Abdul Medžid I
Abdul Medžid I. (23. travanj 1823. - 25. lipanj 1861.) je turski sultan.
Abdul Medžid I. naslijeđuje svog oca Mahmuda II. 1. srpnja 1839. godine nekoliko dana nakon katastrofalnog turskog poraza od strane Egipta tijekom bitke kod Neziba. Istovremeno s tim događajem tijekom zadnjih dana života Mahmuda II. mornarica se pobunila i doplovila u Aleksandriju kako bi se pridružila snagama Egipta.
U takvoj situaciji 1839. godine sve evropske velesile ponovno zahvaćene strahom od mogućeg nestanka Osmanskog carstva odlučuju vojno intervenirati. Po novozaključeno mirovnom sporazumu 1841. godine Egipat je prihvatio vratiti Turskoj sve zemlje izvan Egipta (Siriju, Palestinu i muslimanska sveta mjesta ). Taj povoljni sporazum predstavlja posljednje teritorijalno širenje Turskog carstva.
Uspješna diplomacija ovog sultana rezultira situacijom da kada 23. ožujka 1854. godine Rusija njemu objavi rat na njegovoj strani se uključe Velika Britanija, Francuska i Sardinija. Ovaj rat koji dobiva ime Krimski po glavnom području borbi završava 1856. godine ruskim porazom i genocidom Krimskih Tatara koji tada postaju manjina u vlastitoj zemlji.
Na unutrašnjopolitičkom planu nastavljaju se reforme koje se provode uz pomoć zaduživanja u inozemstvu što će rezultirat velikim problemima u budućnosti.
Abdul Medžid I. umire u 38 godini života 25 lipnja 1861. godine. Naslijeđen je od najstarijeg brata Abdul Aziza . Njegova djeca Murat V. , Abdul Hamid II. Mehmed V. i Mehmed VI. će u budućnosti uništiti Osmansko carstvo.