HŠK Zrinjski Mostar: razlika između inačica
Nema sažetka uređivanja |
|||
| Redak 10: | Redak 10: | ||
trener = [[Dragan Jović]] | |
trener = [[Dragan Jović]] | |
||
liga = [[Premijer liga BiH (nogomet)|Premijer liga BiH]] | |
liga = [[Premijer liga BiH (nogomet)|Premijer liga BiH]] | |
||
sezona = |
sezona = Sezona [[2007.]]/[[2008.|08.]] | |
||
plasman = 4. u Premijer ligi BiH;<br>'''Osvajači Nogometnog kupa <br>Bosne i Hercegovine'''| |
|||
plasman = 2. | |
|||
pattern_la1=|pattern_b1=_redrightsash|pattern_ra1=| |
pattern_la1=|pattern_b1=_redrightsash|pattern_ra1=| |
||
leftarm1=FFFFFF|body1=FFFFFF|rightarm1=FFFFFF|shorts1=ffffFF|socks1=ffffFF| |
leftarm1=FFFFFF|body1=FFFFFF|rightarm1=FFFFFF|shorts1=ffffFF|socks1=ffffFF| |
||
Inačica od 4. lipnja 2008. u 23:38
| HŠK Zrinjski Mostar | |||
|---|---|---|---|
| Puno ime | Hrvatski športski klub Zrinski Mostar | ||
| Nadimak | plemići | ||
| Osnovan | 1905. | ||
| Igralište | Stadion HŠK Zrinjski, Mostar | ||
| Kapacitet | 25.000 | ||
| Trener | Dragan Jović | ||
| Liga | Premijer liga BiH | ||
| Sezona 2007./08. | 4. u Premijer ligi BiH; Osvajači Nogometnog kupa Bosne i Hercegovine | ||
| |||
HŠK Zrinjski Mostar je hrvatski nogometni klub iz Mostara, Bosna i Hercegovina. Dio je športskog društva Zrinjski Mostar. Klub igra u nogometnoj Premijer ligi Bosne i Hercegovine i tijekom zadnjih nekoliko godina postao je jedan od najjačih bosanskohercegovačkih nogometnih klubova. Ekipu kluba mnogi nazivaju plemići. Zrinjski je poznat po svojim vjernim navijačima Ultrasima, a klub domaće utakmice igra na Stadionu "HŠK Zrinjski".
Utemeljen je 1905. godine i to je najstariji nogometni klub u Bosni i Hercegovini. Nakon Drugog svjetskog rata, u kojem se natjecao u Prvoj nogometnoj ligi NDH, rad Zrinjskom je zabranjen od strane tadašnjih komunističkih vlasti. Klub je obnovljen i počeo je sa radom 1992. godine. Igrao je nogometnoj ligi Hrvatske republike Herceg-Bosne do 2000. godine kada je pristupio Premijer ligi BiH. U sezoni 2004./2005. Premijer lige BiH, na svoju stotu obljetnicu postojanja, HŠK Zrinjski je osvojio titulu prvaka BiH.
Najveći rival Zrinjskog je FK Velež, klub iz istočnog dijela grada Mostara. Rivalstvo između ova dva kluba je počelo 1922. godine kada je osnovan Velež. Otada dva kluba igraju derbi koji je za grad na Neretvi mnogo više od nogometa. U novije vrijeme, prvi derbi je odigran 2000. godine u Sarajevu, a rezultat je bio 2:2. Ratne rane još nisu zacijelile i to je jedan od razloga zašto je ovaj derbi popraćen neredima i nasiljem.
Povijest
Osnutak i prve godine kluba
1905. godine u prostorijama Kulturnog društva "Hrvoje" u Mostaru, hrvatska mladež, na čelu s profesorom Kuštrebom, osnovala je "Đački športski klub", koji kasnije, 1912. godine prerasta u "Gimnazijalni nogometni klub" Zrinjski. Iz tog perioda sačuvani su podaci o utakmici protiv "Srednjoškolskog športskog kluba" Osman (iz Sarajeva), odigranog na povratku "Osmana" iz Splita, a rezultat je bio 0:3 i 2:1.
Pokojni nogometaš i aktivist kluba Ivo Ćorić ostavio je u svojoj pisanoj ostavštini osobno sjećanje na prve godine HŠK Zrinjskog. On spominje Gimnazijalni klub s imenom Zrinjski, sjećao se i profesora Kuštrebe, ali i nekih nogometaša, braće Novaka (Bruno i Edo), Rudolfa Brozovića, Marka Sutona, braće Merdžo (Željko i Ante), Mabida Pehlivanovića, Slavka Jukića, Ivana Bošnjaka, Karla Šmita...
