Prijeđi na sadržaj

Galicijska bitka: razlika između inačica

Izvor: Wikipedija
Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Nema sažetka uređivanja
Oznake: uklonjeno uređivanje VisualEditor
vraćam kako stoji na en.wiki
Oznaka: uklanjanje ručnim načinom
Redak 1: Redak 1:
{{Oružani sukob
{{Oružani sukob
|naziv=Bitka za Galiciju 1914.
|naziv=Bitka za Galiciju
|dio=[[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]
|dio=[[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]]
|datum=[[15. kolovoza]] - [[26. rujna]] [[1914.]]
|datum=[[23. kolovoza]] - [[11. rujna]] [[1914.]]
|mjesto= [[Galicija]] (sadašnja [[zapadna Ukrajina]], južna Poljska)
|mjesto= [[Lavov]], [[Galicija]] (sadašnja [[Ukrajina]])
|povod=
|povod=
|teritorij=
|teritorij=
Redak 11: Redak 11:
|ishod=Pobjeda Ruskog carstva
|ishod=Pobjeda Ruskog carstva
|zapovjednik1={{ZD|R|RUSC}} [[Nikolaj Ivanov]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Anton von Saltza]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Aleksej Evert]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Pavel Plehve]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Nikolaj Ruszky]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Aleksej Brusilov]]
|zapovjednik1={{ZD|R|RUSC}} [[Nikolaj Ivanov]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Anton von Saltza]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Aleksej Evert]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Pavel Plehve]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Nikolaj Ruszky]]<br>{{ZD|R|RUSC}} [[Aleksej Brusilov]]
|zapovjednik2={{ZD|A|A-U}} [[Nadvojvoda Fridrik]] <br />{{ZD|A|A-U}} [[Franz Conrad von Hötzendorf]] <br />{{ZD|A|A-U}} [[Viktor Dankl von Krasnik]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Moritz von Auffenberg]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Rudolf von Brudermann]] <br />{{ZD|A|A-U}}od 4. rujna 1914. [[Svetozar Borojević von Bojna]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Eduard von Böhm-Ermolli]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Hermann Kövess von Kövessháza]]<br />
|zapovjednik2={{ZD|A|A-U}} [[Nadvojvoda Fridrik]] <br />{{ZD|A|A-U}} [[Franz Conrad von Hötzendorf]] <br />{{ZD|A|A-U}} [[Viktor Dankl von Krasnik]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Moritz von Auffenberg]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Rudolf von Brudermann]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Eduard von Böhm-Ermolli]]<br />{{ZD|A|A-U}} [[Hermann Kövess von Kövessháza]]<br />
|zapovjednik3=
|zapovjednik3=
|jačina1= 1.200.000 vojnika
|jačina1= 2.700.000 vojnika raspoređenih u 4 ruske vojske. Pričuve i pozadinski garnizoni prema Austro-Ugarskoj 800.000.
|jačina2= 950.000 vojnika
|jačina2= 925.000 vojnika raspoređenih u 4 austrougarske vojske. Tvrđavni garnizoni, posade na mostobranima i pričuve ukupno 500.000.
|jačina3=
|jačina3=
|posljedice1= 250.000 ubijenih i ranjenih<ref name="Stone162">[https://books.google.com/books?id=ok7iVsgiNmAC&pg=PA162&dq=battle+vistula+river+1914+casualties&hl=en&sa=X&redir_esc=y#v=onepage&q=%22The%20Austrians%20lost%20400%2C000%20killed%2C%20wounded%2C%20or%20captured%2C%20compared%20to%20the%20Russians%E2%80%99%20250%2C000%22&f=false David R. Stone. A Military History of Russia: From Ivan the Terrible to the War in Chechnya. Greenwood Publishing Group, 2006. P. 162]</ref>
|Gubitci1= 250.000 vojnika i časnika. 100.000 ubijenih, 110.000 ranjenih, 40.000 zarobljenih.
|posljedice2= 400.000 ubijenih i ranjenih
|Gubitci2= 450.000 vojnika i časnika. 150.000 ubijenih, 150.000 ranjenih i 150.000 zarobljenih.
|posljedice3=
|posljedice3=
|bilješke=
|bilješke=
}}
|posljedice1=Gubitci: 250.000 vojnika i časnika.
'''Bitka za Galiciju''' ili '''Bitka za Lemberg''' je bila značajna bitka između [[Rusko Carstvo|Ruskog carstva]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] tijekom rane faze [[Prvi svjetski rat|Prvog svjetskog rata]] [[1914.]] godine. Austro-ugarske snage su teško poražene i istjerane iz [[Galicija|Galicije]], dok su ruske snage zauzele [[Lemberg]] i vladale otprilike devet mjeseci istočnom Galicijom.
Ubijeni 100.000.
Ranjeni 110.000
Zarobljeni 40.000|posljedice2=Gubitci: 450.000 vojnika i časnika.
Ubijeni 150.000
Ranjeni 150.000
Zarobljeni 150.000}}
'''Bitka za Galiciju 1914.''' je bila prva bitka između [[Rusko Carstvo|Ruskog carstva]] i [[Austro-Ugarska|Austro-Ugarske]] na Istočnom bojištu Prvog svjetskog rata. Nazvana Velikom Galicijskom bitkom 1914. ona je bila serija pet velikih bitaka između austrougarske i ruske vojske koje su se odigrale na bojišnicama Galicije i tadašnje Ruske Poljske. Austrougarske su snage bile teško poražene i morale se povući iz [[Galicija|Galicije]]. Ruske su snage zauzele glavni grad [[Lemberg]] i većinu teritorija Galicije koji je ostao pod ruskom okupacijom do ljeta 1915. godine. U ovoj su bitki sudjelovali mnogi Hrvati u sastavu austrougarske vojske kao zapovjednici, časnici i vojnici u postrojbama koje su se popunjavale s hrvatskih povijesnih područja. Bila je to ujedno i njihova prva bitka protiv ruske carske vojske u Prvom svjetskom ratu.


