Pređi na sadržaj

Вишња — razlika između izmena

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Sadržaj obrisan Sadržaj dodat
Nema opisa izmene
oznake: vraćena izmena mobilna izmena mobilno veb-uređivanje
m уклоњена категорија Семинарски радови помоћу геџета HotCat
 
(Nije prikazano 13 međuizmena 12 korisnika)
Red 1: Red 1:
{{друго значење3|višnjica}}
{{друго значење3|Вишње}}
{{Speciesbox
{{Speciesbox
| name = Вишњetina
| name = Вишња
| image = lololol
| image = Kt xx 0011 ubt.jpeg
| image_width = 250п
Lolololololo
| genus = prenus
| genus = Prunus
| parent = Prunus subg. Cerasus
| parent = Prunus subg. Cerasus
| species = cerasus
| species = cerasus
Red 85: Red 85:


== Еколошки услови за гајење вишње ==
== Еколошки услови за гајење вишње ==
Захваљујући дугом и стабилном зимском мировању може да поднесе зимске мразеве и до -40 °C. Цветови су отпорнији према позним пролећним мразевима него цветови трешње. Добро успева и у аридним рејонима са годишњом количином падавина око 400 мм (ако су правилно распоређење).
Захваљујући дугом и стабилном зимском мировању може да поднесе зимске мразеве и до -40°C. Цветови су отпорнији према позним пролећним мразевима него цветови трешње. Добро успева и у аридним рејонима са годишњом количином падавина око 400 мм (ако су правилно распоређење).
Развија се и рађа на надморским висинама и преко 700 м . Вишња успева на свим положајима, осим у затвореним долинама где нема проветравања. Најбоље јој одговарају предпланински положај с благим нагибом југоисточне и источне експозиције и умерене влажности.
Развија се и рађа на надморским висинама и преко 700 м . Вишња успева на свим положајима, осим у затвореним долинама где нема проветравања. Најбоље јој одговарају предпланински положај с благим нагибом југоисточне и источне експозиције и умерене влажности.


Добро успева скоро на сваком земљишту које није јако кречо, заслањено, јако кисело и јако алкално. Ипак, најбоље успева на песковитој иловачи, алувијалном и карбонантном чернозему.
Добро успева скоро на сваком земљишту које није јако кречно, заслањено, јако кисело и јако алкално. Ипак, најбоље успева на песковитој иловачи, алувијалном и карбонантном чернозему.


== Гајење вишње ==
== Гајење вишње ==
У зависности од подлоге, вишња се може гајити с ниским, средњим или високим стаблом. За сува, посна и каменита земљишта узима се за подлогу магрива или степска вишња. Степска вишња се успешно користи и у крајевима где се јављају јачи мразеви. Дивља трешња као подлога се користи за висока, а обична вишња за ниска и полувисока стабла.
У зависности од подлоге, вишња се може гајити с ниским, средњим или високим стаблом. За сува, посна и каменита земљишта узима се за подлогу магрива или степска вишња. Степска вишња се успешно користи и у крајевима где се јављају јачи мразеви. Дивља трешња као подлога се користи за висока, а обична вишња за ниска и полувисока стабла.


Вишња се гаји у облику побољшане пирамиде, вазе или палмете с косим гранама. Растојање између основних грана косе палмете износи 50-60 м, што зависи од бујности сорте и подлоге. Висина дебла је различита, формира се у зависности од начина бербе, а обично се креће од 0,5-1,2 м. Ако је берба механозована, онда је потребно и више стабло. Растојање између вишања зависи од бујности сорте и подлоге као и од узгојног система. Ако се вишња гаји по систему побољшане пирамиде растојање је 6x5 м за бујне и 5x4 за слабо бујне сорте и подлоге. Ако се гаји као ваѕа онда је 5x4,5 за бујне и 4x3,5 м за слабо бујне подлоге и сорте, а за палмету 4,5x4 за бујне и 4x3 м за слабо бујне.
Вишња се гаји у облику побољшане пирамиде, вазе или палмете с косим гранама. Растојање између основних грана косе палмете износи 50-60 м, што зависи од бујности сорте и подлоге. Висина дебла је различита, формира се у зависности од начина бербе, а обично се креће од 0,5-1,2 м. Ако је берба механизована, онда је потребно и више стабло. Растојање између вишања зависи од бујности сорте и подлоге као и од узгојног система. Ако се вишња гаји по систему побољшане пирамиде растојање је 6x5 м за бујне и 5x4 за слабо бујне сорте и подлоге. Ако се гаји као ваза онда је 5x4,5 за бујне и 4x3,5 м за слабо бујне подлоге и сорте, а за палмету 4,5x4 за бујне и 4x3 м за слабо бујне.