Također u svojim sjećanjima Ćorić spominje Juru Zeleniku, Nikolu Paladžića, Miroslava Prpića, Mirka Vlahu, Antu Pavkovića i Kažimira Zubca, koji su bili nogometaši "Hrvatskog radničkog omladinskog športskog kluba" (HROŠK), drugog hrvatskog kluba u Mostaru utemeljenog godinu dana nakon "Đačkog športskog kluba", 1906. godine.
Već 1914. godine, točnije 28. lipnja 1914. godine, s prvim plamenom Prvog svjetskog rata, zabranjen je rad "Zrinjskog". Tri naredne godine zamire svaka sportska aktivnost u gradu, a onda 1917. godine, Zrinjski se stapa s Hrvatskim radničkim omladinskim športskim klubom, koji je postojao pri Hrvatskoj radničkoj zadruzi. Objedinjeni klub dobio je novo ime: "Hercegovac".
Ovaj klub Hercegovac je životario do kraja Prvog svjetskog rata. 1918. godine stvaranjem Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, iz Hercegovca je formiran jedan inicijativni odbor za osnivanjem "Jugoslavenskog športskog kluba" (JŠK) u kojem su mogli igrati svi, bez razlike na vjeru i naciju. Ali Hrvati su brzo uvidjeli da su ih Srbi s anacionalnim klubom htjeli prevariti, te se konačno, 1922. godine obnavlja Hrvatski športski klub Zrinjski, koji kreće s ozbiljnijim natjecateljskim ambicijama, ne toliko u nekom ligaškom statusu, koliko u nakani da igra utakmice sa takmacima u gradu (Velež, JŠK, kasnije Vardar) i u bližoj okolici (Čapljina), pa i dalje (Sarajevo, Trebinje), kao i u susjednoj Dalmaciji. Tako je Zrinjski 1923. godine postao prvak Mostara, pobijedivši na svom igralištu (preko puta stare bolnice u Mostaru) jakog konkurenta JŠK sa 1:0. U istoj godini opet je bio najbolji u gradu (savladani RŠK "Velež" s 1:0 i JŠK s 3:0). Na jednoj klupskoj fotografiji iz tih godina zapisan je kompletan sastav. Evo tih imena: Vjekoslav Vrančić, Kazimir Vlaho, Živo Bebek, Rudi Janjušić, Husein H. Omerović, Milivoj Smoljan (golman), Pero Golić, Mijo Miličević, Muhamed Omeragić, August Kučinović i Franjo Štimac.
Vrijedne podatke o djelovanju kluba u periodu između dva svjetska rata pamte i braća Ivan i Đuka Rebac, nogometaši Zrinjskog iz tog vremena. Tako list "Riječ" bilježi zapažanje gosp. Rebca kako je Zrinjski bio prvi mostarski klub koji je gostovao izvan grada. Klub je bio rado viđen sudionik natjecanja u Kotoru, Tivtu, Sarajevu, Zagrebu, Dubrovniku. Iako je u Mostaru bio omiljen kod građanstva, Zrinjski nije imao naklonost vlasti. Evo ilustracije: od 15 prvotimaca kluba samo je jedan bio zaposlen, za razliku od vlasti dražih klubova JŠK-a i Vardara, gdje su, opet, rijetki bili bez posla. Odbojnost jugoslovenskih vlasti prema svemu što se odnosilo na osjećaj hrvatstva osjetio je Zrinjski 1936. godine u Dubrovniku, gdje mu nije dozvoljen nastup zbog hrvatskog grba i trobojnice na dresovima.
Tijekom četvrtog desetljeća ovog stoljeća, klub ima više nastupa izvan Mostara, od Dubrovnika, Sarajeva, preko Tuzle i Banja Luke do Splita i Zagreba. Naročito su bile česte utakmice sa sarajevskim klubovima: SAŠK-om, MOŠK Djerzelezom i Slogom. Na turniru u Mostaru 1938. godine, pored mostarskih klubova Zrinjskog i Veleža sudjeluju sarajevske ekipe: ŠK Sloga i ŠK Makabi. Pobjednik je bio HŠK Zrinjski.
