Alpinizam u Poljskoj
Alpinizam u Poljskoj svoju punu afirmaciju doživio je krajem XX vijeka, kada su Poljaci svojim dostignućima dominirali u svijetu visokogorskog planinarstva, prvenstveno u zimskim uslovima na vrhovima preko 8.000 metara. Tokom 1980-ih i 1990-ih, poljski penjači dolazili su u velikom broju na himalajske planine u nadi da će osvojiti neki od najviših i najtežih vrhova na svijetu. Ne samo da su bili uspješni nego su i dominirali najvećim dijelom ove dvije dekade. Autori to vrijeme nazivaju - Zlatna era poljskog alpinizma, a penjači su nazvani - Ledeni ratnici.[1]
Planinarstvo je dugi niz godina trpilo zbog loših sovjetsko - poljskih odnosa. Poljska je zemlja u kojoj postoji strast prema planinama, njihova sposobnost da se posvete penjanju, i da sve to prilagode političkoj i ekonomskoj situaciji u državi. Penjanje u zimskim uslovima sadrži veliku količinu patnje. Poljski penjači potpuno su se navikli na ovaj nivo napora (što su nazivali "umjetnošću patnje"), tokom velikog broja zimskih uspona na njihovim Tatrama.[2] Iz ambiciozne skupine brojnih penjača izdvajaju se pojedinci koji istovremeno predstavljaju i svjetske velikane:
- Andrzej Zawada, mentor i inspirator tadašnje generacije poljskih penjača
- Wanda Rutkiewicz, prva žena u Evropi sa usponom na Mount Everest
- Jerzy Kukuczka, drugi čovjek u svijetu sa osvojenim vrhovima preko 8.000 m.
- Krzysztof Wielicki, peti čovjek u svijetu sa osvojenim vrhovima preko 8.000 m.
- Leszek Cichy, prvi poljski penjač na Sedam vrhova
- Andrzej Czok i
- Wojciech Kurtyka, dobitnik Zlatnog cepina za životno djelo
Hindukuš
[uredi | uredi izvor]Tokom 1960-ih, dok još nisu išli u Himalaje, Poljaci su pažnju usmjerili na Hindukush, posebno u Afganistanu i vrh Noshaq (7.492 m.), drugi vrh po visini. Poslali su tamo nekoliko ekspedicija, ispenjali brojne rute, a legendarna Wanda Rutkiewicz je ostvarila prvi ženski uspon na ovaj vrh. Godine 1973, 13 februara, Andrzej Zawada i partner Tadeusz Piotrowski popeli su se na vrh, pri temperaturi od -40 stepeni C. Bio je to prvi zimski uspon na neki vrh preko 7.000 m, koji nikad nije ponovljen. Time su najavili i uspone na vrhove od 8000 m.[3]
Hindukuš je postao fokus poljskog istraživanja i mjesto za razvoj alpinizma. Savladavanje tehnike alpinizma na Tatrama različitih nivoa i promjena režima liberalizacije u poljskom društvu 1970-ih, omogućili su im kasnija dostignuća u Karakorumu i Himalajima. Poljaci su brzo smanjili razliku u odnosu na svjetski alpinizam i uključili se u natjecanje. Krajem XX vijeka bili su vodeća alpinistička sila u svijetu.
Himalaji
[uredi | uredi izvor]Godine 1974. Zawada i partner Zygmunt Heinrich pokušali su uspon na Lhotseu ali nisu uspjeli zbog nevremena. Dospjeli su do visine 8.250 m. Bio je to prvi uspon na visinu preko 8.000 m. u zimskim uslovima. Zbog toga se Zawada vratio sa ubjeđenjem da je uspon na vrhove preko 8.000 m. sasvim moguć.[4]
Sedamnaestog februara 1980. Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki izveli su prvi zimski uspon na Mount Everest.[5] Ekspediciju je vodio Andrzej Zawade. Istovremeno dok je trajala ekspedicija Zawada je pravio plan za slijedeći uspon. Nakon samo mjesec dana trajanja priprema u Poljskoj Zawada je doveo novu ekspediciju. Andrzej Czok i Jerzy Kukuczka osvojili su Everest 19. maja, 1980. penjući se novom rutom po Jugozapadnoj strani . Bio je to jedini uspon da je Kukuczka koristio dodatni kisik prilikom uspona na 14 vrhova.
