Idi na sadržaj

Juncaceae

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Juncaceae
(Porodica sitâ)
Juncus effusus
Sistematika
CarstvoPlantae
DivizijaAngiospermae
RazredMonocotyledoneae
PotklasaCommelinidae
RedPoales
PorodicaJuncaceae [1])
Rodovi
Tipski habitus junkusa

Juncaceae je porodica cvjetnica, poznatih kao site. Uključuje 8 rodova sa oko 464 poznate vrste[2] To su spororastuće, rizomske, zeljaste monokotiledone koje morfološki liče na trave i oštrike. Često rastu na neplodnim tlima u širokom rasponu vlažnih uslova. Najpoznatiji i najveći rod je Juncus . Većina vrsta ovog roda raste isključivo u močvarnim staništima. Nekoliko njih, poput Juncus bufonius su jednogodišnje biljke, ali većina je trajnica.

Listovi su zimzeleni i dobro razvijeni u baznoj agregaciji na uspravnoj stabljici. Oni su naizmenični i tristihozni (tj. s tri reda listova uz stabljiku, a svaki red listova proizlazi iz trećine puta oko stabljike od prethodniog lista). Samo u rodu Distichia listovi su lisnati. U rodu Juncus imaju ravne, bezdlake ili cilindrične listove. Listovi roda Luzula uvijek su ravni i nose duge bijele dlake.

Biljke su dvospolne ili, rijetko, dvodomne. Mali cvjetovi raspoređeni su u cvasti labave cime, ali i u prilično gustim glavicama ili corimbima na vrhu stabljike ili na njenoj strani. Ova porodica obično ima periantne segmente nazvane čaške. Obično su raspoređeni u dva kruga, od kojih svaka sadrži tri tanka, papiraste listića. Nisu glatki ili blistavi, a boja im može varirati od zelenkaste do bjelkaste, smeđe, ljubičaste, crne ili hijaline. Tri stigme su u središtu cvijete. Kao što je karakteristično za ostale monokotiledone, svi dijelovi cvijeta pojavljuju se u množinama po tri.

Plod je obično nemesnat, trodijelna dehiscentna kapsula koja sadrži mnogo sjemenki.

Upotreba

[uredi | uredi izvor]

Osušene biljke iz ove porodice korištene su za pravljenje tipa svijeće poznate kao sitina svjetlost.

Mehka sita Juncus effusus se u japanskom naziva igusa i koristi se za tkanje pokrova mehke površine tatami otirača.

U srednjovjekovnoj Evopi, mehke svježe site bilvale bi raštrkane po zemljanim podovima u stanovima radi higijene i izolacije. U takve svrhe, posebno pogodan bio je Acorus calamus (slatka zastava), ali uprkos svom alternativnom narodnom nazivu slatki rogoz, biljka je iz drugog monokotiledonskog reda, Acorales.[3]

Taksonomija

[uredi | uredi izvor]

Porodica je prepoznata po APG III sistemu (2009), a linearni APG III (2009) je dodelio porodični broj 98. Porodicu je APG II već prepoznao (2003).[4]

Opisano je 6 rodova, sa oko 400 vrsta. Najzastupljeniji rodovi su Juncus (300 vrsta) i Luzula (80 vrsta).

Spisak rodova i njihovi sinonimi, prema stranici Grupe za filogeniju angiospermi:

Prionium sada u Thurniaceae.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Elspeth Haston, James E. Richardson, Peter F. Stevens, Mark W. Chase, David J. Harris. The Linear Angiosperm Phylogeny Group (LAPG) III: a linear sequence of the families in APG III Botanical Journal of the Linnean Society, Vol. 161, No. 2. (2009), pp. 128-131. doi:10.1111/j.1095-8339.2009.01000.x Key: citeulike:6006207 pdf: http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/j.1095-8339.2009.01000.x/pdf
  2. ^ Christenhusz, M. J. M.; Byng, J. W. (2016). "The number of known plants species in the world and its annual increase". Phytotaxa. Magnolia Press. 261 (3): 201–217. doi:10.11646/phytotaxa.261.3.1.
  3. ^ Burton, Alfred. Rush-bearing: An Account of the Old Custom of Strewing Rushes: Carrying Rushes to Church; The Rush-Cart; Garlands in Churches; Morris-Dancers; The Wakes; The Rush. Manchester: Brook & Chrystal, 1891; pp. 1-12
  4. ^ APG II (2003). "An Update of the Angiosperm Phylogeny Group Classification for the orders and families of flowering plants: APG II". Botanical Journal of the Linnean Society (141): 399–436.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]