== Pozadina ==
== Pozadina ==
Kada je počeo rat, austro-ugarski načelnik glavnog stožera [[Franz Conrad von Hötzendorf]] je planirao napadnuti [[Kongresna Poljska|Kongresnu Poljsku]] sa svojim sjevernim vojskama (prva i četvrta). [[Rusi]] bi u brojnosti daleko nadmašili [[Centralne sile]] na istoku (osobito austro-ugarske vojske, koje su bile osnovni cilj Rusa), [[Franz Conrad von Hötzendorf|Conrad]] je mislio da je njegova najbolja opcija bila rani upad u južni dio [[Poljska|Poljske]] gdje bi Rusi okupili svoje novo mobilizirane jedinice.<ref>{{cite book |last1=Strachan |first1=Hew |title=The first World War. Volume I: to war |year=2001 |publisher=Oxford |isbn=0-19-820877-4 |pages=281-357}}</ref>
Austrijska je Galicija bila granična zemlja između Ruskog carstva i Austro-Ugarske Monarhije. Prostirala se na području današnje zapadne Ukrajine, južne i jugoistočne Poljske, istočne Češke i sjeverne Slovačke. 1914. godine je njena površina bila 77 300 km2, a broj njenih stanovnika 8 025 675. Glavni grad ove nekadašnje austrijske Galicije je bio Lemberg, današnji Lavov, ukrajinski L'viv. Premda ruralna zemlja siromašnih stanovnika, slabe industrijske proizvodnje i prometne povezanosti, ona je bila bogata sirovinama: naftom, plinom i manganom koji je bio važan sastojak željeza, najbitnije komponente u proizvodnji oružja. Galicija je do 1914. godine bila među prva tri svjetska proizvođača sirove nafte koja se bušila na 160 lokacija diljem Galicije.


Conrad je znao da su njegovi [[Njemačka|njemački]] saveznici bili zauzeti na zapadu s ofenzivom na [[Francuska|Francusku]] tijekom prvih deset tjedana rata. Jedino je njemačka [[8. armija (Njemačko Carstvo)|8. armija]] bila na istoku. No, ruski savez s [[Francuzi]]ma ih je primorao na brzi napad na [[Nijemci|Nijemce]], tako da bi znatan broj ruskih snaga bio poslan da napadne [[Istočna Pruska|istočnu Prusku]]. 1. i 4. austro-ugarske armije bi ušle u Poljsku bez direktne pomoći Nijemaca. Do [[23. kolovoza]] [[1914.]], Conradove 1., 3. i 4. armije bile bi okupljene u Galiciji duž fronta od 280 km.
Osim navedenog gospodarskog značenja, Galicija je vojno-strateški predstavljala odskočnu dasku objema stranama za ofenzivne operacije. Ruskoj za ofenzivu na Njemačku s istoka i Austro-Ugarsku sa sjevera, a Austro-Ugarskoj za ofenzivu na Rusiju prema sjeveru, sjeveroistoku ili istoku. Upravo radi toga, Galicija je bila "Zona sudara" dvaju carstava, Ruskog i Austrougarskog, područje na kojem se ova dva carstva sukobljavaju zbog političkih, gospodarskih i vojnih interesa. Radi toga su obje zaraćene strane prije rata izradile opsežne ratne planove za vođenje vojnih operacija u Galiciji.

== Strateška priprema bitke ==
Obje su strane za vojna djelovanja u Galiciji namijenile četiri vojske, podijeljene u dvije operativne grupe. Ove su vojske na osnovi ofenzivnih ratnih planova imale zadatak napasti i uništiti protivnika u što je moguće kraćem roku. Potom bi se dio snaga oslobodio za vojna djelovanja na drugim bojišnicama. Ruske protiv Njemačke a Austro-Ugarske protiv Srbije.

Austrougarska strana je svoju 1. i 4. vojsku rasporedila na zapadu Galicije u jednu operativnu grupu a 3. i 2. vojsku na istoku Galicije u drugu. Kako je polovica 2. vojske bila u Srbiji, ispočetka je jezgru 2. vojske činila borbena skupina generala Kovessa. Tek početkom rujna, 2. vojska je bila u punom operativnom sastavu kada su se u bitku konačno uključile postrojbe pridošle iz Srbije.

Zadatak prve grupe (1. i 4. vojska) je bio napadom na sjever u smjeru Siedlitza u Ruskoj Poljskoj uništiti ruske vojske koje su se okupljale u Ruskoj Poljskoj. Njima bi se pridružile i njemačke snage, koje bi sa sjevera, istodobno napale ruske vojske i napredovale prema Siedlitzu. Zato su ove dvije vojske bile brojčano i materijalno jače od druge dvije austrougarske vojske na istoku Galicije jer su bile ofenzivne pa su trebale jaču udarnu snagu od druge dvije vojske koje su bile defanzivne.

Zadatak druge grupe (3. i 2. vojske) je bio obrambeni. Ove su dvije vojske na istoku Galicije trebale sačekati ruski napad i po mogućnosti uništiti ruske vojske protunapadima. Međutim, glavni je strateški imperativ bio zaštita napada 1. i 4. vojske, tako da su 3. i 2. vojska samo trebale krenuti u napad u vrlo povoljnim prilikama. Radi toga su bile slabije od 1. i 4. vojske, što se pokazalo fatalnom strateškom pogreškom.

Ruska je strana prema istoku Galicije grupirala dvije vojske, 8. i 3. Ove su vojske imale zadatak sporo napredovati u unutrašnjost Galicije i vezati glavninu austrougarskih snaga u dugim i iscrpljujućim bitkama. Zbog toga su one bile brojčano jače i materijalno bolje opremljene od druge grupe ruskih vojski koje su raspoređene prema zapadu Galicije. To su bile 4. i 5. vojska. One su bile brojčano manje jer su bile manevarske formacije koje su se trebale brže kretati. One su imale zadatak udariti u leđa austrougarske vojske u Galiciji koje bi se zapetljale u borbama s ruskom 8. i 3. vojskom koje bi ih napale. Tako je ruski operativni plan bio zamišljen na načelu čekića i nakovnja. 4. i 5. vojska bi bile čekić, a 8. i 3. vojska nakovanj na koji bi se razbile austrougarske vojske.

