Prijeđi na sadržaj

Matematička formulacija kvantne mehanike

Izvor: Wikipedija
Kvantna fizika


Uvod u kvantnu mehaniku

Matematička formulacija kvantne mehanike


Matematička formulacija kvantne mehanike bavi se matematičkim formalizmom koji omogućava rigorozni opis kvantne mehanike. Matematička arena na kojoj operiramo je separabilni Hilbertov prostor zajedno s normom, gdje je prostor kvadratno integrabilnih funkcija.

Matematički problemi u kvantnoj mehanici

[uredi | uredi kôd]

U kvantnoj mehanici problemi nastaju kada je dimenzija Hilbertovog prostora beskonačna. U ovom dijelu pozabavit ćemo se s tri primjera koja ukazuju na te probleme.

Primjer 1: Problem svojstvenih vrijednosti

[uredi | uredi kôd]

Ako se želi pronaći svojstvene vrijednosti operatora: rješava se iduća jednadžba:

 

gdje je svojstvena vrijednost danog operatora, a svojstveni vektor pridružen svojstvenoj vrijednosti. No, može se dogoditi da navedena jednadžba ima samo trivijalna rješenja u Hilbertovom prostoru. Na primjer, ako je operator hamiltonijan za slobodnu česticu, rješava se iduća jednadžba:

Nju se može rješiti ako je svojstveni vektor u obliku ravnog vala: no, ova funkcija nije kvadratno integrabilna. Stoga je gornja jednadžba rješiva u Hilbertovom prostoru jedino za

Ovaj se problem rješava na sljedeći način: Prvo se početna jednadžba zapiše u idućem obliku: Ako izraz nije invertibilan, kaže se da pripada spektru operatora koji se označava s . U protivnom se kaže da pripada rezolventnom skupu .

Primjer 2: Norma operatora

[uredi | uredi kôd]

Norma operatora definira se:

  

gdje je H Hilbertov prostor. Ako je norma operatora konačna, kaže se da je operator ograničen, a ako je , tada se kaže da je operator neograničen. U tom slučaju operator se ne može definirati na cijelnom Hilbertovom prostoru, već se najčešće zahtijeva da je domena operatora gusta u Hilberovom prostoru. Uzmimo za promjer operator položaja:

Neka je Vidi se da je kvadratno integrabilna funkcija, no, kada se na tu funkciju djeluje operatorom položaja rezultirajuća funkcija više nije kvadratno integrabilna, što znači da nije definirana na Hilbertovom prostoru.

Primjer 3: Adjungirani i samoadjungirani operator

[uredi | uredi kôd]

Ako je dan ograničeni operator definiran na Hilbertovom prostoru, adjungat operatora je dan s gdje je označava skalarni produkt. Ako je , tada se kaže da je operator samoadjungirani operator. No, ako operator neograničen, tada se može dogoditi da se domene operatora i adjungiranog operatora ne podudaraju.

Kada postoji kvantna mehanika?

[uredi | uredi kôd]

Promotrimo iduću komutacijsku relaciju:

  

gdje je operator momenta, operator položaja, te reducirana Planckova konstanta. Ova relacija se još naziva Born-Jordanova relacija, te se iz nje može iščitati kada postoji kvantna mehanika ovisno o definiciji operatora i . Naime, ako je , tada se može reći da kvantna mehanika ne postoji zbog Heisenbergovih relacija neodređenosti. U ovom dijelu će se promotriti tri slučaja za operatore i .

1) Uzmimo da su p i q nxn matrice, pri čemu će n prirodni broj, te pretpostavimo da Born-Jordanova relacija vrijedi. Uzimajući trag početne relacije lako se vidi da konstanta mora biti jednaka nuli jer je n proizvoljan. Dakle, i ne mogu biti matrice ako želimo da vrijede zakoni kvantne mehanike.

2) Sada pretpostavimo da su i opservable definirane svuda na Hilbertovom prostoru, te da zadovoljavaju početnu relaciju i da jedna od njih ima svojstveni vektor. Ako su p i q opservable, to znači da su samo-adjungirani operatori jer im spektar mora biti realan. Nadalje operatori i su definirani svuda na Hilbertovom prostoru, to znači da su p i q ograničeni operatori prema Hellinger-Toeplitz teoremu. Uzimajući sve u obzir, može se pokazati da je i u ovom slučaju reducirana Planckova konstanta jednaka nuli.

3) Sada pogledajmo slučaj u kojemu su operatori i definirani na gustom potprostoru Hilbertovog prostora. Naime, ako je barem jedan operator neograničen, pročetna relacija je zadovoljena. Čitatelj može vrlo lako dokazati ovu tvrdnju korištenjem iduće relacije: Ova relacija se može dokazati uz pomoć matematičke indukcije.

Izvori

[uredi | uredi kôd]

[1] Reed, Michael and Simon, Barry: Methods of Mathematical Physics, Volume 1: Functional Analysis. Academic Press, 1980. See Section III.5.

[2] Teschl, Gerald (2009). Mathematical Methods in Quantum Mechanics; With Applications to Schrödinger Operators. Providence: American Mathematical Society.