Ovidijeve Metamorfoze
Metamorfoze je ep koji je Ovidije, već kao zreo pesnik, objavio kao svoje obimom najveće delo. Sadržaj 15 knjiga su 250 priča koje su napisane u heksagramima, a ukupan broj heksagrama je 11995. Priče obrađuje niz mitova koji za temu imaju preobražaje i otelotvorenja pojava, događaja ili pojmova u raznorazna obličja, od prve metamorfoze Haosa do pretvaranja Cezara u Zvezdu i apoteoze Avgusta.[2]
Likovi u Ovidijevim Metarmofozama prolaze kroz neverovatne preobražaje – ili su polubogovi ili junaci i heroji ili obični ljudi sa svim svojim manama i vrlinama, a sve šta ima se događa, Ovidije pripoveda stilom koji je ispunjen fantastikom.
Ovidije je Metamorfozama pokušao i uspeo stvoriti svoj opus perpetuum, ep koji je pun duha, a izgrađen je na svetu antičkog mita.
Iz ovog epa do danas su ostali čuveni odlomci o pretvaranju Dafne u lovor, o ljubavi Pirama i Tizbe, o Jasonu i Medeji, o Niobi, Dedalu i Ikaru, idilična novela o Filemonu i Baukidi, kao i mit o Orfeju i Euridici.
Jedno od najuticajnijih dela u zapadnoj kulturi, Metamorfoze, inspirisale su autore kao što su Dante Aligijeri, Đovani Bokačo, Džefri Čoser i Vilijam Šekspir. Brojne epizode iz pesme prikazane su u priznatim delima skulpture, slikarstva i muzike. Iako je interesovanje za Ovidija izbledelo nakon renesanse, došlo je do ponovnog oživljavanja pažnje za njegovo delo krajem 20. veka. Danas Metamorfoze nastavljaju da inspirišu i prepričavaju se kroz različite medije. Napravljeni su brojni prevodi dela na engleski, od kojih je prvi napravio Vilijam Kakston 1480.[3]
Izvori i modeli
[uredi | uredi izvor]Ovidijev odnos prema helenističkim pesnicima bio je sličan odnosu samih helenističkih pesnika prema njihovim prethodnicima: pokazao je da je čitao njihove verzije ... ali da je ipak mogao da tretira mitove na svoj način.
Na Ovidijevu odluku da mit učini dominantnim predmetom Metamorfoza uticala je predispozicija aleksandrijske poezije.[5] Međutim, dok je u toj tradiciji to služilo kao povod za moralnu refleksiju ili uvid, on ju je umesto toga učinio „predmetom igre i vešte manipulacije“.[5] Model za zbirku mitova o metamorfozi proizašlih iz već postojećeg žanra poezije metamorfoze u helenističkoj tradiciji, čiji je najraniji poznati primer Bojova Ornithogonia — sada fragmentarna pesma koja prikuplja mitove o metamorfozama ljudi u ptice.[6]
Postoje tri primera Metamorfoza kasnijih helenističkih pisaca, ali se malo zna o njihovom sadržaju.[4] Heterojumena Nikandra iz Kolofona je poznatija i očigledno je uticala na pesmu — 21 priča iz ovog dela obrađena je u Metamorfozama.[4] Međutim, na način tipičan za pisce tog perioda, Ovidije se značajno odstupio od svojih modela. Metamorfoze su bile duže od bilo koje prethodne zbirke mitova o metamorfozi (Nikanderovo delo se sastojalo od verovatno četiri ili pet knjiga)[7] i pozicionirale su se unutar istorijskog okvira.[8]
Neke od Metamorfoza potiču iz ranijeg književnog i poetskog tretmana istih mitova. Ovaj materijal je bio različitog kvaliteta i sveobuhvatnosti — dok je deo bio „fino obrađen“, u drugim slučajevima Ovidije je možda radio polazeći od ograničenog materijala.[9] U slučaju često korišćenog mita kao što je mit o Iji u prvoj knjizi, koji je bio predmet književne adaptacije još u 5. veku pre nove ere, kao i u generaciji neposredno pre njegove, Ovidije reorganizuje i inovira postojeći materijal kako bi u prvi plan stavio svoje omiljene teme i otelotvorio ključne teme Metamorfoze.[10]
