Idi na sadržaj

Sinergija

S Wikipedije, slobodne enciklopedije

Sinergija je interakcijska saradnja koja dovodi do cjeline koja je veća od jednostavnog zbira njenih dijelova. Izraz sinergija dolazi od starogrčkikih riječi συνεργία – synergia[1] prema latinskom syn = skupa + ergos = rad, snaga = raditi zajedno, sarađivati.

Opisi i upotreba

[uredi | uredi izvor]

U prirodnom svijetu, sinergijski fenomeni su sveprisutni, u rasponu od fizike (na primjer, različite kombinacije kvarkova koji proizvode protone i neutrone) do hemije (popularni primjer je voda, spoj vodika i kisika), do kooperativnih interakcija među genima u genomima, podjela rada u kolonijama bakterija, sinergije razmjera u višećelijskim organizmima, kao i mnoge različite tipove sinergije koje proizvode društveno organizirane grupe, od pčelinjih kolonija do vučjih čopora i ljudskih društava: uporedi stigmergija, mehanizam indirektne koordinacije između agenasa ili akcija koji rezultira samosastavljanjem kompleksnih sistema. Čak i alati i tehnologije koji su rasprostranjeni u svijetu prirode predstavljaju važne izvore sinergijskih efekata. Alati koji su omogućili ranim homininima da postanu sistematski lovci na krupnu divljač su iskonski ljudski primjer.[2][3]

U kontekstu organizacijskog ponašanja, slijedeći stav da je kohezivna grupa više od zbira njenih dijelova, sinergija je sposobnost grupe da nadmaši čak i svog najboljeg pojedinačnog člana. Ovi zaključci su izvedeni iz studija koje je proveo Jay Hall o brojnim zadacima za rangiranje grupa u laboratoriji i predviđanje. Otkrio je da su efektivne grupe aktivno tražile tačke u kojima se ne slažu i posljedično podsticale sukobe među učesnicima u ranim fazama diskusije. Nasuprot tome, neefikasne grupe su osjećale potrebu da brzo uspostave zajedničko gledište, koristile su jednostavne metode donošenja odluka kao što je prosječenje i fokusirale su se na završetak zadatka, a ne na pronalaženje rješenja oko kojih bi se mogli složiti.[4]:276 U tehničkom kontekstu, značenje je konstrukcija ili kolekcija različitih elemenata koji rade zajedno kako bi proizveli rezultate koji se ne mogu postići samo jednim elementom. Elementi ili dijelovi mogu uključivati ljude, hardver, softver, objekte, politike, dokumente: sve što je potrebno za proizvodnju rezultata na nivou sistema. Vrijednost koju dodaje sistem u cjelini, mimo one koju samostalno doprinose dijelovi, stvara se prvenstveno odnosom među dijelovima, odnosno načinom na koji su oni međusobno povezani. U suštini, sistem čini skup međusobno povezanih komponenti koje rade zajedno sa zajedničkim ciljem: ispunjavanjem određene konkretne potrebe.[5]

Ako se koristi u poslovnoj aplikaciji, sinergija znači da će timski rad proizvesti sveukupno bolji rezultat nego da svaka osoba u grupi radi na istom cilju pojedinačno. Međutim, koncept grupne kohezije treba uzeti u obzir. Grupna kohezija je ono svojstvo koje se zaključuje iz broja i snage međusobnih pozitivnih stavova među članovima grupe. Kako grupa postaje kohezivnija, njeno funkcioniranje je pogođeno na više načina. Prvo, povećavaju se interakcije i komunikacija između članova. Tome doprinose zajednički ciljevi, interesi i mala veličina. Osim toga, zadovoljstvo članova grupe raste kako grupa pruža prijateljstvo i podršku protiv vanjskih prijetnji.[4]

Postoje negativni aspekti grupne kohezije koji utiču na grupno odlučivanje, a time i na efikasnost grupe. Javljaju se dva pitanja. Fenomen rizični pomak je tendencija grupe da donosi odluke koje su rizičnije od onih koje bi grupa pojedinačno preporučila. Grupna polarizacija je kada pojedinci u grupi počnu zauzimanjem umjerenog stava o nekom pitanju u vezi sa zajedničkom vrijednošću i, nakon što su o tome razgovarali, na kraju zauzimaju ekstremniji stav.[4]