4. kolovoza 1914. Austro-Ugarska je objavila rat Rusiji. Rusija je objavila rat Austro-Ugarskoj dva dana kasnije, 6. kolovoza 1914. Ogromne milijunske vojske je prvo trebalo mobilizirati a potom željeznicom prebaciti na bojište. Austrougarska je planirala u roku 18 dana poslati vojske na bojište, tako da se okupljanje njihovih vojski u Galiciji trebalo dovršiti 22. kolovoza. Nakon toga bi 1. i 4. austrougarska vojska krenule u napad. Rusija je mobilizirala svoje vojske u tri mobilizacijska intervala. Prvi, u kojem bi se mobiliziralo samo vojne okruge koji graniče s Austro-Ugarskom, je trajao 15 dana. Drugi, u kojem bi se mobiliziralo vojne okruge iz središnjeg dijela Rusije i azijskih vojnih okruga, 30 dana i treći, posljednji u kojem se mobiliziralo s dalekih istočnih ruskih područja, 90 dana od početka mobilizacije. Tako je Rusija 21. kolovoza raspolagala sa 1/3 svojih ukupnih snaga, 6. rujna s 1/2 a tek 6. studenog svojom punom vojnom silom.<ref>{{Citiranje knjige|last=Katanić|first=Filip|title=Galicija 1914. Pravi rat, Hrvati i sudbonosna bitka Austro-Ugarske|publisher=Despot infinitus|year=2020.|location=Zagreb|pages=89}}</ref>

Radi navedenih mobilizacijskih rokova, bojeći se pune ruske mobilizacije, Austro-Ugarska se odlučila brzo napasti Rusiju, prije negoli sve njene snage stignu na bojište. Po provedenoj punoj mobilizaciji, [[Rusi]] bi daleko nadmašili ne samo austrougarske već i zajedničke vojske Austro-Ugarske i Njemačke na Istočnom bojištu, dakle [[Centralne sile]]. Zato je general [[Franz Conrad von Hötzendorf|Conrad]] smatrao kako je najbolja opcija bila početnim napadom uništiti ruske vojske koje se tek okupljaju u [[Kongresna Poljska|Kongresnoj Poljskoj]] prije dovršetka potpune ruske mobilizacije.<ref>{{cite book |last1=Strachan |first1=Hew |title=The first World War. Volume I: to war |year=2001 |publisher=Oxford |isbn=0-19-820877-4 |pages=281-357}}</ref>

S druge strane, ruski ratni plan se nazivao Plan 18. On je imao dvije inačice. Ratni plan 18A što je bila oznaka za Austriju je bio plan za rat protiv Austro-Ugarske i podrazumijevao mobilizaciju i raspored snaga prema Galiciji. Ratni plan 18G što je bila oznaka za Njemačku (Germania) predviđao je mobilizaciju snaga protiv Njemačke i raspored prema Njemačkoj. Logistički problem je bio istovremeno pokretanje oba ratna plana jer ruske željeznice i brojnost vojski nisu mogle istovremeno prevoziti na dva različita bojišta. Međutim, upravo u ljeto 1914. kada je rat počeo, rusko je vrhovno vojno zapovjedništvo - ''Stavka'' - što na ruskom jeziku znači šator, izdala zapovijed da se istovremeno napadnu i Njemačka i Austro-Ugarska. Tako su Rusi prema Njemačkoj rasporedili dvije, a prema Austro-Ugarskoj četiri vojske. Dodatno su se ovim vojskama u borbenim djelovanjima kasnije trebale priključiti još dvije vojske koje bi se ustrojile nakon drugog, odnosno trećeg mobilizacijskog intervala. Jedna se vojska okupljala kod Varšave, a druga na rijeci Njemen.

== Prva faza bitke, 15.-23. kolovoz 1914. ==
4. kolovoza je Austro-Ugarska objavila rat Rusiji a Rusija uzvratila objavom rata Austro-Ugarskoj dva dana kasnije 6. kolovoza. Prve akcije su započele idućega dana a prvi zabilježeni sukob je bio 10. kolovoza kod Novosjelica, 45 km sjeverno od Krakova, kada su austrougarski konjanici prodrli na ruski teritorij izvršili prepad na ruske predstraže. To su bile početne borbe radi ispitivanja snaga, remećenja dolaska vojnih postrojbi protivnika i izviđanja. Zato se kao početak Galicijske bitke 1914. uzima 15. kolovoz. Tada je 10 austrougarskih konjaničkih divizija s 40.000 borbenih konjanika započelo borbene operacije po Galiciji i Ruskoj Poljskoj. S druge strane, ruske su konjaničke divizije također započele operacije pa je 17. kolovoza došlo do prve bitke između austrougarske 5. Honved konjaničke divizije i ruske 2. kombinirane kozačke konjaničke divizije kod Horodoka u istočnoj Galiciji. Potpomognuti strojnicama i odredom pješaštva, Rusi su odnijeli pobjedu i nanijeli teške gubitke ugarskim domobranskim konjanicima.

18. kolovoza istočna grupa ruskih vojski počinje svoj napredak u istočnu Galiciju. Do kraja 20. kolovoza, 3. i 8. ruska vojska uspijevaju zauzeti istočni dio Galicije i istjerati austrougarske postrojbe onemogućavajući austrougarskom konjaništvu izviđanje čime bi se steklo znanje o brojnosti i snazi protivnika.