Na osnovi dvije sačuvane fotografije ekipe iz 1933. i 1934. godine, tada su u klubu igrali: Ivan Šarac, Aco Nuić, Vice Mijam, Ante Šarac, Joško Ćurković, Mirko Buhač, Mile Komljenović, Franjo-Raro Novak, Ivan Rebac (tada kapetan ekipe), Ivan Boban, Zdenko Šunjić, Muhamed Dilberović, Duje Vlak, Bera Komljenović, Petar Barbarić i Marin Rotin. Predsjednik je u tim godinama bio bio Miško Mikulić.
Vrijedno je spomenuti da je Zrinjski u tom periodu odigrao i tri utakmice pod svjetlošću reflektora. Za tu prigodu reflektori su posuđeni od mostarskog rudnika mrkog uglja i kako navodi gosp. Ivan Rebac u svom sjećanju na prvu utakmicu je stiglo i oko pet stotina navijača Zrinjskog iz Širokog Brijega predvođeni poduzetnikom Antom Paradžikom, koji su poslije utakmice napravili veliko narodno veselje u kavani "Bled" na Balinovcu.
Do kraja tog desetljeća, na osnovi raspoloživih fotografija, u ekipi se još pojavljuju: Slavko Džeba, Ilko Pavlović, Jozo Marić, Edo Veber, Muhamed Muratagić, Zdravko Konjevod, Ante Rotim, Frano Zovko, Stjepan tatarević, Jerko Fertili, Zdravko Smoljan, Emil Miličević, Remza Duranović, Grga Brajković, Andrija Kljajo, Mirko i Ivan Rebac, Ivan Lasić, Vinko Zovko, Mladen Soldo, Edo Tavčar, Vjeko Bošković, Alija Šestić, Meho Jahić, Leo Hrvić...
Prednji popis, iz razumljivih razloga, nije moguće kompletirati, ali je sigurno da je majicu Zrinjskog nosilo više od stotinu nogometaša, srcem, dušom i talentom spremnih da u ono vrijeme, uz pomoć športskog viteštva, pokažu vrline jednog blagog naroda.
Aktivnost kluba uveliko je zavisila od volje i moći djelatnika, uprave i trenera. Više u sjećanjima nego na papirima, ostalo je zapamćeno da su predsjednici Miško Mikulić, Drago Turkelj, Jakša Miljković, Blaška Slišković, te tajnik Ljubo Tokić, čije su i čitave obitelji bile aktivno uključene u rad kluba, bili neumorni promicatelji - a često i jedine mecene - Zrinjskog. Zapamćena su i imena trenera Zlatka Stegnara i prvotnog igrača pa trenera Franje-Rare Novaka.
Drugi svjetski rat morao je poremetiti razvojnu stazu Zrinjskog. Istina, tijekom 1941. godine Zrinjski se, zajedno sa SAŠK-om iz Sarajeva i NK Hrvojem iz Banja Luke uključuje u Prvu hrvatsku ligu, koja je formirana nakon što je 17. srpnja 1941. godine Nezavisna država Hrvatska bila primljena u članstvo FIFA-e. Iz tog perioda ostale su fotografije koje svjedoče o povijesnim utakmicama Zrinjskog protiv Građanskog iz Zagreba i splitskog Hajduka. 1942. godine Zrinjski odigrava i jednu utakmicu protiv selekcije talijanske vojske i pobjeđuje sa 2:0.
Ostao je i trag da je 1943. godine, također u Mostaru, odigrana utakmica s Muslimanskim omladinskim športskim klubom Jedinstvo, u kojoj je ostvarena pobjeda od 2:1.
Zabrana rada
Negdje na tom podatku završava se nedovoljno poznata, u dokumentima nedostatna, povijest Hrvatskog športskog kluba Zrinjski. Naravno, ako se izuzme velika crna točka, stavljena 1945. godine na sudbinu kluba. Tada je nova narodna vlast zabranila svim kulturnim i sportskim udrugama s nacionalnim predznakom obnovu rada. Hrvate je najviše peklo navodno potiskivanje nacionalnog u ime nekih viših, a u suštini velikodržavnih ciljeva vlastodržačkih naroda. Zato je početak političkog višestranačja u BiH tako eruptivno najavio buđenje hrvatske nacionalne svijesti i obnovio snažne, iako desetljećima zatomljene, sentimente prema "Napretku", "Hrvoju", pa i HŠK Zrinjskom.