У засаду вишње земљиште се одржава на један од уобичајених начина. Треба је ђубрити редовно и на време. На добар раст и развј нарочито повољно делују азотна ђубрива.
У засаду вишње земљиште се одржава на један од уобичајених начина. Треба је ђубрити редовно и на време. На добар раст и развој нарочито повољно делују азотна ђубрива.


== Резидба вишње ==
== Резидба вишње ==
Вишња доноси род на једногодишњим родним гранчицама па их зато резидбом<ref>[http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/vocarstvo/agrotehnika-vocnjaka/rezidba-vocaka Резидба воћака]</ref> треба обнављати. Ове једногодишње родне гранчице могу бити дуге или кратке, мешовите и мајски букетићи.
Вишња доноси род на једногодишњим родним гранчицама па их зато резидбом<ref>{{Cite web |url=http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/vocarstvo/agrotehnika-vocnjaka/rezidba-vocaka |title=Резидба воћака |access-date=26. 12. 2014 |archive-date=18. 07. 2012 |archive-url=https://web.archive.org/web/20120718092058/http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/vocarstvo/agrotehnika-vocnjaka/rezidba-vocaka |url-status=dead }}</ref> треба обнављати. Ове једногодишње родне гранчице могу бити дуге или кратке, мешовите и мајски букетићи.


Мешовите родне гранчице су дуге 30-40 цм и носе цветне и вегетативне пупољке. Вегетативни пупољци су увек при основи и на врху младара а на средини су цветни и вегетативни.
Мешовите родне гранчице су дуге 30-40 цм и носе цветне и вегетативне пупољке. Вегетативни пупољци су увек при основи и на врху младара а на средини су цветни и вегетативни.
Red 112: Red 112:


=== Болести вишње ===
=== Болести вишње ===
==== Сива трулеж ====
==== Сиви трулеж ====
Изазива је гљивица ''[[Sclerotinia cinerea]]''. Ово је једна од најопаснијих болести трешње и вишње која је у стању да проузрокује велике штете. Напада ластаре, цветове и плодове. Обично после цветања ластари почну да се суше, а на њему и сви цветови и листови. На сушеним цветовима, ластарима и младим плодовима образује се конидијски стадијум у виду гомилица пепељасте боје. Гљивица као мицелија презими у зараженим деловима биљке. Као мера борбе против овог паразита препоручује се орезивање заражених грана и скупљање и спаљивање мумифицираних цветова и плодова. Најефикаснија заштита постиже се зимским, тзв. „плавим“ прскањем бакарним препаратима.
Изазива га гљивица ''[[Sclerotinia cinerea]]''. Ово је једна од најопаснијих болести трешње и вишње која је у стању да проузрокује велике штете. Напада ластаре, цветове и плодове. Обично после цветања ластари почну да се суше, а на њему и сви цветови и листови. На сушеним цветовима, ластарима и младим плодовима образује се конидијски стадијум у виду гомилица пепељасте боје. Гљивица као мицелија презими у зараженим деловима биљке. Као мера борбе против овог паразита препоручује се орезивање заражених грана и скупљање и спаљивање мумифицираних цветова и плодова. Најефикаснија заштита постиже се зимским, тзв. „плавим“ прскањем бакарним препаратима.


==== Шупљикавост лишћа вишње ====
==== Шупљикавост лишћа вишње ====
Red 145: Red 145:
| '''Свет'''||align=right| '''2.245.826'''||'''[А]'''
| '''Свет'''||align=right| '''2.245.826'''||'''[А]'''
|-
|-
|colspan=5 style="font-size:.7em"|Без симбола = званични податак, П = [[Организација за храну и пољопривреду|ФАО]] процена, <br />А = званични, полузванични подаци или процена.[http://faostat.fao.org/site/567/DesktopDefault.aspx?PageID=567#ancor ФАОСТАТ]
|colspan=5 style="font-size:.7em"|Без симбола = званични податак, П = [[Организација за храну и пољопривреду|ФАО]] процена, <br />А = званични, полузванични подаци или процена.[http://faostat.fao.org/site/567/DesktopDefault.aspx?PageID=567#ancor ФАОСТАТ] {{Wayback|url=http://faostat.fao.org/site/567/DesktopDefault.aspx?PageID=567#ancor |date=20120619130038 }}
|}
|}


