigmenata i žive za zrcala. Danas se koristi za proizvodnju žive u kemijskoj industriji.

Vermilion

[uredi | uredi kôd]

Vermilion, cinober ili rumenica je narančasto crveni, skarletni pigment, izvorno proizveden iz u prah usitnjenog minerala cinabarita; također je i naziv za boju koja nastaje upotrebom istog pigmenta. Vermilion je imao široku primjenu već u slikarstvu antičkog Rima, u iluminiranim rukopisima srednjega vijeka, renesansnom slikarstvu i u izradi glaziranog posuđa u Kini, radi čega se i udomaćio naziv "kinesko crvena" za ovu boju.[2]

Cinober može biti prirodni i umjetni, ali su kemijski isti, optičkih razlika nema. Grublje zrno prirodnog živinog sulfida je jedino obilježje porijekla. Starijim postupkom proizvodnje (kineski cinober) grublje je zrno pigmenta i nešto hladnijeg ljubičastog (violetnog) stanja. Noviji postupci korišteni od 18. stoljeća daju čistiju i topliju nijansu izrazite jakosti. Cinober je otporan prema alkalijama i kiselim sumpornim spojevima, nepromjenjivo (inertno) se ponaša prema svim pigmentima, dobro pokriva, s uljanim vezivom sporije suši. Jedini nedostatak je što neke vrste potamne pod direktnim djelovanjem Sunčeve svjetlosti.[3]

Cinober je žarkocrveni pigment dobiven toplinskom obradom cinabarita (HgS) — živinog sulfida triklinske kristalne rešetke. U procesu prženja dobiva se cinober, živa i sumporov dioksid. Poput olovnog bjelila, često se koristio u domaćinstvu, a mogao se nabaviti po željezarima i poljoprivrednim apotekama.[4]

Slike

[uredi | uredi kôd]
Vermilion je narančasto crveni, skarletni pigment, izvorno proizveden u prah usitnjenog minerala cinabarita. Kineska kutija obojena vermilionom iz dinastije Qing (1736. – 1795.) (Nacionalni muzej Kine, Peking). Cinabarit i alunit (Arizona). Cinabarit.

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. cinabarit ili rumenica. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža
  2. Gettens, R. J., Feller, R. L. & Chase, W. T., Artists' Pigments: A Handbook of their History and Characteristics, New York: Oxford University Press, 1993, p. 159
  3. "Slikarska tehnologija – materijali i tehnika", [1], www.slikarskatehnologija, pristupljeno 20. 7. 2020.
  4. "Cinober", [2]Arhivirana inačica izvorne stranice od 19. listopada 2020. (Wayback Machine), Leksikon, www.leksikon.thinking-garment.com, pristupljeno 19. 8. 2020.
HE
Dio sadržaja ove stranice preuzet je iz mrežnog izdanja Hrvatske enciklopedije i nije slobodan za daljnju upotrebu pod uvjetima Wikipedijine licencije o sadržaju. Uvjete upotrebe uz dano nam pojašnjenje pogledajte na stranici Leksikografskog zavoda

Vanjske poveznice

[uredi | uredi kôd]
Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Cinabarit