Obnavljanje rada kluba
Obnovljeni su hrvatska kulturna društva "Napredak" i "Hrvoje", a napokon, nakon 47 godina komunističke zabrane, svečano je 1992. u Međugorju formiranjem "Inicijativnog odbora za pripremu obnoviteljske skupštine" obnovljen i počeo je s radom i Hrvatski športski klub Zrinjski Mostar. Klub čije se ime pola stoljeća nije smjelo ni spomenuti pod prijetnjom zatvora.
Od obnavljanja rada, u lipnju 1992. godine HŠK "Zrinjski" se natjecao u tri različita prvenstva, ali uvijek u najkvalitetnijem rangu koji je u određenom razdoblju postojao.
Sami početak rada obilježile su brojne prijateljske utakmice i turneje, što je bila najbolja promidžba kluba koji je svugdje, a posebno među hrvatskim narodom u domovini i iseljeništvu, bio rado viđen gost.
"Zrinjski" je, osim svih mjesta u tadašnjoj Hrvatskoj Republici Herceg Bosni igrao s velikim brojem momčadi u Republici Hrvatskoj, gostovao je u Kanadi, malonogometna momčad je putovala u Njemačku, a brojne mlađe selekcije su nastupale na poznatim međunarodnim turnirima u BiH, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Francuskoj i Norveškoj.
Zrinjski je također dao veliki doprinos organiziranju Nogometnog saveza Herceg-Bosne i prvog prvenstva 1994. godine, što je ujedno bilo i prvo prvenstvo u BiH uopće nakon rata. U prvom finalu "Zrinjski" je u dva susreta bio slabiji od "Mladosti Dubint" iz Širokog Brijega (današnji NK Široki Brijeg (0:0 i 0:1) , ali bila je to prava promidžba i uvod u kasniji uspjeh ovdašnjih klubova koje je Zrinjski na različite načine, poticao i podržavao.
Inače, u sedam prvenstava u Prvoj nogometnoj ligi NS Herceg-Bosne "Zrinjski" je uglavnom bio u vrhu, a sudjelovao je i u prvom doigravanju s predstavnicima Lige NS BiH 1998. godine, gdje je bio u skupini sa Željezničarom iz Sarajeva i "Bosnom" iz Visokog. U tom periodu za Zrinjski je nastupao i Blaž Slišković, jedan od najboljih igrača sa prostora bivše Jugoslavije. Tada je dao veliki doprinos organiziranju završnice u drugoj skupini, u kojoj su na Stadionu HŠK Zrinjskog pred do tada rekordnim brojem od 20 000 gledatelja igrali NK Široki Brijeg, FK Sarajevo i FK Čelik Zenica. Inače, bili su to prvi susreti klubova iz NS Herceg-Bosne i NS BiH od početka rata.
2000. godine osnovana je nogometna Premijer liga Bosne i Hercegovine. U početku u njoj su nastupali samo bošnjački i hrvatski klubovi, a 2002. u ligi su počeli učestovati i srpski klubovi iz BiH. Na ljeto 2000. Zrinjski je po prvi puta nastupao u nekom UEFA-inom nogometnom natjecanju. Bilo je to protiv švedske Västre Frölunde u Intertoto kupu. U prvoj utakmici u Švedskoj, Zrinjski je izgubio 1:0, a u uzvratu u Mostaru bili su jako blizu prolaska u drugo kolo jer su vodili pogocima Miloša i Buhića ali Västra Frölunda IF je uspjela postići jedan pogodak i tako zahvaljujući postignutom pogotkom u gostima proći u daljnju fazu natjecanja.
Novo doba
Prije sezone 2003./2004. Premijer lige BiH na čelo kluba došlo je novo vodstvo koje je uspjelo privući nove i bolje sponzore. Njihov glavni cilj je bio do 2005. godine tj. do stote obljetnice Zrinjskog napraviti jednu od najjačih momčadi u Premijer ligi BiH. Klub je posudio 4 igrača iz Dinama među kojima je bio i Luka Modrić. Osim Modrića u Zrinjski su te sezone na posudbu došli: Ivica Džidić i Davor Landeka. Oni su sa Zrinjskim poslije potpisali ugovore i ostali dugo u Mostaru. Luka Modrić, miljenik mostarske publike u Zrinjskom je proveo jednu sezonu te je proglašen jednim najboljim igračem lige, iako je tada imao samo 18. godina. Zrinjski se te sezone jedva spasio od ispadanja u niži rang. Prije sezone 2004./2005., Zrinjski je doveo najjače igrače lige (Zoran Rajović, Dušan Kerkez, Velimir Vidić, Sulejman Smajić, Zajko Zeba...). Te sezone, Zrinjski je slavio svoju stotu obljetnicu, a pred početak utakmice prvog kola Premijer lige BiH protiv Sarajeva tada 91-godišnji Ivan Rebac, kapetan i najbolji igrač Zrinjskog tijekom 1930-ih je izveo početni udarac. Sa jakom momčadi Franjo Džidić, tadašnji trener Zrinjskog je lako osvojio naslov prvaka Bosne i Hercegovine. Zrinjski po prvi put u povijesti grada na Neretvi, na svoju stotu obljetnicu postojanja donosi titulu prvaka države. Veselje na ulicama Mostara potrajalo je dugo u noć.
