Eufrazijeva bazilika

Eufrazijeva bazilika (Eufrazijana) u Poreču jedan je od najljepših sačuvanih spomenika rane bizantske umjetnosti na Sredozemlju. Izgrađena je u 6. stoljeću na mjestu ranokršćanske crkve, u vrijeme biskupa Eufrazija i cara Justinijana I., a nalazi se u biskupskom kompleksu. Godine 1997. UNESCO ju je proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.

Eufrazijeva bazilika
Svjetska baštinaUNESCO
}}
Država Hrvatska
Godina uvrštenja1997.
VrstaKulturna ustanova
Mjeriloii iii v
Ugroženost
PoveznicaUNESCO:809
Koordinate45°13′43″N 13°35′37″E / 45.2286°N 13.5936°E / 45.2286; 13.5936 (WD)
Eufrazijeva bazilika na zemljovidu Hrvatske
Eufrazijeva bazilika
Eufrazijeva bazilika
Položaj Poreča u Hrvatskoj
Kompleks Eufrazijeve bazilike
Registar kulturnih dobara RH
LokacijaEufrazijeva ulica 22, 52440 Poreč
Datacija4. st.n.e. - 14. st.n.e.
Pravni statusZaštićeno kulturno dobro
VrstaNepokretna pojedinačna
KlasifikacijaSakralni kompleksi
Reg. brojZ-2432

Sustav Eufrazijeve bazilike čine znamenite građevine: Eufrazijeva bazilika, Župna crkva, Sakristija i cela trikora, Krstionica i zvonik, Maurov oratorij, kao i obližnji biskupski dvor, za koji je najnovijim istraživanjima utvrđeno da pripada istom bizantskom razdoblju kao i bazilika. U njemu je odnedavna smještena sakralna zbirka Porečko-pulske biskupije. Uz prezentaciju arheoloških ostataka, u prvom redu mozaika datiranih već u 3. st., u kompleksu možemo razgledati vrijedne sakralne spomenike i umjetničke predmete starokršćanskoga, ranobizantskog i srednjovjekovnog razdoblja.

Bazilika, zapravo katedrala Uznesenja Marijina, počela se graditi 553. na temeljima ranije trobrodne bazilike. Do danas je doživjela niz promjena, pa na izvornom zdanju iz ranokršćanskog perioda stoji treća crkva u gotičkom stilu. Iako su samu zgradu oštetili potresi, ratovi i požari, autentični podni mozaici iz 5. st. ostali su sačuvani i reprezentativan su primjerak ranokršćanskog slikarstva. Prikaz Krista, te likovi mučenika i mučenica, kao i fascinantna kompozicija Bogorodice na prijestolju zadivljuju izradom filigranske finoće. Najstariji pak fragmenti mozika datiraju u 3. st.

Blještavi mozaici, kojima su oslikani unutrašnjost i pročelje crkve, idu u red najljepših sačuvanih djela bizantske umjetnosti. Mozaicima su iznad apside predstavljeni apostoli s Isusom, u centralnom dijelu tadašnji biskup Eufrazije s maketom bazilike, anđeli čuvari, Djevica Marija s Isusom u krilu, domaći sveci mučenici, posebice sveti Mauro – prvi biskup, potom mučenik i zaštitnik grada Poreča i cijele istarske biskupije. Uz sam rub slavoluka poredani su polukružno "medaljoni" s likovima mučenica. Dva glavna mozaična prikazanja predstavljaju Navještenje i Vizitaciju koja predstavlja umjetničku rijetkost jer je Blažena Djevica Marija prikazana trudna u susretu s Elizabetom. Trobrodnu katedralu nose dva reda vitkih mramornih stupova s raskošnim kapitelima.

Remek-djela u Eufrazijevoj bazilici nisu prestala s dovršetkom njene gradnje. Sedam stoljeća poslije Eufrazija, porečki biskup Oton dao je izvesti veliki mramorni ciborij koji je izgrađen 1277. godine.[1]

Galerija

uredi

Povezani članci

uredi

Izvori

uredi
  1. Službeni turistički portal Turističke zajednice Grada PorečaArhivirana inačica izvorne stranice od 26. svibnja 2012. (Wayback Machine) Ciborij - Eufrazijeva bazilika (pristupljeno 16. kolovoza 2015.)

Vanjske poveznice

uredi

Ostali projekti

uredi
 Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Eufrazijeva bazilika