Idi na sadržaj

Srednji mozak

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Srednji mozak
Mesencephalon
Prikaz srednjeg mozga odozdo (2) i odozgo (3)
Ljudsko moždano stablo (B)
Prednji mozak (A) Srednji mozak (C)
Kičmena moždina (D)
Identifikatori
Gray'sp.800
MeSHA08.186.211.132.659
NeuroLex IDMidbrain
TAA14.1.03.005
FMA61993
Anatomska terminologija

Srednji mozak (lat. mesencephalon (od grč. mesos = srednji + enkephalos = mozak[1]) je dio centralnog nervnog sistema koji je povezan sa vidom, sluhom, motornom kontrolom , spavanjem/budnošću, uzbuđenjem (budnosti) i regulacijom temperature.[2][3]

Struktura

[uredi | uredi izvor]

Srednji mozak se sastoji od četverogube kvržice (tektum ili corpora quadrigemina), tegmentuma, moždanog akvadukta (ili ventrikulska mesocoelia ), kao i drške malog mozga te nekoliko jezgri i fajlova. Zanjim krajem se srednji mozak nadovezuje na zadnji mozak (metencephalon, (most i mali mozak); dok se naprijed nadovezuje međumozak (diencephalon) (talamus, hipotalamus, itd). Srednji mozak se nalazi ispod moždane kore (korteksa), a iznad zadnjeg mozga, koji je u centra mozga.[4] [5][6][7]

Naime, srednji mozak sastoji se, kako slijedi:

Četverokvržična tijela

[uredi | uredi izvor]

Četverokvržična tijela (corpora quadrigemina) su četiri tvrda režnja na leđnoj strani moždanog akvadukta, gdje natkrivaju zadnji par gornjih kolikula, kao i zadnji par, koji se zove i donji kolikuli.

Četiri čvrsta režnja pomažu da se razmjenaki ukrsti nekoliko vlakna vidnog živca. Međutim, neka vlakna imaju istostrani aranžman, tj. djeluju paralelno na istoj strani bez ukrštanja. Nadređeni kolikulus je uključen u slobodne pokrete očiju, dok je donji sinapsna tačka za zvučne informacije. Iz zadnjeg dijela površine srednjeg mozga izlazi trohlearni nerv , ispod donjeg kolikulusa.

Moždano stablo

[uredi | uredi izvor]

Moždano stablo čini uparena struktura, na ventralnoj strani moždanog akvadukta, a oni dalje nose tegmentum na leđnoj strani i greben ili pes na trbušnoj, a oba su smještena u vlakna moždano-moždinskog trakta, iz unutrašnjr kapsule (tj. rastući + opadajući trakt = uzdužni trakt). Središnjem moždano stablo nosi substantia nigra (doslovno crna supstanca), koja je jedna vrsta baznih jezgara. To je jedini dio mozga koji ima melaninske pigmente.

Između grana je interpedundikulska jama, koja je cisterna puna likvora. Između grana izlazi okulomotorni nerv, a trohleus vidljivo omotava oko izvan grana. Okulomotorni je odgovoran za (parasimpatičko) suženje zjenica i određene pokrete očiju.[9]

Anatomske osobenosti poprečnog presjeka

[uredi | uredi izvor]
Poprečni presjek srednjeg mozga na razini gornjeg kolikula
Poprečni presjek srednjeg mozga na razini donjeg kolikula

Uo bičajeno je da se poprečni presjek srednjeg mozga pravi na razini gornjih i donjih kolikula.

Srednji mozak ljudskog embriona

Može se primijetiti da strukture presjeka srednjeg mozga uključujuči i vizualizacijski mezencefalon, podsjećaju na naopako medvjeđe lice. Dva crvena jezgra su oči medvjeda, moždana izduženja su uši. Tektum je brada i cerebralne grane su lice i uši.