Nakon veličanstvenog trijumfa u Premijer ligi BiH, slijedilo je iskušenje u Ligi prvaka. Za protivnika u prvom predkolu Zrinjski je dobio prvaka Luksemburga, klub pod imenom F91 Dudelange. Zrinjski je u prvoj utakmici u Luksemburgu pobijedio 1:0, a u drugoj u Mostaru rezultat 0:0 je držao sve do pred kraj utakmice kada je primio pogodak. Utakmica je nastavljena na produžetke u kojima je Zrinjski primio još tri pogotka. Luksemburgška ekipa F91 Dudelange pobijedila je Zrinjskog ukupnim rezultatom iz dvije utakmice 4:1 te je tako prošla u drugo kolo kvalifikacija za Ligu prvaka.
U sezoni 2005./2006. trener Zrinjskog je bio Blaž Slišković, a momčad je završila na 3. mjestu Premijer lige BiH što je klub odvelo u Intertoto kup. U prvom kolu Intertota Zrinjski je pobijedio malteški klub Marsaxlokk F.C. (3:0 kući, 0:0 u gostima), a u drugom kolu je izgubio od izraelskog Maccabija Petah Tikve (1:1 u gostima, 1:3 kući).
Sezonu 2006./2007. Premijer lige BiH Zrinjski je završio na drugom mjestu i tako je izborio nastup u 1. predkolu Kupa UEFA. Inače u ovoj sezoni Premijer lige BiH, Zrinjski je ostao bez Senegalca Laminea Diarre koji je otišao u portugalski Beira-Mar, a u klub su se vratili: Zoran Rajović, jedan od najboljih igrača Zrinjskog u sezoni 2004./2005. i Mario Ivanković, kasnije će se ispostaviti jedino pravo pojačanje Zrinjskog u toj sezoni. Ždrijeb Kupa UEFA donio je Zrinjskom beogradski Partizan. Prva utakmica je završila 1:6 za Partizan, a Lamine Diarra koji je iz Beira Mara prešao u Partizan svome bivšem klubu, Zrinjskom, dao je nekoliko golova. Utakmicu je obilježio desetominutni prekid, uz tuču navijača oba kluba, kao i sukob "Grobara" s redarima i policijom. U drugom susretu u Beogradu, Zrinjski je izgubio 5:0, no unatoč uvjerljivim pobjedama u obe utakmice, Partizan ipak nije prošao dalje jer je prema odluci Disciplinske komisije UEFA-e izbačen iz daljnje faze natjecanja zbog incidenata koje su izazvali "Grobari", navijači Partizana. U drugom predkolu Kupa UEFA Zrinjski je izbačen od slabijeg Rabotničkog, makedonskog kluba. Prva utakmica u Skopju je završila 0:0, a drugu, onu u Mostaru, Zrinjski je sa 2 igrača manje izgubio 1:2.