21. kolovoza 1914. su se kod mjesta Jaroslaviči u istočnoj Galiciji sukobile 4. austrougarska konjanička divizija pod zapovjedništvom generala Edmunda Zarembe i 10. ruska konjanička divizija pod zapovjedništva generala Fjodora Arturoviča Kellera. Konjanici su međusobno krenuli u konjanički juriš jedni na druge s isukanim sabljama i kopljima, kao u prijašnja vremena iz ratne povijesti. Nakon početnog uspjeha i proboja ruskih redova, rusko je konjaništvo prevagnulo na bojišnici, podržano konjaničkim topništvom i strojnicama. Osim toga, ruski su konjanici bili odmorniji i njihovi konji nahranjeni i napojeni, dok su austrougarski konjanici bili premoreni, danima tražeći protivnika po istočnoj Galiciji, a njihovi konji gladni i žedni. Osim bolje pripreme bitke izborom bojišnice, Rusi su bolje koristili kombinaciju vatrenog i hladnog oružja od svojih protivnika. Prije bitke, ruske su topničke i strojničke posade okružile bojišnicu i tako osigurale dominaciju nad terenom i podršku svojim konjanicima u borbi. Na samom kraju konjaničke bitke kod Jaroslaviča je oko 11 sati ujutro toga dana bila potpuna pomrčina sunca. Ona je zabilježena i u Zagrebu člankom u Jutarnjem Listu od idućeg dana, 22. kolovoza 1914. Na bojišnici su se međutim konji prepali a pomrčina spriječila ruske konjanike da krenu u progon poraženog neprijatelja. Neki su ovu pomrčinu protumačili kao simboličan kraj dvaju carstava: Austro-Ugarskog i Ruskog. Ova se konjanička bitka smatra posljednjom klasičnom, pravom konjaničkom bitkom u povijesti.

Conrad je znao da se glavnina njemačkih snaga nalazi na Zapadnom bojištu zbog njemačke ofenzive na [[Francuska|Francusku]]. Zato nije mogao računati na značajnu njemačku vojnu prisutnost na Istočnom bojištu najmanje idućih šest tjedana. Tako se jedino [[8. armija (Njemačko Carstvo)|8. njemačka vojska]] rasporedila protiv Rusije na sjevernom dijelu Istočnog bojišta, u Istočnoj Pruskoj. Međutim, Nijemci su u prve dvije manje bitke na Istočnom bojištu protiv 1. ruske vojske generala Rennenkampfa doživjeli poraz kod Stalluponena 17. i Gumbinnena 20. kolovoza 1914. i počeli se povlačiti u unutrašnjost Njemačke. To je značilo da Nijemci neće krenuti prema jugu i udariti u pravcu Siedlitza, ususret 1. i 4. austrougarskoj vojsci. Zato je načelnik glavnog stožera austrougarske vojske [[Franz Conrad von Hötzendorf]] 20. kolovoza izdao zapovijed 1. i 4. austrougarskoj vojsci za napad na sjever u smjeru Siedlitza. 1. i 4. austrougarska vojska su krenule prema sjeveru i slijedećeg dana prešle granicu u punom broju s punom ratnom opremom.

Veliki Vojvoda [[Nikola Nikolajevič|Nikolaj Nikolajevič]], ujak ruskog cara [[Nikola II., ruski car|Nikole II.]] imenovan je [[2. kolovoza]] vrhovnim zapovjednikom ruske carske vojske. Nikolajevič je bio blizak francuskim vojnim krugovima i zalagao se za stavljanje težišta vojnih operacija protiv Njemačke, a ne Austro-Ugarke. Dakle, zagovarao je aktivaciju Ratnog plana 18G kojim bi većina ruskih oružanih snaga bila raspoređena prema Istočnoj Pruskoj a ne Galiciji. Međutim, načelnik stožera i zapovjednik Jugozapadnog bojišta Aleksejev i Ivanov su ga uvjerili kako je pobjednička strategija prvo poraziti Austro-Ugarsku a potom Njemačku. Zato je 4. kolovoza aktiviran Ratni plan 18A za rat protiv Austro-Ugarske. To je značilo da se morao promijeniti čitav raspored slanja vojski na bojište željeznicom, što je izazvalo konfuziju. Radi toga je ruska mobilizacija dodatno kasnila. Međutim, Rusi nisu očekivali udar iz zapadne, već iz istočne Galicije iz smjera Lemberga. Na ovom području su pretpostavljali da će se glavnina austrougarskih snaga okupiti, pa je spori dolazak ruskih vojski na područje Ruske Poljske nastavljen.

Iz toga razloga je istočna grupa ruskih vojski (8. i 3. ruska vojska) započela ofenzivu na Galiciju 18. kolovoza, pet dana ranije od zapadne grupe ruskih vojski (4. i 5.) koja je krenula sa napadom 23. kolovoza i tako se sudarila sa dvije austrougarske vojske koje su im dolazile ususret (1. i 4. austrougarskom vojskom).

== Bitka kod Krasnika, 23. - 25. kolovoz 1914. ==
23. kolovoza se sukobila sa 4. ruskom vojskom generala Saltze kod Krasnika. 4. ruska vojska generala Saltze se kretala prema jugu, kako bi prema naprijed navedenom planu, zadala udarac u leđa glavnini austrougarskih snaga u središtu Galicije. Bitka susreta između ove dvije vojske na pohodu je počela u ranim jutarnjim satima 23. kolovoza 1914.



== Bitka kod Komarowa, 26. kolovoz - 2. rujan 1914. ==

== Prva Bitka za Lemberg, 26. kolovoz - 2. rujan 1914. ==

== Bitka za Lublin, 28. kolovoz - 9. rujan 1914. ==

== Druga bitka za Lemberg, 5. - 11. rujan 1914. ==


Dana [[2. kolovoza]], Veliki Vojvoda [[Nikola Nikolajevič]], rođak cara [[Nikola II., ruski car|Nikole II.]] koji je karijeru napravio u vojsci, je imenovan glavnim zapovjednikom. Imao je odličnu reputaciju za treniranje jedinica, no nije nikada zapovijedao vojsci na ratištu, te je ostao uzdrman svojim iznenadnim promaknućem. Ruske 3., 4., 5. i 8. armije su bile namijenjene Galiciji. Ruski plan borbe je tražio od [[Nikolaj Ivanov|Nikolaja Ivanova]], ruskog zapovjednika jugozapadne fronte, da odbije očekivanu Austro-Ugarsku ofenzivu iz [[Lemberg]]a.