Zimski usponi na vrhove preko 8000 m.
[uredi | uredi izvor]Poljaci su se pokazali kao žilava grupa penjača. Ne samo da su osvojili brojne najviše vrhove, nego su to često činili u izuzetno teškim uslovima usred zime, birajući najizazovnije rute. Za njih su uvijek postojala neistražena mjesta. Upravo su im ta neumoljiva odlučnost i pionirski duh omogućili da budu među najboljima na svijetu.[6] Uglavnom su slijedili Messnera i Habelera penjući se alpskim stilom, vrlo često solo usponima, bez upotrebe kiseonika.
- 10 vrhova prvi su osvojili Poljaci, od toga jedan vrh (Shishapangma) kao kombinovani poljsko - italijanski tim (Piotr Morawski i Simone Moro)
- 7 prvih vrhova osvojili su Poljaci
- 13 poljskih alpinista je učestvovalo u osvanjima
- 3 penjača imaju po tri osvojena vrha: Krzysztof Wielicki (Mount Everest, Kangchenjunga, Lhotse), Jerzy Kukuczka (Dhaulagiri, Kangchenjunga, Annapurna) i Maciej Berbeka (Manaslu, Cho Oyu, Broad Peak).
Neuspjesi i nesreće
[uredi | uredi izvor]Generacija uspješnih poljskih penjača doživjela je i brojne tragedije. Veliki je procenat onih koji su umrli u plannama. Pogibije jednog broja poljskih penjača, bile su glavni uzroci postupnog opadanja zlatnog doba poljskog alpinizma. Mlađi penjači postali su više oprezniji u odnosu na predhodnike i manje su se interesovali za vrhunsko penjanje. Svima je jasno da je putovanje do Tatri ili Alpa i jednostavnije i sigurnije od onog u Himalaje. I što je najpresudnije, država nije više bila ta koja je u onoj mjeri kao nekada, podržavala vrhunski alpinizam.[1] Među nastradalima su:
- Andrzej Czok, 1986, Kangchenjunga
- Tadeusz Piotrowski, 1986, K2
- Jerzy Kukuczka, 1989, Lhotse
- Wanda Rutkiewicz, 1992, Kangchenjunga
- Miroslaw Falco-Dasal, 1989, Mount Everest
- Mirosław Gardzielewski, 1989, Mount Everest
- Zygmunt Andrzej Heinrich, 1989, Mount Everest
- Andrzej Otręba, 1989, Mount Everest
- Eugeniusz Chrobak, 1989, Mount Everest[7]
- Andrzej Marciniak, 2009, Tatre
- Piotr Morawski, 2009, Dhaulagiri
- Maciej Berbeka, 2013, Broad Peak i dr.
Britanski autori Peni i Peter Gillman, pišući o alpinizmu u Poljskoj sa kraja XX vijeka, nazvali su to vrijeme i svoju knjigu - Everest: osamdesete godine trijumfa i tragedija.[8]
Reference
[uredi | uredi izvor]- ^ a b "Wanda Rutkiewicz i zlatno doba poljskog alpinizma". culture.pl. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Zlatne godine poljskog himalajizma: Uspjesi i tragedije od 1978 do 1989". tandfonline.com - 02.03.2020. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Noshaq, Prvi zimski uspon". American Alpine Club. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Ledeni ratnici: Poljska zlatna alpinistička generacija". blog.theclymb.com - 02.03.2020. Arhivirano s originala, 18. 10. 2021. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Leszek Cichy i Krzysztof Wielicki - prije 35 godina osvojili Mount Everest". sport.onet.pl - 16.07.2015. Arhivirano s originala, 30. 11. 2020. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Broad Peak, prvi zimski uspon poljske ekspedicije". .planetmountain.com - 05.03.2013. Pristupljeno 13. 10. 2020.
- ^ "Velika tragedija poljskih penjača". himalman.wordpress.com - 26.09.2009. Pristupljeno 13. 9. 2020.
- ^ "Everest: osamdesete godine trijumfa i tragedije - books.google.de". bbc.com - 05.03.2018. Pristupljeno 13. 10. 2020.