Nakon utakmice s Partizanom nesuglasice između pojedinaca iz Uprave kluba i navijača, Ultrasa rastu, a Ultrasi tijekom prvenstvene utakmice između Širokog i Zrinjskog demonstrativno napuštaju stadion Pecaru, 5. kolovoza 2007., a nakon toga počinje bojkot domaćih utakmica Zrinjskog. Ultrasi su na početku bojkota naglasili da ta njihova odluka nije usmjerena protiv svih igrača, niti svih članova Uprave kluba te istaknuli da će pratiti svoj klub na gostujućim utakmicama Premijer lige BiH. Tako Zrinjski tijekom sezone 2007./2008. sve do 27. travnja 2008. godine nije imao potporu Ultrasa na domaćim utakmicama, ali Ultrasi su bili uz svoj klub na gostujućim utakmicama. Na skupštini kluba održanoj 15. travnja 2008. godine, Zdenko Džidić je podnio ostavku na mjesto u Upravnom odboru Zrinjskog i nesuglasice između Ultrasa i Uprave kluba su ispravljenje. Ultrasi su se 27. travnja 2008. na domaćoj prvenstvenoj utakmici protiv Čelika vratili na "Stajanje". Blaž Slišković u listopadu je dao ostavku na mjesto trenera Zrinjskog, a mijenja ga Dragan Jović, tadašnji trener Posušja i prvi trener u BiH koji je dobio UEFA-inu "PRO" trenersku licencu u Centru za edukaciju trenera NS BiH. Turbulentnu sezonu 2007./2008., Zrinjski je završio na 4. mjestu nogometne Premijer lige BiH, iako su mnogi često puta govorili da Zrinjski ima najbolju momčad i da je liga regularnija i poštenija, Zrinjski bi bio prvak. Ipak, Zrinjski je po prvi put u svojoj povijesti osvojio Nogometni kup Bosne i Hercegovine svladavši tuzlansku Slobodu. Prva utakmica u Tuzli je završila rezultatom 2:1 za Slobodu, dok je u drugoj, u Mostaru slavio Zrinjski sa 2:1. Zrinjski je na kraju pobijedio Slobodu, boljim izvođenjem jedanaesteraca.
Športski uspjesi
Prva nogometna liga Herceg-Bosne: Zrinjski je jedan od subjekata koji su mnogo pridonijeli organiziranju Nogometnog saveza Hrvatske Republike Herceg-Bosne i prvog prvenstva toga saveza 1994. godine, prvog prvenstva u Bosni i Hercegovini uopće nakon početka rata u toj zemlji.
Premijer liga Bosne i Hercegovine: 2004./2005.,
Nogometni kup Bosne i Hercegovine: 2007./2008.,
Simboli kluba
Dresovi
U prvim godinama postojanja (prije Prvog svjetskog rata) Zrinjski je koristio crvene majice i bijele hlače. Nakon Prvog svjetskog rata klub svoje utakmice igra u majicama sa kombiniranim crveno-bijelim okomitim prugama i u majicama sa kombiniranim crveno-bijelim vodoravnim prugama što je simboliziralo boje hrvatskog grba. U tridesetim godinama dvadesetog stoljeća počinju se rabiti bijele majice sa crvenom vodoravnom prugom i bijele hlače te bijele majice sa crvenom lentom i bijele hlače kao domaći dresovi, a crvene majice sa bijelom vodoravnom prugom i bijele hlače te crvene majice sa bijelom lentom i bijele hlače kao gostujući dresovi. U nogometnoj ligi NDH i prijateljskim utakmicama tijekom drugog svjetskog rata, klub je nastupao u majicama crvene boje sa bijelim rukavima i hlačama. Svoje prve utakmice nakon obnavljanja rada kluba 1992. godine, Zrinjski je igrao u dresovima identičnim onima od hrvatske nogometne reprezentacije dakle majicama sa crvenim i bijelim kockicama i bijelim hlačama. Od 1993. pa do 1995. godine klub koristi već viđene dresove tj. majice sa kombiniranim crveno-bijelim vodoravnim prugama i plave hlače. Nakon 1995. godine počinje tradicija rabljenja bijelog majice sa crvenom lentom i bijelih hlača kao glavnog dresa. Ta tradicija je prekinuta u jesenskoj polusezoni 2005./2006. Premijer lige BiH kada su plemići nastupali u bijelim majicama i hlačama.
Zrinjski danas kao domaće dresove koristi bijele majice sa crvenom lentom i bijele hlače, a kao gostujuće crvene majice sa bijelom lentom i crvene hlače.
Grb
Grb Hrvatskog špotrskog kluba Zrinjski se sastoji od plavog kruga, u kojem se nalazi hrvatska šahovnica, bijeli lovorov vijenac te ime kluba (Zrinjski) i godina osnivanja (1905.), koji su napisani velikim tiskanim slovima bijele boje i bijelog obruba na kojem velikim tiskanim slovima crevene boje piše hrvatski športski klub, a plavim slovima Mostar. Na dresu se umjesto bijelog rabi žuti lovorov vijenac. Zrinjski svoj grb koristi odkad postoji. Zbog grba klubu je bio zabranjivan rad ili sudjelovanje u nekim utakmicama, ali on je ostao tu čitavo vrijeme kao simbol Hrvata u Hercegovini i Mostaru stoga navijači i simpatizeri Zrinjskog svoj grb smatraju "svetim".