Druga, potencijalna negativna posljedica grupne kohezije je grupno razmišljanje. Grupno mišljenje je način razmišljanja u koji se ljudi uključuju kada su duboko uključeni u kohezivnu grupu, kada težnja članova za jednoglasnošću nadjača njihovu motivaciju da realno procijene alternativne smjerove djelovanja. Proučavajući događaje nekoliko američkih političkih "katastrofa" kao što su nepredviđeni japanski napad na Pearl Harbor (1941) i fijasko Invazija u zalivu svinja (1961), Irving Janis je tvrdio da su oni bili zbog kohezivne prirode komisija koje su donosile relevantne odluke.[4]

Dr Chris Elliot primjećuje da odluke koje donose komisije dovode do neuspjeha u jednostavnom sistemu. Njegova studija slučaja bavila se IEEE-488, međunarodnim standardom koji je postavilo vodeće tijelo za standarde SAD; to je dovelo do kvara malih sistema automatizacije koji koriste standard IEEE-488 (koji je kodificirao vlasnički komunikacijski standard HP-IB). Ali eksterne uređaje koji se koriste za komunikaciju proizvele su dvije različite kompanije, a nekompatibilnost između vanjskih uređaja dovela je do financijskog gubitka za kompaniju. Tvrdi da će sistemi biti sigurni samo ako su dizajnirani, a ne ako se slučajno pojave.[6]

Ideju o sistemskom pristupu podržava Ujedinjeno Kraljevstvo Izvršna uprava za zdravlje i sigurnost. Uspješno obavljanje upravljanja zaštitom zdravlja i sigurnosti ovisi o analizi uzroka incidenata i nesreća i izvlačenju ispravnih lekcija iz njih. Ideja je da svi događaji (ne samo oni koji uzrokuju povrede) predstavljaju propuste u kontroli i predstavljaju priliku za učenje i usavršavanje.[7] Termin sinergija je precizirao R. Buckminster Fuller, koji je potpunije analizirao neke od njegovih implikacija [8] i skovao termin sinergetici.[8]

  • Dinamičko stanje u kojem je kombinovana akcija favorizovana u odnosu na razliku pojedinačnih komponentnih akcija;
  • Ponašanje čitavih sistema nepredviđeno ponašanjem njihovih delova uzetih odvojeno, poznato kao emergentno ponašanje;
  • Kooperativno djelovanje dva ili više podražaja (ili lijekova), što rezultira drugačijim ili većim odgovorom od odgovora pojedinačnih podražaja.

Teorija informacija

[uredi | uredi izvor]
Ilustracija sinergijskog djelovanja

Predložene su matematičke formalizacije sinergije koristeći teoriju informacija da bi se rigorozno definirali odnosi između cjeline i dijelova.[9] U ovom kontekstu, kaže se da se sinergija javlja kada postoje informacije prisutne u zajedničkom stanju više varijabli koje se ne mogu izdvojiti iz pojedinačnih dijelova koji se pojedinačno razmatraju. Naprimjer, razmotrite logički termin XOR kapija. Ako za tri binarne varijable, međusobne informacije između bilo kojeg pojedinačnog izvora i cilja je 0 bita. Međutim, zajednička međusobna informacija bit. Postoje informacije o cilju koje se mogu izdvojiti samo iz zajedničkog stanja inputa koji se razmatraju zajedno, a ne bilo koje druge.

Još uvijek ne postoji univerzalna saglasnost o tome kako se sinergija najbolje može kvantificirati, s različitim pristupima koji razlažu informacije na suvišne, jedinstvene i sinergijske komponente koje se pojavljuju u literaturi.[10][11][12][13] Unatoč nedostatku univerzalnog dogovora, teorijski pristupi statističkoj sinergiji primijenjeni su na različitim poljima, uključujući klimatologiju,[14] neuronauku[15][16][17] sociologiju[18] i mašinsko učenje[19] Sinergija je također predložena kao moguća osnova na kojoj se može izgraditi matematički robusna definicija nastanak u složenim sistemima[20][21] i može biti relevantan za formalne teorije svijesti.[22]

