Prijeđi na sadržaj

Mitohondrijski DNK

Izvor: Wikipedija
shematski prikaz mitohondrija

Mitohondrijska DNA (mtDNA, eng. mtDNA, mDNA) jest deoksiribonukleinska kiselina koja se nalazi u mitohondrijima, organelama u stanicama eukariotskih organizama koje pretvaraju kemijsku energiju iz hrane u oblik koje stanice umiju rabiti, adenozin trifosfat (ATP). Mitohondrijski DNA nije jedini DNA koji možemo naći u stanicama eukariota. Većina je u staničnoj jezgri, a kod biljaka i u kloroplastima.[1] Kod jednostavnih organizama kao što su prokarioti (bakterije i arheje) stanična je jezgra raspršena i nije odvojena od citoplazme jezgrinom ovojnicom, a time ni DNA.

U ljudi mitohondrijski DNA možemo shvatiti kao najmanji kromosom koji kodira 37 gena i sadrži približno 16 600 baznih parova. Ljudski mitohondrijski DNA prvi je znatni dio ljudskog genoma koji je sekvenciran.[2] Kod većine vrsta mitohondrijska DNA nasljeđuje se samo po majci,[3] a očev se mitohondrij odbacuje neposredno prije ulaska spermija u jezgru.[4] Zbog toga se mitohondrijskim DNA-om može pratiti ljudske pretke po majčinoj liniji.

U tvorbi genoma zigote u oplođenoj jajnoj stanici majčin mitohondrijski DNA kombinira se s 23 kromosoma od svakoga roditelja.[1] Stoga većina ljudskih stanica sadrži 23 para kromosoma zajedno s mitohondrijskim DNA-om naslijeđene od majke. Iznimke su, primjerice, crvene krvne stanice.

Nasljeđivanje mtDNA po očinskoj liniji zabilježeno je u nekih kukaca poput voćne mušice,[5] medonosnih pčela[6] i Magicicada.[7]

Neke praživotinje poput Cryptosporidiuma imaju mitohondrije koji nemaju nikakvoga DNA-a.[8]

Povezani članci

[uredi | uredi kôd]

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. a b DNK – dezoksiribonukleinska kiselina
  2. Vaše gensko podrijetlo | Vijesti | Moje zdravljeArhivirana inačica izvorne stranice od 6. listopada 2014. (Wayback Machine). Kolumnist: Sanja Bastić Ban
  3. Mitochondrial DNA: The Eve Gene. Bradshaw Foundation. Bradshaw Foundation. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. srpnja 2013. Pristupljeno 5. studenoga 2012.
  4. Podvodni.hr
  5. Kondo R, Matsuura ET, Chigusa SI; Matsuura; Chigusa. 1992. Further observation of paternal transmission of Drosophila mitochondrial DNA by PCR selective amplification method,. Genet. Res. 59 (2): 81–4. doi:10.1017/S0016672300030287. PMID 1628820CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  6. Meusel MS, Moritz RF; Moritz. 1993. Transfer of paternal mitochondrial DNA during fertilization of honeybee (Apis mellifera L.) eggs. Curr. Genet. 24 (6): 539–43. doi:10.1007/BF00351719. PMID 8299176
  7. Fontaine, KM, Cooley, JR, Simon, C; Cooley; Simon. 2007. Crusio, Wim (ur.). Evidence for Paternal Leakage in Hybrid Periodical Cicadas (Hemiptera: Magicicada spp.). PLoS One. 9 (9): e892. doi:10.1371/journal.pone.0000892. PMC 1963320. PMID 17849021CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  8. Henriquez FL, Richards TA, Roberts F, McLeod R, Roberts CW. Veljača 2005. The unusual mitochondrial compartment of Cryptosporidium parvum. Trends Parasitol. 21 (2): 68–74. doi:10.1016/j.pt.2004.11.010. PMID 15664529CS1 održavanje: više imena: authors list (link)