== Ishod ==
== Ishod ==
Dok su se [[Austrijanci]] povlačili, mnogo [[Slaveni|slavenskih]] vojnika iz redova austro-ugarske vojske se predalo dok su se neki čak i ponudili boriti na strani Rusa. Do [[11. rujna]], Rusi su zarobili sveukupno 130.000 neprijateljskih vojnika i ubili/ranili njih 324.000. 225.000 Rusa je ranjeno ili ubijeno dok ih je zarobljeno 40.000. Rusi su front pomakli 160 km i ušli u [[Karpati|Karpate]], potpuno su okružili austrijsku tvrđavu Przemyśl i započeli njenu [[Opsada Przemyśla|opsadu]] koja je trajala preko sto dana. Bitka je teško oslabila austro-ugarsku vojsku, uništila veliki dio njenih istreniranih časnika i osakatila [[Austrija|Austriju]]. Iako su izgubili [[Bitka kod Tannenberga (1914.)|bitku kod Tannenberga]], pobjeda u Lembergu je Rusima je pomogla poboljšati javno mišljenje o tom porazu.
Velika Galicijska bitka 1914. godine je završila ruskom pobjedom. Rusi su osvojili glavni grad Lemberg i okupirali 80% teritorija Galicije. Austrougarska je vojska izgubila nevjerojatnih 450.000 vojnika i časnika, što je bilo više nego cjelokupno mirnodopsko stanje redovne austrougarske vojske. Posebno je bio velik gubitak časnika, tako da su mnoge postrojbe ostale bez vodstva a vojska bez iskusnih profesionalaca. Osim ljudskih žrtava, ogroman je bio gubitak ratnog materijala, opreme i konja. Austrougarska je vojska izgubila 450 topova, od čega je ruska vojska zarobila preko polovice. Posebno je velik bio gubitak ratnog materijala i opreme, pušaka, streljiva, strojnica i minobacača, pa su mnoge postrojbe bile potpuno nesposobne za daljnju borbu. Broj stradalih konja je također bio velik, samo na austrougarskoj strani 250.000, dok su Rusi izgubili oko 100.000 konja su poginuli ili umrli od gladi uslijed ratnih strahota. Ruski su gubitci 250.000 vojnika i časnika i 300 topova, od čega 200 zarobljenih.


== Red bitke ==
Mimo velikih stradanja i smrtne opasnosti u kojoj se našla austrougarska vojska 11. rujna, ona se uspjela povući na zapadni kraj Galicije i na Karpate i tako izbjeći rusko okruženje i uništenje. Do 26. rujna 1914. se bojišnica stabilizirala. Novi obrambeni položaji su postavljeni na 420 km dugoj bojišnici od rijeke Nide na sjeveru, preko rijeke Biale u zapadnoj Galiciji do Istočnih Karpata. No Rusi su nastavili napade na Karpatima, tako se Borojevićeva 3. austrougarska vojska nastavila neprekidno boriti u krvavim bitkama s Rusima na planinama i spriječila veće ruske upade u Panonsku nizinu.

Rusi su pobjedom u Galiciji kompenzirali dva katastrofalna poraza u Istočnoj Pruskoj. No njihova pobjeda nije bila odlučujuća. Austrougarska vojska nije bila uništena a Austro-Ugarska nije izbačena iz rata. Nestankom bojišta u Galiciji, ruske se vojske nisu oslobodile za ratne operacije protiv Njemačke, kako su Ivanov i Aleksejev zamislili, nagovorivši Velikog vojvodu Nikolajeviča da sa glavninom snaga napadne Austro-Ugarsku a ne Njemačku. Rusi su pobjedom u Galiciji stvorili dobru osnovu za daljnji tijek ooperacija ali ju nisu iskoristili jer su porazima u Istočnoj Pruskoj morali prebaciti težište svojih operacija sjevernije protiv Njemačke i u ključnom trenutku kad se lomila Galicijska bitka sredinom rujna 1914. odustati od progona austrougarske vojske i pokušaja njenog uništenja.
== Posljedice Galicijske bitke 1914. ==
Posljedice su bile velike za oba carstva. Vojne, političko-diplomatske, ekonomske i demografske. Prva je bila produženje rata na neizvjesno vrijeme. Izostankom pobjede bilo koje strane, postalo je jasno da rat neće završiti do Božića 1914. godine, kako su generali prije rata očekivali. Vojne su posljedice bile gubitak velikog broja vojnika i časnika što je značajno umanjilo borbenu snagu obje vojske. Ovi se gubitci, bez obzira na velik ljudski potencijal mnogoljudnih carstava kakva su bila Austro-Ugarsko i Rusko, nisu mogli brzo nadoknaditi. Političko-diplomatske posljedice su za Austro-Ugarsku bile gubitak saveznika. Rumunjska i Italija nisu na njenoj strani ušle u rat protiv Rusije već proglasile trajnu neutralnost. Kako je Austro-Ugarska istovremeno doživjela i poraz u Srbiji, njen se vojni položaj nakon dva mjeseca rata pogoršao do te mjere da bez Njemačke vojne pomoći ne bi mogla nastaviti rat. S druge strane, Rusija je izgubila ugled kod saveznika i dala povoda Turskom carstvu da se još više približi Centralnim silama. Mjesec dana kasnije, Tursko je carstvo napalo Rusiju 29. listopada. Rusija je je 5. studenog 1914. odgovorila objavom rata Turskoj i tako otvorila novo bojište na Crnom Moru i Kavkazu.