Biološke nauke

[uredi | uredi izvor]

Peter Corning je unapredio sinergiju različitih vrsta kao uzročnu agenciju koja može objasniti progresivnu evoluciju složenosti u živim sistemima tokom vremena. Prema hipotezi o sinergizmu, sinergijski efekti bili su pokretači kooperativnih odnosa svih vrsta i na svim nivoima u živim sistemima. Teza je, ukratko, da su sinergijski efekti često davali funkcionalne prednosti (ekonomske koristi) u odnosu na preživljavanje i reprodukciju koje je favoriziralo prirodno odabiranje. Djelovi, elementi ili pojedinci koji sarađuju u stvari postaju funkcionalne "jedinice" selekcije u evolucijskoj promjeni.[3][23][24] Slično tome, ekološki sistemi mogu reagovati na nelinearan način na perturbacije, kao što su klimatske promjene, tako da ishod može biti veći od zbira pojedinačnih promjena komponenti. Sinergijski odgovori su komplicirani faktor u modeliranju okoliša.[25]

Također pogledajte

[uredi | uredi izvor]

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ "Synergy". Online Etymology Dictionary.
  2. ^ Corning PA (2003). Nature's magic : synergy in evolution and the fate of humankind. New York: Cambridge University Press. ISBN 978-0-521-82547-4.
  3. ^ a b Corning PA (2005). Holistic Darwinism : synergy, cybernetics, and the bioeconomics of evolution. Chicago: University of Chicago Press. ISBN 978-0-226-11613-6.
  4. ^ a b c d Buchanan DA, Huczynski A (1997). Organizational behaviour: an introduction text (3rd izd.). London: Prentice Hall. ISBN 978-0-13-207259-5.
  5. ^ Blanchard BS (2004). System engineering management (3rd izd.). Hoboken, NJ: John Wiley. str. 8. ISBN 978-0-471-29176-3.
  6. ^ Elliot C (2006). System safety and Law. Proceedings of First International Conference on System Safety. London: Institution of Engineering and Technology. str. 344–351.
  7. ^ Successful health and safety management ([New] izd.). Sudbury: UK Health and Safety Executive Books. 2000. ISBN 978-0-7176-1276-5.
  8. ^ a b Fuller RB (1982). Synergetics: Explorations in the geometry of thinking. New York: Estate of R. Buckminster Fuller; Macmillan Publishing Company, Inc. ISBN 978-0-02-065320-2. in collaboration with E. J. Applewhite. Introduction and contribution by Arthur L. Loeb.
  9. ^ Gutknecht AJ, Wibral M, Makkeh A (juli 2021). "Bits and pieces: understanding information decomposition from part-whole relationships and formal logic". Proceedings of the Royal Society A: Mathematical, Physical and Engineering Sciences. 477 (2251): 20210110. arXiv:2008.09535. Bibcode:2021RSPSA.47710110G. doi:10.1098/rspa.2021.0110. PMC 8261229 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35197799 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  10. ^ Williams PL, Beer RD (14. 4. 2010). "Nonnegative Decomposition of Multivariate Information". arXiv:1004.2515 [cs.IT].
  11. ^ Quax R, Har-Shemesh O, Sloot PM (februar 2017). "Quantifying Synergistic Information Using Intermediate Stochastic Variables". Entropy (jezik: engleski). 19 (2): 85. doi:10.3390/e19020085. ISSN 1099-4300.
  12. ^ Rosas FE, Mediano PA, Rassouli B, Barrett AB (4. 12. 2020). "An operational information decomposition via synergistic disclosure". Journal of Physics A: Mathematical and Theoretical. 53 (48): 485001. arXiv:2001.10387. Bibcode:2020JPhA...53V5001R. doi:10.1088/1751-8121/abb723. ISSN 1751-8113. S2CID 210932609.
  13. ^ Kolchinsky A (mart 2022). "A Novel Approach to the Partial Information Decomposition". Entropy. 24 (3): 403. arXiv:1908.08642. Bibcode:2022Entrp..24..403K. doi:10.3390/e24030403. PMC 8947370 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35327914 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  14. ^ Goodwell AE, Jiang P, Ruddell BL, Kumar P (februar 2020). "Debates—Does Information Theory Provide a New Paradigm for Earth Science? Causality, Interaction, and Feedback". Water Resources Research (jezik: engleski). 56 (2). Bibcode:2020WRR....5624940G. doi:10.1029/2019WR024940. ISSN 0043-1397. S2CID 216201598.
