Idi na sadržaj

Neverbalna komunikacija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Neverbalna komunikacija je način kojim ljudi komuniciraju bez riječi, bilo namjerno ili nenamjerno. Neverbalno ponašanje koristi se za izražavanje emocija, pokazivanje stavova, odražavanje osobina ličnosti i poticanje ili mijenjanje verbalne komunikacije. Ovaj vid komunikacije podrazumijeva razmjenu informacija preko pokreta tijela ili određenih gestova.[1]

Neverbalni znakovi

[uredi | uredi izvor]

Neverbalni znakovi uključuju:

  • izraze lica
  • ton glasa
  • geste
  • položaj tijela ili pokret
  • dodir i
  • pogled.

Charles Darwin vjerovao je da je ljudsko izražavanje emocija univerzalno, tj. da svi ljudi na isti način izražavaju i tumače emocije izrazima lica. Istraživanja pokazuju da je Darwin bio u pravu za šest glavnih emocionalnih ekspresija: srdžba, sreća, iznenađenje, strah, gađenje i tuga.

Ton glasa, spuštanje ili podizanje glasa, ubrzani ili usporeni govor, naglašavanje pojedinih riječi, umetnute pauze i sl. služe nam za ostvarivanje svih navedenih funkcija kojima služi neverbalno ponašanje.

Kontakt očima i pogled vrlo su moćni neverbalni znakovi: širom otvorene oči i proširene zjenice pokazatelj su sviđanja, "smještaj" i dužina pogleda ukazuju na interes i emocije i pomažu nam u usklađivanju komunikacije s drugom osobom, skrivanje pogleda često je znak neiskrenosti, ali može biti i znak neugode.

Geste ili pokreti rukama također olakšavaju komunikaciju. Postoje razne vrste gesta:

  • amblemi - neverbalne geste koje zamjenjuju verbalnu poruku (mogu se koristiti samostalno) i imaju dobro poznato značenje unutar određene kulture, no među različitim kulturama mogu izazvati nesporazum.
  • ilustratori - geste koje koristimo kako bi ilustrirali ili pojasnili verbalnu poruku i nemaju značenja ako se koriste samostalno.

Dodir pokazuje naklonost, bliskost, ugodnost i ponekad dominiranje. Određen je s tri faktora: stepenom sviđanja i privlačnosti, stepenom poznatosti i bliskosti, te moći i statusom.

Korištenje osobnog prostora jeste neverbalno ponašanje koje uveliko varira među kulturama. Razlikujemo nekoliko zona:

  • intimna zona - do 45 cm
  • osobna zona (porodica i prijatelji) - do 1.20 m
  • socijalna zona (društveni i poslovni odnosi) - od 1.20 do 3 m
  • javna zona (nepoznati) - više od 3 m

Držanje tijela - način na koji stojimo ili sjedimo može biti vrlo jasan pokazatelj onoga što osjećamo:

  • Otvoreni položaj ruku i nogu = naklonost
  • Prekrižene ruke i noge = oprez, nesigurnost

Izgled - odjeća koju imamo na sebi, frizura i stil služe nam za samopredstavljanje. Pokazuju kako sebe percipiramo i kako bismo voljeli da nas i drugi vide.

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Neverbalna komunikacija

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Čavalić A., Menadžerska vještina komuniciranja sa osvrtom na internet komunikaciju, Zbornik radova sa 2 međunarodnog simpozija IZAZOVI FINANSIJSKO-RAČUNOVODSTVENE I MENADŽERSKE PROFESIJE U BIH – MOGUĆNOSTI I OGRANIČENJA, 2014., str.262