Prije nekih 8-10 godina kada je Internet i sama promidžba na njemu bila u povojima, tada se s vremenom pojavljivao i poneki spomen na HŠK Zrinjski te na njegove simbole. Tako su se na Internetu probijale razne verzije grba kluba koje se po mnogo čemu razlikuju od orginalnog grba. Primjerice, na tim grbovima je urađeno par nekih svjetlosnih efekata, bijeli obrub je postao sivi, a umjesto orginalne plave boje kruga koristi se svijetla nijansa plave boje. Na 80 % internet stranica i gotovo svim novinama koje se bave nogometom, (jedno vrijeme čak i na službenoj stranici UEFA-e) koriste se neorginalne verzije grba Zrinjskog. Donedavno su se koristile i na brojnim wikipedijama, no to je ispravljeno. Navijači i simpatizeri Zrinjskog kroz kampanju su uspjeli ispraviti loš imidž kluba na Internetu.
Navijači
Podrobniji članak o temi: Ultras ZrinjskiZrinjskog su od osnutka pratili njegovi navijači, ali od 1994. godine počinje organizirano navijanje za klub. Tada su se oni najvatreniji navijači udružili u Klub navijača "Ultras Zrinjski" Mostar. Od svoga osnutka, Ultrasi bodre i prate Zrinjski na domaćim i gostujućim utakmicama. Ultrasi su uzeli ime prema navijačkom pokretu Ultrasa u europskom nogometu. Službena pjesma Ultrasa, navijača HŠK Zrinjskog, je "Gori brate", a svoj klub bodre sa istočne tribine stadiona HŠK Zrinjski - Stajanja. Zbog nesuglasica sa pojedincima iz uprave kluba, Ultrasi od 5. kolovoza 2007. bojkotiraju domaće utakmice Zrinjskog. Ultrasi su na početku bojkota naglasili da ta njihova odluka nije usmjerena protiv svih igrača, niti svih članova Uprave kluba te istaknuli da će pratiti svoj klub na gostujućim utakmicama Premijer lige BiH.
Ultrasi od 2000. godine dodjeljuju nagradu za najboljeg igrača sezone koja od sezone 2003./2004. Premijer lige BiH nosi ime Filip Šunjić – Pipa u spomen na tragično preminulog navijača Zrinjskog. Trofej se prije toga nazivao "Zrinjevac". Dobitnici te nagrade do sada su bili: Slaven Musa, Ivica Matas, Armando Marenzzi, Luka Modrić, Zoran Rajović, Ivica Džidić i Sulejman Smajić.
Stadion
Podrobniji članak o temi: Stadion pod Bijelim brijegomHŠK Zrinjski svoje nogometne utakmice igra na Stadionu pod Bijelim brijegom, koji je nakon rata dobio novo ime - Stadion "HŠK Zrinjski". To je višenamjenski stadion koji je izgrađen 1971. godine. Ima atletsku stazu i rasvjetu, tako da se na njemu mogu igrati i noćne utakmice. Stadion može primiti 25.000 gledatelja i to je drugi stadion po kapacitetu gledališta u BiH. Stadion ima dvije tribine zapadnu (gornju i donju) i istočnu (Stajanje).
U vrijeme izgradnje stadiona "Pod Bijelim brijegom" (1960-ih) HŠK Zrinjski je bio odlukom komunističkih vlasti zabranjen, te samim tim nije mogao igrati utakmice na stadionu, a 1993. FK Velež je primoran igrati utakmice na Stadionu u Vrapčićima. U posljednjem ratu u BiH veliki dio arhiva FK Veleža koji se nalazio u zgradi uprave je uništen , kao i mnogi trofeji, plakete i ostala vrijedna dokumentacija , a sam stadion pretrpio je nekolika granatiranja, Odlukama gradskih vlasti, HŠK Zrinjski igra na svome stadionu koji službeno nosi naziv "Stadion HŠK Zrinjski". FK Velež već dugo vremena traži povratak na stadion, no dosad im to nije dopušteno.
Nogometna škola
Klub je od početka rada veliku pozornost poklanjao omladinskoj školi, kroz koju je prošao veliki broj igrača i koju uprava kluba štiti i podržava kako mladi igrači ne bi odlazili iz kluba. Mlade selekcije su, također, nastupale na velikom broju turnira, osvajale su titulu prvaka Herceg-Bosne, te plasirale se i u završno natjecanje za prvaka BiH.
