Perzijski vrtovi: razlika između inačica

Perzijski vrtovi
	Svjetska baština – UNESCO
Država	Iran
Godina uvrštenja	2011. (35. zasjedanje)
Vrsta	Kulturno dobro
Mjerilo	i, ii, iii, iv, vi
Ugroženost	—
Poveznica	[1372 UNESCO]

Pregledaj povijest

← Starija izmjena Novija izmjena →

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj

VizualnoWikitekst

Prikaz u jednom stupcu

Inačica od 18. srpnja 2018. u 16:01

Perzijski vrtovi (perzijski: باغ ایرانی, pairi-daeza, tj. "zatvoren prostor") je tradicionalno oblikovanje vrtova koje potječe iz središnjeg Irana (pokrajina Fars), a koje je snažno utjecalo na dizajn vrtova od Andaluzije do Indije, pa i šire. Zbog toga je devet perzijskih vrtova, u devet različitih iranskih pokrajina, 2011. godine upisano na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji^[1].

Devet zaštićenih perzijskih vrtova su: Abas Abad, Eram, Šahzade, Akbarije, Pahlavanpur, Dolat Abad, Čehel Sotun, Fin i Golestan. Oni su primjer raznolikosti dizajna perzijskog vrta koji su se prilagodili različitim klimatskim uvjetima zadržavajući načela koja imaju svoje korijene u doba Kira Velikog, u 6. stoljeću prije Krista. Perzijski vrt je vijek podijeljen u četiri dijela s vodom, gdje važnu ulogu igraju sustav za navodnjavanje (kanat i bazeni) i ukrasi. Perzijski vrt je bio koncipiran da simbolizira raj i četiri elementa Zoroastrizma: nebo, zemlju, vodu i biljke. Ovi vrtovi, koji datiraju iz različitih razdoblja od 6. stoljeća prije Krista, također imaju zgrade, paviljone i zidove, kao i sofisticirane sustave za navodnjavanje. Kao takvi, oni su utjecali na umjetnost vrtnog dizajna od Indije do islamske Španjolske^[2].

Šazdeh vrt, Mahan
Vrt Golestanskog dvorca, Teheran
Vrt Fin, Kašan
Vrt kuće Gavam, Širaz
Vrt Eram, Širaz

Izvori

Logotip Zajedničkog poslužitelja

Zajednički poslužitelj ima još gradiva o temi Perzijski vrtovi

↑ Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta UNESCO, 29. lipnja 2011. (engl.) Preuzeto 16. srpnja 2011.
↑ Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, The Persian Garden: Echoes of Paradise, 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 (engl.)

Vanjske poveznice

Utjecaj perzijskih vrtova u Indiji (engl.)
Farnoush Tehrāni, The meaning of the Persian garden, na perzijskom jeziku, Jadid Online, 12. studenog 2009., [1].
• Audio slideshow: [2] (5 min 58 sec).

[1] Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta UNESCO, 29. lipnja 2011. (engl.) Preuzeto 16. srpnja 2011.

[2] Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, The Persian Garden: Echoes of Paradise, 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 (engl.)

[1]

[2]

@@ Redak 6: / Redak 6: @@
 |mjerilo = i, ii, iii, iv, vi
 |ugroženost = ne
-|poveznica = http://whc.unesco.org/en/list/1372
+|poveznica = [http://whc.unesco.org/en/list/1372 1372]
 |država = {{ZD+X/I|IRN}}
 }}
 '''Perzijski vrtovi''' ([[perzijski]]: باغ ایرانی, ''pairi-daeza'', tj. "zatvoren prostor") je tradicionalno oblikovanje [[vrt]]ova koje potječe iz središnjeg [[Iran]]a (pokrajina [[Fars]]), a koje je snažno utjecalo na dizajn vrtova od [[Andaluzija|Andaluzije]] do [[Indija|Indije]], pa i šire. Zbog toga je devet perzijskih vrtova, u devet različitih iranskih [[Iranske pokrajine|pokrajina]], [[2011.]] godine upisano na [[UNESCO]]-v [[popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji]]<ref>[http://whc.unesco.org/en/news/774#sites Komitet svjetske baštine upisao šest novih kulturnih lokaliteta] UNESCO, 29. lipnja 2011. {{eng oznaka}} Preuzeto 16. srpnja 2011.</ref>.
-Devet zaštićenih perzijskih vrtova su: Abas Abad, Eram, Šahzade, Akbarije, Pahlavanpur, Dolat Abad, Čehel Sotun, Fin i Golestan. Oni su primjer raznolikosti dizajna perzijskog vrta koji su se prilagodili različitim klimatskim uvjetima zadržavajući načela koja imaju svoje korijene u doba [[Kir Veliki|Kira Velikog]], u 6. stoljeću prije Krista. Perzijski vrt je vijek podijeljen u četiri dijela s vodom, gdje važnu ulogu igraju sustav za navodnjavanje ([[kanat]] i [[bazen]]i) i ukrasi. Perzijski vrt je bio koncipiran da simbolizira [[raj]] i četiri elementa [[Zoroastrizam|Zoroastrizma]]: [[nebo]], [[Tlo|zemlju]], [[Voda|vodu]] i [[biljke]]. Ovi vrtovi, koji datiraju iz različitih razdoblja od 6. stoljeća prije Krista, također imaju zgrade, paviljone i zidove, kao i sofisticirane sustave za navodnjavanje. Kao takvi, oni su utjecali na umjetnost vrtnog dizajna od Indije do islamske [[Španjolska|Španjolske]]<ref>Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, ''The Persian Garden: Echoes of Paradise'', 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 {{eng oznaka}}</ref>.
+Devet zaštićenih perzijskih vrtova su: [[Abas Abad]], [[Eram]], [[Šahzade]], [[Akbarije]], [[Pahlavanpur]], [[Dolat Abad]], [[Čehel Sotun]], [[Fin]] i [[Golestan]]. Oni su primjer raznolikosti dizajna perzijskog vrta koji su se prilagodili različitim klimatskim uvjetima zadržavajući načela koja imaju svoje korijene u doba [[Kir Veliki|Kira Velikog]], u 6. stoljeću prije Krista. Perzijski vrt je vijek podijeljen u četiri dijela s vodom, gdje važnu ulogu igraju sustav za navodnjavanje ([[kanat]] i [[bazen]]i) i ukrasi. Perzijski vrt je bio koncipiran da simbolizira [[raj]] i četiri elementa [[Zoroastrizam|Zoroastrizma]]: [[nebo]], [[Tlo|zemlju]], [[Voda|vodu]] i [[biljke]]. Ovi vrtovi, koji datiraju iz različitih razdoblja od 6. stoljeća prije Krista, također imaju zgrade, paviljone i zidove, kao i sofisticirane sustave za navodnjavanje. Kao takvi, oni su utjecali na umjetnost vrtnog dizajna od Indije do islamske [[Španjolska|Španjolske]]<ref>Mehdi Khonsari, M. Reza Moghtader i Minouch Yavari, ''The Persian Garden: Echoes of Paradise'', 1998., Mage Publishers. ISBN 0-934211-46-9 {{eng oznaka}}</ref>.
 <gallery>