Ekonomske su posljedice bile teže za Austro-Ugarsku Monarhiju nego Rusiju. Gubitkom Galicije, izgubljeni su bogati izvori nafte i plina. Proizvodnja hrane za austrijski dio Monarhije je poremećena. Iz Galicije je prognano oko milijun stanovnika čime je izazvana humanitarna kriza. Poremećena je trgovina, industrijska i energetska proizvodnja a moral vojske je pao radi stravičnih žrtava i katastrofalnih poraza. U ruskoj vojsci je također pao moral jer se vidjelo da ruska vojska ne može poraziti austrougarsku vojsku koja se smatrala inferiornom i zastarjelom. Velik broj ranjenika i poginulih je također negativno odjeknuo u unutrašnjosti Rusije kada su bolnice postale pune ranjenika a rat nije brzo okončan, kako je građanstvu i brojnim ruskim seljacima koji su dali svoju stoku i konje za vojsku obećano. Najgora je posljedica bila uništenje stoljetnog mirnog, multietničkog i multikulturnog života na tlu Galicije u kojoj su skladno do rata živjeli Poljaci, Ukrajinci, Židovi, Nijemci i Rusi.
== Borbeni poredak ==
=== Ruske snage ===
=== Ruske snage ===
Ruski jugozapadni front. Zapovjednik - [[Nikolaj Judović Ivanov|Nikolaj Ivanov]]. Drugi zapovjednik - [[Mikhail Aleksejev]].
Vrhovni zapovjednik: Veliki vojvoda [[Nikolaj Nikolajevič]].

Načelnik glavnog stožera: [[Nikolaj Nikolajevič Januškevič]].

Glavni intendant: [[Jurij Danilov]].

Rusko jugozapadno bojište. Zapovjednik - [[Nikolaj Judović Ivanov|Nikolaj Ivanov]]. Načelnik stožera Jugozapadnog bojišta - [[Mikhail Aleksejev]].

* [[4. armija (Rusko Carstvo)|4. ruska vojska]]. Zapovjednik - [[Anton von Saltza]]. Zamijenio ga [[Aleksej Evert]] nakon bitke za Krasnik.
** Grenadirski zbor
** XIV. zbor
** XVI. zbor
* [[5. armija (Rusko Carstvo|5. ruska vojska]]. Zapovjednik - [[Pavel Plehve]]
** V. zbor
** XVII. zbor
** XIX. zbor
** XXV. zbor
* [[3. armija (Rusko Carstvo)|3. ruska vojska]]. Zapovjednik - [[Nikolaj Ruzsky]]. Od 3. rujna 1914. [[Radko Dimitirjev|Radko Dimitriev]].
** IX. zbor
** X. zbor
** XI. zbor
** XXIV. zbor
* [[8. armija (Rusko Carstvo)|8. ruska vojska]]. Zapovjednik - [[Aleksej Brusilov]]
** VII. zbor
** VIII. zbor
** XII. zbor
** XXIV. zbor
*Od 4. rujna 1914. [[9. ruska vojska]]. Zapovjednik
=== Austrougarske snage ===
Vrhovni zapovjednik: Nadvojvoda Eugen Austrijski.


* [[4. armija (Rusko Carstvo)|4. armija]]. Zapovjednik - [[Anton von Saltza]]. Zamijenio ga [[Aleksej Evert]] nakon bitke za Krasnik.
Načelnik glavnog stožera: Franz Xaver Conrad von Hötzendorf
** Grenadirski korpus
** XIV. korpus
** XVI. korpus
* [[5. armija (Rusko Carstvo|5. armija]]. Zapovjednik - [[Pavel Plehve]]
** V. korpus
** XVII. korpus
** XIX. korpus
** XXV. korpus
* [[3. armija (Rusko Carstvo)|3. armija]]. Zapovjednik - [[Nikolaj Ruzsky]]
** IX. korpus
** X. korpus
** XI. korpus
** XXIV. korpus
* [[8. armija (Rusko Carstvo)|8. armija]]. Zapovjednik - [[Aleksej Brusilov]]
** VII. korpus
** VIII. korpus
** XII. korpus
** XXIV. korpus
=== Austro-ugarske snage ===
* [[Armijska grupa Kummer|Vojna grupa Kummer]] Zapovjednik - [[Heinrich Kummer von Falkenfeld|Heinrich Kummer]]
* [[Armijska grupa Kummer|Vojna grupa Kummer]] Zapovjednik - [[Heinrich Kummer von Falkenfeld|Heinrich Kummer]]
** 7. konjanička divizija
** 7. konjička divizija
** Pričuvne postrojbe
** Pučko-ustaška
* [[1. armija (Austro-Ugarska)|1. austrougarska vojska]]. Zapovjednik - [[Viktor Dankl]]
* [[1. armija (Austro-Ugarska)|1. armija]]. Zapovjednik - [[Viktor Dankl]]
** I. zbor (Krakov) - 5. i 46. pješačka divizija
** I. korpus (Krakov) - 5. i 46. pješačka divizija
** V. zbor (Bratislava) - 14. i 33. pješačka divizija, 37. Honved divizija. Zapovjednik [[Pavao Puhallo]].
** V. korpus (Bratislava) - 14., 33. i 37. pješačka divizija
** X. korpus (Przemysl) - 2., 24. i 45. pješačka divizija
** X. zbor (Przemysl) - 2. i 24. pješačka divizija, 45. Landwehr divizija. Zapovjednik 2. pješačke divizije [[Anton Lipošćak]], zapovjednik 45. Landwehr divizije [[Stephan von Ljubicic|Stjepan Ljubičić]].
** 12. pješačka divizija
** 12. pješačka divizija
** 3. konjanička divizija
** 3. konjička divizija
** 9. konjanička divizija
** 9. konjička divizija
* [[4. armija (Austro-Ugarska)|4. austrougarska vojska]]. Zapovjednik - [[Moritz Auffenberg]]
* [[4. armija (Austro-Ugarska)|4. armija]]. Zapovjednik - [[Moritz Auffenberg]]
** II. zbor (Beč) - 4., 13. i 25. pješačka divizija
** II. korpus (Beč) - 4., 13. i 25. pješačka divizija
** VI. zbor (Košice) - 15. i 27. pješačka divizija, 39. Honved divizija. Zapovjednik [[Svetozar Borojević]] (4. kolovoza - 4. rujna 1914.)
** VI. korpus (Košice) - 15., 27. i 39. pješačka divizija
** IX. zbor (Litomerice) – 10. i 26. pješačka divizija
** IX. korpus (Litomerice) – 10. i 26. pješačka divizija
** XVII. zbor (ustrojen 5. kolovoza 1914.) – 19. pješačka divizija, 6. konjanička divizija, 10. konjanička divizija
** XVII. korpus (formiran nakon početka rata) – 19. pješačka divizija
** 6. konjička divizija
* [[3. armija (Austro-Ugarska)|3. austrougarska vojska]]. Zapovjednik — [[Rudolf Brudermann]] (4. kolovoza - 4. rujna 1914.). [[Svetozar Borojević]] (4. rujna 1914. - 23. svibnja 1915.)
** XI. zbor (Lavov) – 30. pješačka divizija
** 10. konjička divizija
* [[3. armija (Austro-Ugarska)|3. armija]]. Zapovjednik — [[Rudolf Brudermann]]
** XIV. zbor (Innsbruck) – 3., 8. i 44. pješačka divizija
** XI. korpus (Lavov) – 30. pješačka divizija
** XIV. korpus (Innsbruck) – 3., 8. i 44. pješačka divizija
** 23. pješačka divizija
** 23. pješačka divizija
** 41. pješačka divizija
** 41. pješačka divizija
** 2. konjanička divizija (Načelnik stožera August Marić).
** 2. konjička divizija
** 4. konjanička divizija
** 4. konjička divizija
* [[Armijska grupa Kövess|Vojna grupa Kövess]]. Od 28. kolovoza 1914. [[2. armija (Austro-Ugarska)|2. austrougarska vojska]]
* [[Armijska grupa Kövess|Vojna grupa Kövess]] (kasnije dio [[2. armija (Austro-Ugarska)|2. armije]])
** III. zbor (Grac) – 6. i 28. pješačka divizija, 22. Landwehr divizija.
** III. korpus (Gradac) – 6., 28. i 22. pješačka divizija
** XII. korpus (Sibiu) – 16., 35. i 38. pješačka divizija
** IV. zbor (Budimpešta)
** VII. zbor (Temišvar)
** XII. zbor (Sibiu) – 16. i 35. pješačka divizija, 38. Honved divizija.
** 11. pješačka divizija
** 11. pješačka divizija
** 43. Landwehr divizija
** 43. pješačka divizija
** 20. pješačka divizija
** 20. pješačka divizija
** 1. konjanička divizija
** 1. konjička divizija
** 5. konjanička divizija
** 5. konjička divizija
** 8. konjanička divizija
** 8. konjička divizija