Sadržaj
[uredi | uredi izvor]Naučnicima je bilo teško da svrstaju Metamorfoze u žanr. Poema se smatra epom ili vrstom epa (na primer, antiepom ili lažnom epikom);[11] Kollektivgedicht koji spaja niz primera u minijaturnoj formi, kao što je epilion;[12] uzorkovanje jednog žanra za drugim;[13] ili jednostavno narativ koji je nepodesan za kategorizaciju.[14]
Generalno se smatra da ova poema ispunjava kriterijume za ep; prilično je dugačka, sadrži odnosi na preko 250 narativa u petnaest knjiga;[15] sastavljena je u daktilskom heksametru, metrici antičke Ilijade i Odiseje, i savremenijeg epa Enejide; i tretira visokoknjiževnu temu mita.[16] Međutim, ova poema „obrađuje teme i koristi ton gotovo svake vrste književnosti“,[17] u rasponu od epa i elegije do tragedije i pastorala.[18] Komentarišući o debati o žanru, Karl Galinski je izneo mišljenje da bi „... bilo pogrešno staviti oznaku bilo kog žanra na Metamorfoze“.[14]
Metamorfoze su sveobuhvatne u svojoj hronologiji, govoreći o stvaranju sveta do smrti Julija Cezara, koja se dogodila samo godinu dana pre Ovidijevog rođenja,[13] upoređene su sa delima univerzalne istorije koja su postala važna u 1. veku p. n. e..[17] Uprkos svojoj očigledno neprekinutoj hronologiji, naučnik Bruks Otis je identifikovao četiri podele u narativu:[19]
- Knjiga I – Knjiga II (kraj, red 875): Božanstvena komedija
- Knjiga III – Knjiga VI, 400: Bogovi osvetnici
- Knjiga VI, 401 – Knjiga KSI (kraj, red 795): Patos ljubavi
- Knjiga XII – XV knjiga (kraj, red 879): Rim i oboženi vladar
Teme
[uredi | uredi izvor]Različiti žanrovi i podele u narativu omogućavaju Metamorfozama da prikažu širok spektar tema. Naučnik Stiven M. Viler primećuje da su „metamorfoza, promenljivost, ljubav, nasilje, umetnost i moć samo neke od objedinjujućih tema koje su kritičari predlagali tokom godina“.[20]
Metamorfoza
[uredi | uredi izvor]Metamorfoza ili transformacija je objedinjujuća tema među epizodama Metamorfoze. Ovidije eksplicitno podiže njen značaj u početnim redovima pesme: In nova fert animus mutatas dicere formas / corpora; („Nameravam da govorim o oblicima promenjenim u nove entitete;“).[21] Prateći ovu temu često je nasilje naneseno žrtvi čija transformacija postaje deo prirodnog pejzaža.[22] Ova tema spaja mnogo istraženu opoziciju između lovca i progonjenog[23] i tematsku napetost između umetnosti i prirode.[24]
Postoji velika raznolikost među vrstama transformacija koje se dešavaju: od čoveka do neživog predmeta (Nileus), sazvežđa (Arijadnina kruna), životinje (Perdiks); od životinja (mravi) i gljive (pečurke) do čoveka; pola (hijene); i boje (šljunak).[25] Same metamorfoze se često metatekstualno nalaze unutar pesme, kroz gramatičke ili narativne transformacije. U drugim vremenima, transformacije se razvijaju u humor ili apsurd, tako da, polako, „čitalac shvata da ga imaju“,[26] ili se sama priroda transformacije dovodi u pitanje ili potkopava. Ovaj fenomen je samo jedan aspekt Ovidijeve ekstenzivne upotrebe iluzije i prerušavanja.[27]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ „The Hayden White Rare Book Collection”. University of California, Santa Cruz. Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ More, Brookes. Commentary by Wilmon Brewer. Ovid's Metamorphoses (Translation), pp. 353–86, Marshall Jones Company, Francestown, NH, revised edition, (1978) ISBN 978-0-8338-0184-5, LCCN 77-20716.