Red 159: Red 159:
* [http://biologijakp.weebly.com/dikotile.html Dikotile],
* [http://biologijakp.weebly.com/dikotile.html Dikotile],
* [https://web.archive.org/web/20141226212745/http://www.bezgluten.net/content/kosticavo-voce Коштичаво воће],
* [https://web.archive.org/web/20141226212745/http://www.bezgluten.net/content/kosticavo-voce Коштичаво воће],
* [http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/vocarstvo/agrotehnika-vocnjaka/rezidba-vocaka Резидба воћака],
* [http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/vocarstvo/agrotehnika-vocnjaka/rezidba-vocaka Резидба воћака] {{Wayback|url=http://pinova.hr/hr_HR/baza-znanja/vocarstvo/agrotehnika-vocnjaka/rezidba-vocaka |date=20120718092058 }},
* [http://agronomija.rs/2013/visnjin-surlas-rhynchites-auratus/ Вишњин сурлаш]
* [http://agronomija.rs/2013/visnjin-surlas-rhynchites-auratus/ Вишњин сурлаш]


{{Taxonbar}}
{{Taxonbar}}

{{нормативна контрола}}


[[Категорија:Prunus]]
[[Категорија:Prunus]]
[[Категорија:Семинарски радови|ПОЉФ 2014.]]
[[Категорија:Листопадно дрвеће]]
[[Категорија:Листопадно дрвеће]]
[[Категорија:Флора Европе]]
[[Категорија:Флора Европе]]

Trenutna verzija na datum 30. jun 2024. u 01:11

Višnja
Naučna klasifikacija uredi
Carstvo: Plantae
Kladus: Tracheophytes
Kladus: Angiospermae
Kladus: Eudicotidae
Kladus: Rosids
Red: Rosales
Porodica: Rosaceae
Rod: Prunus
Podrod: P. subg. Cerasus
Vrsta:
P. cerasus
Binomno ime
Prunus cerasus

Višnja (Prunus cerasus) vrsta je drvenaste skrivenosemenice, i naziv za njene plodove (koji se koriste u ljudskoj ishrani kao voće). Pripada familiji Rosaceae, rodu Prunus (kao i badem, breskva, šljiva, kajsija), a podrodu Cerasus. Prirodni areal rasprostranjenja obuhvata veći deo Evrope i jugozapadnu Aziju.[1]

Višnja se gaji na savremenim plantažama i njeni plodovi se koriste za spravljanje: sokova, džemova, kompota, slatka od višnje, ili se u smrznutom stanju čuva za spravljanje raznih poslastica (kremova, sirupa, sladoleda...). Pored toga od višnje se pravi i rakija (višnjevača).

U jugoistočnoj Srbiji je poznat kraj u Nišavskom okrugu okolina sela Oblačina u Opštini Merošina gde se gaji posebna sorta višnje takozvana oblačinska višnja.

Poreklo, značaj i rasprostranjenost

[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je pratilac trešnje, poreklom iz Male Azije, koja je pre početka naše ere preko Grčke i starog Rima preneta u zemlje Evrope. Plodove divlje višnje čovek je koristio za ishranu, još dok je ona spontano rasla. Nema tačnih podataka od kada se višnja gaji u našoj zemlji.

Višnja ima sposobnost dobrog prilagođavanja u gotovo svim ekološkim uslovima, pa zato ima i širok areal rasprostranjenosti. Pored toga, nju odlikuje rano stupanje u period rodnosti (2-3 godine) i redovno i obilno rađanje.

Manje je napadaju bolesti i štetočine nego druge voćne vrste. Plodovi se koriste u svežem stanju, zamrznuti i za preradu u sok, žele, sirup, marmeladu, slatko.

Najveći proizvođač višnje je Rusija, gde u strukturi voćarstva zauzima drugo mesto, odmah posle jabuke. U SAD, Francuskoj, Nemačkoj, Engleskoj i nekim drugim zemljama Evrope gajenju višnje pridaje se veliki značaj. Za njene plodove vlada veliko interesovanje u čitavom svetu. To je kvalitetna sirovina u industriji prerade voća.