== Literatura ==
== Literatura ==
* Auffenberg, von Moritz. ''Aus Österreich-Ungarns Teilnahme am Veltkriege''. Berlin; Beč, 1920.
* Katanić, Filip. "Pješačke pukovnije
* Pavičić, Slavko. ''Hrvatska ratna i vojna povijest''. Zagreb, 1944.
* Rauchensteiner, Manfried. ''Prvi svjetski rat i kraj Habsburške Monarhije''. Zagreb: Matica Hrvatska, 2018. Prijevod s njemačkog Andy Jelčić.
* Schindler, John R. ''Fall of The Double Eagle. The Battle For Galicia and The Demise of Austria-Hungary''. Potomac Books, Nebraska. [[ISBN 9781612347653|ISBN 978-1-61234-765-3]]
* {{Cite book |title=The Russian Army in the Great War: The Eastern Front, 1914.-1917. |last1=Stone |first1=David |publisher=University Press of Kansas |location=Lawrence |year=2015 |isbn=9780700620951}}
* {{Cite book |title=The Russian Army in the Great War: The Eastern Front, 1914.-1917. |last1=Stone |first1=David |publisher=University Press of Kansas |location=Lawrence |year=2015 |isbn=9780700620951}}
* Tuchman, Barbara, ''The Guns of August'' (1962.)
* Tuchman, Barbara, The Guns of August (1962.)
* Tucker, Spencer, T''he Great War: 1914. – 18.'' (1998.)
* Tucker, Spencer, The Great War: 1914. – 18. (1998.)
* Nikolaj Golovin. [http://www.consimgames.com/docs/Golovin%20Battle%20of%20Galacia%20article.pdf Velika bitka za Galiciju] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160303201812/http://www.consimgames.com/docs/Golovin%20Battle%20of%20Galacia%20article.pdf |date=3. ožujka 2016. }}
* Nikolaj Golovin. [http://www.consimgames.com/docs/Golovin%20Battle%20of%20Galacia%20article.pdf Velika bitka za Galiciju] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20160303201812/http://www.consimgames.com/docs/Golovin%20Battle%20of%20Galacia%20article.pdf |date=3. ožujka 2016. }}


== Izvori ==
== Izvori ==
{{izvori}}
Katanić, Filip. ''Galicija 1914. Pravi rat, Hrvati i sudbonosna bitka Austro-Ugarske.'' Zagreb: Despot inifinitus, 2020. [[ISBN 978-953-366-003-5|ISBN]] 978-953-366-003-5.


{{Prvi svjetski rat}}
{{Prvi svjetski rat}}

Inačica od 7. rujna 2022. u 22:08

Bitka za Galiciju
Dio Prvog svjetskog rata
Vrijeme 23. kolovoza - 11. rujna 1914.
Lokacija Lavov, Galicija (sadašnja Ukrajina)
Ishod Pobjeda Ruskog carstva
Sukobljeni
Rusko Carstvo Austro-Ugarska
Vođe
Nepoznata kratica »R« Nikolaj Ivanov
Nepoznata kratica »R« Anton von Saltza
Nepoznata kratica »R« Aleksej Evert
Nepoznata kratica »R« Pavel Plehve
Nepoznata kratica »R« Nikolaj Ruszky
Nepoznata kratica »R« Aleksej Brusilov 		Nepoznata kratica »A« Nadvojvoda Fridrik
Nepoznata kratica »A« Franz Conrad von Hötzendorf
Nepoznata kratica »A« Viktor Dankl von Krasnik
Nepoznata kratica »A« Moritz von Auffenberg
Nepoznata kratica »A« Rudolf von Brudermann
Nepoznata kratica »A« Eduard von Böhm-Ermolli
Nepoznata kratica »A« Hermann Kövess von Kövessháza
Vojne snage
1.200.000 vojnika 950.000 vojnika
Posljedice
250.000 ubijenih i ranjenih[1] 400.000 ubijenih i ranjenih

Bitka za Galiciju ili Bitka za Lemberg je bila značajna bitka između Ruskog carstva i Austro-Ugarske tijekom rane faze Prvog svjetskog rata 1914. godine. Austro-ugarske snage su teško poražene i istjerane iz Galicije, dok su ruske snage zauzele Lemberg i vladale otprilike devet mjeseci istočnom Galicijom.