- ^ More, Brookes. Commentary by Wilmon Brewer. Ovid's Metamorphoses (Translation), pp. 353–86, Marshall Jones Company, Francestown, NH, revised edition, (1978) ISBN 978-0-8338-0184-5, LCCN 77-20716.
- ^ a b v Galinsky 1975, str. 2.
- ^ a b Galinsky 1975, str. 1.
- ^ Fletcher, Kristopher F. B. (2009). „Boios' Ornithogonia as Hesiodic Didactic” (PDF). Classical Association of the Middle West and South (CAMWS).
- ^ Galinsky 1975, str. 2–3.
- ^ Galinsky 1975, str. 3.
- ^ Anderson 1997, str. 14.
- ^ Anderson 1997, str. 19.
- ^ Farrell 1992, str. 235.
- ^ Wheeler 2000, str. 1.
- ^ a b Solodow 1988, str. 17–18.
- ^ a b Galinsky 1975, str. 41.
- ^ Galinsky 1975, str. 4.
- ^ Harrison 2006, str. 87.
- ^ a b Solodow 1988, str. 18.
- ^ Harrison 2006, str. 88.
- ^ Otis 2010, str. 83.
- ^ Wheeler 1999, str. 40.
- ^ Swanson, Roy Arthur (1959). „Ovid's Theme of Change”. The Classical Journal. 54 (5): 201—05. JSTOR 3295215. (potrebna pretplata)
- ^ Johnston, Ian. „The Influence of Ovid's Metamorphoses”. Project Silver Muse. University of Texas at Austin. Arhivirano iz originala 7. 4. 2014. g. Pristupljeno 15. 4. 2013.
- ^ Segal, C. P. Landscape in Ovid's Metamorphoses (Wiesbaden, 1969) 45
- ^ Solodow 1988, str. 208–213.
- ^ Ian, Johnston. „The Transformations in Ovid's Metamorphoses”. Vancouver Island University. Arhivirano iz originala 06. 01. 2017. g. Pristupljeno 9. 5. 2013.
- ^ Galinsky 1975, str. 181.
- ^ Von Glinski, M. L. Simile and Identity in Ovid's Metamorphoses. Cambridge: 2012. p. 120 inter alia
Literatura
[uredi | uredi izvor]- Ovid (2008). Metamorphoses. Prevod: A. D. Melville. Introduction and notes by Edward John Kenney. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-953737-2.
- Allen, Christopher (2006). „Ovid and art”. Ur.: Philip Hardie. The Cambridge Companion to Ovid. Cambridge: Cambridge University Press. str. 336—367. ISBN 978-0-521-77528-1. doi:10.1017/CCOL0521772818.022.
- Anderson, William S., ur. (1997). Ovid's Metamorphoses, Books 1–5. Norman: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-2894-8.
- Benson, Larry D., ur. (2008). The Riverside Chaucer (3rd izd.). Oxford University Press. ISBN 978-0-19-955209-2.
- Farrell, Joseph (1992). „Dialogue of Genres in Ovid's "Lovesong of Polyphemus" (Metamorphoses 13.719–897)”. American Journal of Philology. 113 (2): 235—268. JSTOR 295559. doi:10.2307/295559. (potrebna pretplata)
- Galinsky, Karl (1975). Ovid's Metamorphoses: an introduction to the basic aspects. Berkeley: University of California Press. ISBN 978-0-520-02848-7.