Razvoj

[uredi | uredi izvor]

Tokom embrionskog razvoja, srednji mozak proizlazi iz drugog moždanog primarnog mjehura, poznatog kao mezencefalon, u nervnoj cijevi. Za razliku od druga dva mjehura, prednjeg i zadnjeg, srednji mozak ostaje nepodijeljen u ostatku razvoja nervnog sistema. Preciznije, ne podijeli se na druga područja mozga, dok se prednjeg mozak, naprimjer, dijeli u veliki mozak (telencefalon) i međumozak (dijencefalon). Tokom embrionalnog razvoja, ćelije unutar srednjeg mozga se stalno umnožavaju i kompresiju i dalje formiraju moždani akvadukt. Parcijalna ili potpuna opstrukcija moždanog akvadukta, tokom razvoja može dovesti do urođenih hidrocefalusa.[10]

Funkcija

[uredi | uredi izvor]

Smatra se da je srednji mozak dio moždanog stabla. Njegova crna supstanca (substantia nigra ) je usko povezana sa sistemom motornik puteva u baznim ganglijama. Ljudski mezencefalon je arhipalijumskog porijekla, što znači da je njegova opća arhitektura potiče od najstarijih kičmenjaka.

Dopamin koji je proizveden u substantia nigra i ventralnom tegmentnom području ima ulogu u pobudi, motivaciji i kohabitaciji vrsta, od ljudi do najelementarnijih životinja, kao što su insekti. Laboratorijski miševi linija koje su selektivno uzgajajane za visoku dobrovoljnost za trčanje po pokretnim kotačima, imali su uvećan srednji mozak. Srednji mozak pomaže u prenesu informacija za vid i sluh.[11][12]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ Mosby's Medical, Nursing & Allied Health Dictionary, Fourth Edition, Mosby-Year Book 1994.
  2. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
  3. ^ Međedović S., Maslić E., Hadžiselimović R. (2000): Biologija 2. Svjetlost, Sarajevo, ISBN 9958-10-222-6.
  4. ^ Warrell D. A., Cox T. M., Firth J. D. (2010): The Oxford Textbook of Medicine Arhivirano 21. 3. 2012. na Wayback Machine (5th ed.). Oxford University Press
  5. ^ Greenstein B., Greenstein A. (2002): Color atlas of neuroscience – Neuroanatomy and neurophysiology. Thieme, Stuttgart – New York, ISBN 9783131081711.
  6. ^ Naidich T. P., Duvernoy H. M., Dalman B. N., Sorensen A. G., Kollias S. S., Haacke E. M. (2009): Duvernoy's atlas of the human brain stem and cerebellum. Springer, WienNewYork, ISBN 978-3-211-73970-9.
  7. ^ England M. A., Wakely J. (2005): Color atlas of the brain and spinal cord, 2nd Ed. Mosby, ISBN 13:978-0323036672; ISBN 10:032-3036678.
  8. ^ "Arhivirana kopija". Arhivirano s originala, 1. 11. 2014. Pristupljeno 3. 2. 2016.CS1 održavanje: arhivirana kopija u naslovu (link)
  9. ^ Haines, Duane E. (2012). Neuroanatomy : an atlas of structures, sections, and systems (8th izd.). Philadelphia: Wolters Kluwer/ Lippincott Williams & Wilkins Health. str. 42. ISBN 978-1-60547-653-7.
  10. ^ "Hydrocephalus Fact Sheet". National Institute of Neurological Disorders and Stroke. Arhivirano s originala, 27. 7. 2016. Pristupljeno 3. 2. 2016.
  11. ^ Kolb E. M., Rezende E. L., Holness L., Radtke A., Lee S. K., Obenaus A., Garland T, Jr. (2013): Mice selectively bred for high voluntary wheel running have larger midbrains: support for the mosaic model of brain evolution. Journal of Experimental Biology, 216: 515-523.
  12. ^ Hadžiselimović R., Maslić E. (1999): Osnovi etologije – Biologija ponašanja životinja i ljudi. Sarajevo Publishing, Sarajevo, ISBN 9958-21-091-6.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]