Plod višnje je izvanredna sirovina za različite oblike prerade, a pre svega za izradu sokova, džemova, slatkog i dr. Vrlo značajne količine plodova se zamrzavaju i izvoze. Plod nekih sorti, kao što je kereška, može da se koristi i kao stono voće.

Mesto višnje u sistematici biljaka

[uredi | uredi izvor]

U sistematici biljaka višnja zauzima sledeće mesto:

Odeljak: Angiospermae[2]
Klasa: Dicotyledonae[3]
Potklasa: Rosidae (ruže)
Nadred: Rosanae (ruže)
Red: Rosales (ruže)
Familija: Rosaceae (ruže)
Potfamilija: Prunoideae[4]
Rod: Prunus L.
Podrod: Cerasus Pers.
Sekcija: Eucerasus Koehne
Vrsta: Prunus cerasus L. = Cerasus vulgaris (obična višnja)

Divlje vrste višnje

[uredi | uredi izvor]

Obična višnja

[uredi | uredi izvor]

Obična višnja (Prunus cerasus L.) ne nalazi se u divljem stanju. Drvo joj je relativno nisko (oko 5-6m). Kruna je okrugla s tankim visećim granama, vrlo često bez izražene vođice. Kora je crvenkasta, pokrivena pepeljastim epidermisom. Plod je sitan, mnogobrojan, okruglast ili sa strane malo spljošten, s nejasnom brazdicom, boje je svetle do tamnocrvene. Sok ploda je bezbojan ili obojen, po ukusu je kiseo. Koštica je okrugla s trbušnim šavom. Od obične višnje su poreklom skoro sve plemenite sorte višnje koje se gaje radi ploda.

Stepska višnja

[uredi | uredi izvor]

Stepska višnja (Prunus fruticosa Pall) je druga po važnosti vrsta iz koje su proizišle mnoge kulturne sorte višanja. Kao divlja raste po celoj Evropi. Žbunastog je oblika i dostiže visinu do 1,5 m. Ova višnja razvija mnoge izdanke. Plod joj je slabog kvaliteta. Stepska višnja ima dobru osobinu što je vrlo otporna prema suši i zimskim mrazevima, zato je i interesantna u oplemenjivanju.

Istočnoamerička peščana višnja

[uredi | uredi izvor]

Istočnoamerička višnja (P. pumila L.) raste u divljem stanju u severoistočnom delu SAD. Žbunastog je oblika i dostiže visinu do 2 m. Po sađenju brzo prorodi i veoma je otporna prema zimskim mrazevima. Razmnožava se i reznicama. Zbog otpornosti prema mrazevima, brzom prorođavanju, veoma je interesantna u procesu oplemenjivanja višanja.

Maljava (Pustinjska - kineska) višnja

[uredi | uredi izvor]

Maljava višnja (P. tomentosa Thunbg.) je poreklom iz severne i zapadne Kine, Japana i Himalaja, a raste i u zemljama Dalekog istoka. Vrlo je rodna i jako otporna prema mrazu, pa je zato i interesantna u procesu oplemenjivanja. Sve navedene vrste višnje, veći značaj imaju uglavnom kao podloge za trešnju i višnju.

Morfološko-fiziološke osobine

[uredi | uredi izvor]

Kulturne sorte višnje žive 20-30 godina, razvijaju površinski koren i na dubini od 20 do 50 cm nalazi se najveća masa korenovog sistema. U širinu korenov sistem nadmašuje obim krune. Kruna je obično okruglasta s velikim brojem tankih grančica koje su često savijene ka zemlji.

Rodno drvo višnje je slično kao kod trešnje. Najviše je majskih kitica. Neke sorte donose rod na dužim jednogodišnjim grančicama, druge na kratkom rodnom drvetu. Višnja cveta posle trešnje i manje strada od prolećnih mrazeva. Cvetovi su kao kod trešnje - dvopolni i sastoje se od 5 čašičnih i kruničnih listića, jednog tučka i mnogo prašnika.

Cvetanje, oprašivanje i oplođavanje

[uredi | uredi izvor]

Cvetni pupoljci višnje u našim ekološkim uslovima formiraju se od druge polovine juna do sredine jula u godini koja prethodi cvetanju.

