Prijeđi na sadržaj

Otočni gigantizam

Izvor: Wikipedija
Veliki Haastov orao i moa s Novog Zelanda.

Otočni gigantizam je biološki fenomen kod kojeg se veličina životinja izoliranih na nekom otoku kroz nekoliko generacija dramatično povećava.

Na otocima obično nema velikih mesojeda, bilo jer za preživljavanje trebaju velika lovišta, bilo zbog problema prelaska preko vode. Stoga, otočni gigantizam nije evolucijski proces određen potpuno novim temeljnim parametrima u životu vrste koji bi određivali njezinu mobilnost (fizički oblik) kao kod otočnog patuljastog rasta, već nedostatak otočnih grabežljivaca koji bi ih ograničavali u nesmetanom razvoju. Osim otsutnosti grabežljivaca, i pojava nedostatka rivalstva između jedinki iste vrste omogućava da velike jedinke uzimaju i velike i male komade hrane za sebe, a veliki rast osigurava i dulje i lakše preživljavanje u ekstremnim uvjetima.

S dolaskom ljudi i odomaćenih grabežljivaca kao što su psi, mačke, svinje ali i štakori, mnoge su velike otočne endemske vrste izumrle. Otočni gigantizam možemo pronaći kod većine velikih grupa kralješnjaka i beskralješnjaka.

Primjeri otočnog gigantizma

[uredi | uredi kôd]

Mnogi glodavci narastu veći na otocima, dok lagomorfi, mesožderi, surlaši i papkari obično postanu manji.

Flora

Izvori

[uredi | uredi kôd]
  1. Maca-Meyer, N.; Carranza, S.; Rando, J. C.; Arnold, E. N.; Cabrera, V. M. 1. prosinca 2003. Status and relationships of the extinct giant Canary Island lizard Gallotia goliath (Reptilia: Lacertidae), assessed using ancient mtDNA from its mummified remains (PDF). Biological Journal of the Linnean Society. Linnean Society of London. 80 (4): 659–670. doi:10.1111/j.1095-8312.2003.00265.x. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 1. kolovoza 2020. Pristupljeno 3. travnja 2010.

Vidjeti još

[uredi | uredi kôd]