Pozadina

Kada je počeo rat, austro-ugarski načelnik glavnog stožera Franz Conrad von Hötzendorf je planirao napadnuti Kongresnu Poljsku sa svojim sjevernim vojskama (prva i četvrta). Rusi bi u brojnosti daleko nadmašili Centralne sile na istoku (osobito austro-ugarske vojske, koje su bile osnovni cilj Rusa), Conrad je mislio da je njegova najbolja opcija bila rani upad u južni dio Poljske gdje bi Rusi okupili svoje novo mobilizirane jedinice.[2]

Conrad je znao da su njegovi njemački saveznici bili zauzeti na zapadu s ofenzivom na Francusku tijekom prvih deset tjedana rata. Jedino je njemačka 8. armija bila na istoku. No, ruski savez s Francuzima ih je primorao na brzi napad na Nijemce, tako da bi znatan broj ruskih snaga bio poslan da napadne istočnu Prusku. 1. i 4. austro-ugarske armije bi ušle u Poljsku bez direktne pomoći Nijemaca. Do 23. kolovoza 1914., Conradove 1., 3. i 4. armije bile bi okupljene u Galiciji duž fronta od 280 km.

Dana 2. kolovoza, Veliki Vojvoda Nikola Nikolajevič, rođak cara Nikole II. koji je karijeru napravio u vojsci, je imenovan glavnim zapovjednikom. Imao je odličnu reputaciju za treniranje jedinica, no nije nikada zapovijedao vojsci na ratištu, te je ostao uzdrman svojim iznenadnim promaknućem. Ruske 3., 4., 5. i 8. armije su bile namijenjene Galiciji. Ruski plan borbe je tražio od Nikolaja Ivanova, ruskog zapovjednika jugozapadne fronte, da odbije očekivanu Austro-Ugarsku ofenzivu iz Lemberga.

Ishod

Dok su se Austrijanci povlačili, mnogo slavenskih vojnika iz redova austro-ugarske vojske se predalo dok su se neki čak i ponudili boriti na strani Rusa. Do 11. rujna, Rusi su zarobili sveukupno 130.000 neprijateljskih vojnika i ubili/ranili njih 324.000. 225.000 Rusa je ranjeno ili ubijeno dok ih je zarobljeno 40.000. Rusi su front pomakli 160 km i ušli u Karpate, potpuno su okružili austrijsku tvrđavu Przemyśl i započeli njenu opsadu koja je trajala preko sto dana. Bitka je teško oslabila austro-ugarsku vojsku, uništila veliki dio njenih istreniranih časnika i osakatila Austriju. Iako su izgubili bitku kod Tannenberga, pobjeda u Lembergu je Rusima je pomogla poboljšati javno mišljenje o tom porazu.

Red bitke

Ruske snage

Ruski jugozapadni front. Zapovjednik - Nikolaj Ivanov. Drugi zapovjednik - Mikhail Aleksejev.

Austro-ugarske snage

  • Vojna grupa Kummer Zapovjednik - Heinrich Kummer
    • 7. konjička divizija
    • Pričuvne postrojbe
  • 1. armija. Zapovjednik - Viktor Dankl
    • I. korpus (Krakov) - 5. i 46. pješačka divizija
    • V. korpus (Bratislava) - 14., 33. i 37. pješačka divizija
    • X. korpus (Przemysl) - 2., 24. i 45. pješačka divizija
    • 12. pješačka divizija
    • 3. konjička divizija
    • 9. konjička divizija
  • 4. armija. Zapovjednik - Moritz Auffenberg
    • II. korpus (Beč) - 4., 13. i 25. pješačka divizija
    • VI. korpus (Košice) - 15., 27. i 39. pješačka divizija
    • IX. korpus (Litomerice) – 10. i 26. pješačka divizija
    • XVII. korpus (formiran nakon početka rata) – 19. pješačka divizija
    • 6. konjička divizija
    • 10. konjička divizija
  • 3. armija. Zapovjednik — Rudolf Brudermann
    • XI. korpus (Lavov) – 30. pješačka divizija
    • XIV. korpus (Innsbruck) – 3., 8. i 44. pješačka divizija
    • 23. pješačka divizija
    • 41. pješačka divizija
    • 2. konjička divizija
    • 4. konjička divizija
  • Vojna grupa Kövess (kasnije dio 2. armije)
    • III. korpus (Gradac) – 6., 28. i 22. pješačka divizija
    • XII. korpus (Sibiu) – 16., 35. i 38. pješačka divizija
    • 11. pješačka divizija
    • 43. pješačka divizija
    • 20. pješačka divizija
    • 1. konjička divizija
    • 5. konjička divizija
    • 8. konjička divizija

Literatura

  • Stone, David. 2015. The Russian Army in the Great War: The Eastern Front, 1914.-1917. University Press of Kansas. Lawrence. ISBN 9780700620951
  • Tuchman, Barbara, The Guns of August (1962.)
  • Tucker, Spencer, The Great War: 1914. – 18. (1998.)
  • Nikolaj Golovin. Velika bitka za Galiciju  Arhivirana inačica izvorne stranice od 3. ožujka 2016. (Wayback Machine)

Izvori

  1. ↑ David R. Stone. A Military History of Russia: From Ivan the Terrible to the War in Chechnya. Greenwood Publishing Group, 2006. P. 162
  2. ↑ Strachan, Hew. 2001. The first World War. Volume I: to war. Oxford. str. 281–357. ISBN 0-19-820877-4
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Galicijska_bitka&oldid=6459908"