Višnja počinje da cveta posle breskve i trešnje, a to se u našim klimatskim uslovima dešava obično sredinom aprila. U pogledu oprašivanja, odnosno oplođavanja sve sorte višnje mogu da budu: samooplodne (na primer reksele i oblačinska), delimično samooplodne (čačanski rubin) i samobesplodne (kereška).

Karakteristično je za amarele da su uglavnom samobesplodne. Najviše sorti višnje je samobesplodno, i za njihovo gajenje neophodne su sorte oprašivači. Jedino samooplodne sorte mogu da se gaje u jednostranim, čistim zasadima.

Cvet višnje je hermafroditan (potpun). Višnja je entomofilna biljka, a medonosna pčela je njen najvažniji insekt oprašivač. Pri ukrštenom oplođavanju i samooplodne sorte bolje rode. Plod sazreva od 35 do 60 dana posle cvetanja.

Ekološki uslovi za gajenje višnje

[uredi | uredi izvor]

Zahvaljujući dugom i stabilnom zimskom mirovanju može da podnese zimske mrazeve i do -40°C. Cvetovi su otporniji prema poznim prolećnim mrazevima nego cvetovi trešnje. Dobro uspeva i u aridnim rejonima sa godišnjom količinom padavina oko 400 mm (ako su pravilno raspoređenje). Razvija se i rađa na nadmorskim visinama i preko 700 m . Višnja uspeva na svim položajima, osim u zatvorenim dolinama gde nema provetravanja. Najbolje joj odgovaraju predplaninski položaj s blagim nagibom jugoistočne i istočne ekspozicije i umerene vlažnosti.

Dobro uspeva skoro na svakom zemljištu koje nije jako krečno, zaslanjeno, jako kiselo i jako alkalno. Ipak, najbolje uspeva na peskovitoj ilovači, aluvijalnom i karbonantnom černozemu.

Gajenje višnje

[uredi | uredi izvor]

U zavisnosti od podloge, višnja se može gajiti s niskim, srednjim ili visokim stablom. Za suva, posna i kamenita zemljišta uzima se za podlogu magriva ili stepska višnja. Stepska višnja se uspešno koristi i u krajevima gde se javljaju jači mrazevi. Divlja trešnja kao podloga se koristi za visoka, a obična višnja za niska i poluvisoka stabla.

Višnja se gaji u obliku poboljšane piramide, vaze ili palmete s kosim granama. Rastojanje između osnovnih grana kose palmete iznosi 50-60 m, što zavisi od bujnosti sorte i podloge. Visina debla je različita, formira se u zavisnosti od načina berbe, a obično se kreće od 0,5-1,2 m. Ako je berba mehanizovana, onda je potrebno i više stablo. Rastojanje između višanja zavisi od bujnosti sorte i podloge kao i od uzgojnog sistema. Ako se višnja gaji po sistemu poboljšane piramide rastojanje je 6x5 m za bujne i 5x4 za slabo bujne sorte i podloge. Ako se gaji kao vaza onda je 5x4,5 za bujne i 4x3,5 m za slabo bujne podloge i sorte, a za palmetu 4,5x4 za bujne i 4x3 m za slabo bujne.

U zasadu višnje zemljište se održava na jedan od uobičajenih načina. Treba je đubriti redovno i na vreme. Na dobar rast i razvoj naročito povoljno deluju azotna đubriva.

Rezidba višnje

[uredi | uredi izvor]

Višnja donosi rod na jednogodišnjim rodnim grančicama pa ih zato rezidbom[5] treba obnavljati. Ove jednogodišnje rodne grančice mogu biti duge ili kratke, mešovite i majski buketići.

Mešovite rodne grančice su duge 30-40 cm i nose cvetne i vegetativne pupoljke. Vegetativni pupoljci su uvek pri osnovi i na vrhu mladara a na sredini su cvetni i vegetativni.

Kratke tanke rodne grančice su dugačke do 20 cm, obično se razvijaju u senci i po celoj dužini, osim pri osnovi i vrhu, imaju samo cvetne pupoljke, pa se nov prirast dobija samo na vrhu a cela dužina grančice posle berbe plodova ostaje gola.

Majske kitice su kratke jednogodišnje grane 1-1,5 cm, s jednim vegetativnim i više cvetnih pupoljaka. Obrazuju se u uslovima oskudne ishrane u sušnim rejonima kao i na stablima koja su preopterećena rodom.