- Gillespie, Stuart; Cummings, Robert (2004). „A Bibliography of Ovidian Translations and Imitations in English”. Translation and Literature. 13 (2): 207—218. JSTOR 40339982. doi:10.3366/tal.2004.13.2.207. (potrebna pretplata)
- Harrison, Stephen (2006). „Ovid and genre: evolutions of an elegist”. Ur.: Philip Hardie. The Cambridge Companion to Ovid. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-511-99896-6.
- Lyne, Raphael (2006). „Ovid in English translation”. Ur.: Philip Hardie. The Cambridge Companion to Ovid. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-511-99896-6.
- Otis, Brooks (2010). Ovid as an Epic Poet (2nd izd.). Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-14317-2.
- Solodow, Joseph B. (1988). The World of Ovid's Metamorphoses. Chapel Hill: University of North Carolina Press. ISBN 978-0-8078-1771-1.
- Tarrant, R. J. (1982). „Review Article: Editing Ovid's Metamorphoses: Problems and Possibilities”. Classical Philology. 77 (4): 342—360. JSTOR 269419. S2CID 162744932. doi:10.1086/366734. (potrebna pretplata)
- Tarrant, R. J. (2004). P. Ouidi Nasonis Metamorphoses. Oxford Classical Texts. Oxford: Clarendon Press.
- Wheeler, Stephen M. (1999). A Discourse of Wonders: Audience and Performance in Ovid's Metamorphoses. Philadelphia: University of Pennsylvania Press. ISBN 978-0-8122-3475-6.
- Wheeler, Stephen M. (2000). Narrative dynamics in Ovid's Metamorphoses. Tübingen: Narr. ISBN 978-3-8233-4879-5.
- Anderson, William S., ur. (1972). Ovid's Metamorphoses, Books 6–10. University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-1456-9.
- Elliot, Alison Goddard (1980). „Ovid's Metamorphoses: A Bibliography 1968–1978”. Classical World. 73 (7): 385—412. JSTOR 4349232. doi:10.2307/4349232. (potrebna pretplata)
- Hollis, A. S., ur. (1970). Ovid. Metamorphoses, Book VIII. Oxford: Oxford University Press. ISBN 978-0-19-814460-1.
- Martindale, Charles, ur. (1988). Ovid renewed: Ovidian influences on literature and art from the Middle Ages to the twentieth century. Cambridge: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-39745-2.
Spoljašnje veze
[uredi | uredi izvor]- Latinski i engleski prevod Metarmofoza
- Ovid Illustrated: The Renaissance Reception of Ovid in Image and Text – An elaborate environment allowing simultaneous access to Latin text, English translations, commentary from multiple sources along with wood cut illustrations by Virgil Solis.
- Metamorphoses in Latin edition and English translations from Perseus – Hyperlinked commentary, mythological, and grammatical references)
- University of Virginia: Metamorphoses – Contains several versions of the Latin text and tools for a side-by-side comparison.
- The Latin Library: P. Ovidi Nasonis Opera – Contains the Latin version in several separate parts.
- List of 16th-century printed editions
- Ovid's Metamorphoses trans. by Sir Samuel Garth, John Dryden et al., 1717.
- Ovid's Metamorphoses trans. by George Sandys, 1632.
- Ovid's Metamorphoses trans. by Brookes More, 1922, revised edition 1978, with commentary by Wilmon Brewer. OCLC 715284718.
- The Ovid Project: Metamorphising the Metamorphoses – Illustrations by Johann Whilhelm Baur (1600–1640) and anonymous illustrations from George Sandys's edition of 1640.
- A Honeycomb for Aphrodite by A. S. Kline.
- Ovid's Metamorphoses, An introduction and commentary by Larry A. Brown.
- Metamorphoses public domain audiobook at LibriVox
- Ovid ~ Metamorphoses ~ 08-2008 – Selections from Metamorphoses, read in Latin and English by Rafi Metz. Approximately 4½ hours.
- "Neapolitan Ovid" – An illustrated manuscript from 1000–1200 AD, hosted by the World Digital Library.