Juniori Zrinjskog su u sezoni 2006./2007. osvojili naslov prvaka Bosne i Hercegovine, a neki od tih igrača već su pronašli svoje mjesto i u prvoj momčadi kluba. Jedan od ponajboljih igrača te juniorske momčadi Zrinjskog je bio Ivan Peko koji je iz Zrinjskog prešao u zagrebački Dinamo.
Rivali
Velež
Podrobniji članak o temi: Mostarski gradski derbiNajveći i najljući suparnik Zrinjskog je FK Velež. Rivalstvo između FK Veleža i HŠK Zrinjskog počelo je 1922. godine, kada je osnovan Velež. Tijekom 1920-ih i 1930-ih odigrano je nekoliko susreta između Zrinjskog i Veleža, a uspješniji je bio Zrinjski. Dok je Zrinjskom bio zabranjen rad (1945.-1992.), FK Velež je postao uspješan klub u Jugoslaviji. Za Velež su navijali svi Mostarci, bez obzira na nacionalnu pripadnost, a Veležovih navijača je bilo diljem BiH. Obnovom Zrinjskog 1992. godine, Velež je ostao bez velike igračke osnovice, što se odrazilo i na njegove rezultate u nogometnom prvenstvu BiH, te od tad ne predstavlja onako snažni klub, kao što je nekada bio, dok je Zrinjski postao jedan od najjačih bosanskohercegovačkih klubova. Danas za Zrinjski navijaju svi Hrvati iz Mostara i njegove okolice te Srbi i Bošnjaci nastanjeni u hrvatskom dijelu grada. Zrinjski svoje navijače ima i u ostatku doline rijeke Neretve, gdje su nastanjeni Hrvati, a za Velež navijaju mostarski Bošnjaci i neki Srbi i uz činjenicu da ratne rane još nisu zacijelile i to je jedan od razloga zašto je ovaj derbi popraćen neredima i nasiljem. Prvi put nakon 55 godina, Zrinjski i Velež su odigrali prijateljsku utakmicu. Bilo je to 1. ožujka 2000. godine, a rezultat je bio miroljubljivih 2:2. Prvu službenu utakmicu, Zrinjski i Velež su odigrali 13. kolovoza iste godine, kada je Zrinjski na svom stadionu slavio sa 2:0. Od tada Zrinjski i Velež igraju jedan od najvećih derbija u BiH u okviru Premijer lige BiH, a derbi se nije igrao u periodu od sezone 2003./04. Premijer lige pa do 2006./07. sezone zbog toga jer je FK Velež bio ispao u drugu ligu.
Navijačke skupine:
- Navijači Zrinjskog Ultras Zrinjski
- Navijači Veleža Red Army Mostar
Ultrasi su većinom Hrvati, a u Red Armyiju su većinom Bošnjaci i neki Srbi. Sukobi i nesuglasice između ovih dviju navijačkih skupina pojačavaju se samim time da su Ultrasi desno orijentirani te da se na utakmicama Zrinjskog mogu vidjeti zastave Herceg-Bosne i hrvatska nacionalna obilježja, dok je Red Army lijevo orijentiran, a na utakmicama se mogu vidjeti bošnjačka nacionalna obilježja.
Ostali rivali
Ostali veći rivali Zrinjskog su sarajevski klubovi FK Željezničar i FK Sarajevo. Ti klubovi imaju slavnu tradiciju i sa Zrinjskim su favoriti za osvajanje prvog mjesta Premijer lige BiH gotovo svake sezone. Jedan od razloga zašto su utakmice kada igraju Zrinjski i sarajevski klubovi pravi derbiji je taj da je Mostar centar Hercegovine i najveći hrvatski grad u BiH, a Sarajevo je centar Bosne, najveći bošnjački grad u BiH i glavni grad cijele države. Tu je i derbi između Zrinjskog i Širokog, drugog hercegovačkog kluba. Rivalstvo između ova dva kluba je počelo u Prvoj nogometnoj ligi HR Herceg-Bosne (1994.-2000.) i nastavilo se u Premijer ligi.
Poznatiji treneri i igrači
Poznatiji treneri
Poznatiji igrači
Blaž Slišković
Sulejman Smajić
Lamine Diarra
Vanjske poveznice
- Zrinjski.ba Službena stranica kluba
- Zrinjski.info Stranica navijača i simpatizera
- Ultras-Zrinjski.net Službena stranica navijača - Ultrasa