Sve tanke, slabe i izdužene ogoljene grančice u unutrašnjosti krune treba potpuno ukloniti. Skeletne grane sa prečnikom preko 5 cm prekraćuju se u krajnjoj nuždi, i to samo ako su polomljene ili jače oštećene, jer se posle prekraćivanja debljih grana javlja smolotočina, naročito ako se rezidba izvodi ranije, pre kretanja sokova. Zbog pojave smolotočine izazvane zimskom rezidbom, neki voćari praktikuju letnju rezidbu. Kod ove rezidbe sve povrede zarastu do kraja vegetacije pa nema pojave smolotočine. Letnja rezidba se obično izvodi posle berbe plodova, i njome se uklanja iznureno drvo, a naročito sitne, tanke i suvišne grančice koje jače zasenjavaju ostale i time ometaju obrazovanje cvetnih pupoljaka.

Zaštita od bolesti i štetočina

[uredi | uredi izvor]

U odnosu na druge voćne vrste višnju manje napadaju bolesti i štetočine, pa ipak, nekih godina izvesni paraziti i štetočine nanose znatne štete i umanjuju prinos višanja.

Bolesti višnje

[uredi | uredi izvor]

Sivi trulež

[uredi | uredi izvor]

Izaziva ga gljivica Sclerotinia cinerea. Ovo je jedna od najopasnijih bolesti trešnje i višnje koja je u stanju da prouzrokuje velike štete. Napada lastare, cvetove i plodove. Obično posle cvetanja lastari počnu da se suše, a na njemu i svi cvetovi i listovi. Na sušenim cvetovima, lastarima i mladim plodovima obrazuje se konidijski stadijum u vidu gomilica pepeljaste boje. Gljivica kao micelija prezimi u zaraženim delovima biljke. Kao mera borbe protiv ovog parazita preporučuje se orezivanje zaraženih grana i skupljanje i spaljivanje mumificiranih cvetova i plodova. Najefikasnija zaštita postiže se zimskim, tzv. „plavim“ prskanjem bakarnim preparatima.

Šupljikavost lišća višnje

[uredi | uredi izvor]

Ova bolest pričinjava velike štete ako se na vreme ne izvrši zaštita.

Štetočine višnje

[uredi | uredi izvor]

Višnjin surlaš (RHYNCHITS AURATUS)

[uredi | uredi izvor]

Višnjin surlaš[6] pričinjava ozbiljne štete u nekim regionima. Ima jednu generaciju godišnje. Imago je prisutan u aprilu i maju mesecu. Ženka pravi udubljenje u plodu u koje polaže jaja. Iz jaja se izleže larva koja oštećuje plod i završava svoj razvoj za oko mesec dana. Napadnuti plodovi otpadaju, a larve se zavlače u zemlju gde prezimljuju.

Uglavnom se suzbija imago. Obradom zemljišta ispod voćki smanjuje se pojava ove štetočine. Suzbija se kontaktnim insekticidima. Prvo prskanje se izvodi odmah posle otpadanja cvetnih listića, a drugo u vremenskom intervalu od 8-10 dana.

Proizvodnja višanja

[uredi | uredi izvor]
Pet najvećih proizvođača u 2014.
Država Proizvodnja (u tonama) Napomena
 Turska 445.556
 SAD 329.852
 Iran 172.000
 Španija 118.220
 Italija 110.766
Svet 2.245.826 [A]
Bez simbola = zvanični podatak, P = FAO procena,
A = zvanični, poluzvanični podaci ili procena.FAOSTAT Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. jun 2012)

Vidi još

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Savremeno voćarstvo, Prof. dr Miladin M. Šoškić. ISBN 978-86-7157-443-3., strane: 425, 426, 427, 428, 429, 430, 431, 432, 433, 434, 435
  2. ^ Skrivenosemenjače
  3. ^ Dikotile
  4. ^ „Koštičavo voće”. Arhivirano iz originala 26. 12. 2014. g. Pristupljeno 26. 12. 2014. 
  5. ^ „Rezidba voćaka”. Arhivirano iz originala 18. 07. 2012. g. Pristupljeno 26. 12. 2014. 
  6. ^ Višnjin surlaš

Spoljašnje veze

[uredi | uredi izvor]