  15. ^ Newman EL, Varley TF, Parakkattu VK, Sherrill SP, Beggs JM (juli 2022). "Revealing the Dynamics of Neural Information Processing with Multivariate Information Decomposition". Entropy. 24 (7): 930. Bibcode:2022Entrp..24..930N. doi:10.3390/e24070930. PMC 9319160 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35885153 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  16. ^ Luppi AI, Mediano PA, Rosas FE, Holland N, Fryer TD, O'Brien JT, et al. (juni 2022). "A synergistic core for human brain evolution and cognition". Nature Neuroscience. 25 (6): 771–782. doi:10.1038/s41593-022-01070-0. PMID 35618951 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć). S2CID 249096746 Provjerite vrijednost parametra |s2cid= (pomoć).
  17. ^ Wibral M, Priesemann V, Kay JW, Lizier JT, Phillips WA (mart 2017). "Partial information decomposition as a unified approach to the specification of neural goal functions". Brain and Cognition. Perspectives on Human Probabilistic Inferences and the 'Bayesian Brain'. 112: 25–38. doi:10.1016/j.bandc.2015.09.004. PMID 26475739. S2CID 4394452.
  18. ^ Varley TF, Kaminski P (oktobar 2022). "Untangling Synergistic Effects of Intersecting Social Identities with Partial Information Decomposition". Entropy (jezik: engleski). 24 (10): 1387. Bibcode:2022Entrp..24.1387V. doi:10.3390/e24101387. ISSN 1099-4300.
  19. ^ Tax TM, Mediano PA, Shanahan M (septembar 2017). "The Partial Information Decomposition of Generative Neural Network Models". Entropy (jezik: engleski). 19 (9): 474. Bibcode:2017Entrp..19..474T. doi:10.3390/e19090474. ISSN 1099-4300.
  20. ^ Varley TF, Hoel E (juli 2022). "Emergence as the conversion of information: a unifying theory". Philosophical Transactions. Series A, Mathematical, Physical, and Engineering Sciences. 380 (2227): 20210150. doi:10.1098/rsta.2021.0150. PMC 9131462 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35599561 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  21. ^ Mediano PA, Rosas FE, Luppi AI, Jensen HJ, Seth AK, Barrett AB, et al. (juli 2022). "Greater than the parts: a review of the information decomposition approach to causal emergence". Philosophical Transactions. Series A, Mathematical, Physical, and Engineering Sciences. 380 (2227): 20210246. doi:10.1098/rsta.2021.0246. PMC 9125226 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 35599558 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  22. ^ Luppi AI, Mediano PA, Rosas FE, Harrison DJ, Carhart-Harris RL, Bor D, Stamatakis EA (2021). "What it is like to be a bit: an integrated information decomposition account of emergent mental phenomena". Neuroscience of Consciousness. 2021 (2): niab027. doi:10.1093/nc/niab027. PMC 8600547 Provjerite vrijednost parametra |pmc= (pomoć). PMID 34804593 Provjerite vrijednost parametra |pmid= (pomoć).
  23. ^ Corning PA (1983). The synergism hypothesis : a theory of progressive evolution. New York: McGraw-Hill. ISBN 978-0-07-013166-8.
  24. ^ Corning PA (1995). "Synergy and self-organization in the evolution of complex systems" (PDF). Systems Research. 12 (2): 89–121. doi:10.1002/sres.3850120204. Arhivirano s originala (PDF), 20. 7. 2011.
  25. ^ Myers N (juli 1995). "Environmental unknowns". Science. New York, N.Y. 269 (5222): 358–60. Bibcode:1995Sci...269..358M. doi:10.1126/science.269.5222.358. PMID 17841254. S2CID 45407924.

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]

Šablon:Kombinirana upotreba supstanci i falsifikat