Deveti krug je jugoslavenska/hrvatska Holokaust drama iz 1960. slovenskog redatelja Francea Štiglica, nastala kao dio uobičajene prakse gostavanja redatelja u drugim republikama Jugoslavije. Stoga se i ne smatra izravnim produktom hrvatske kinematografije, ali je nastao u produkciji Jadran filma, sa hrvatskim glumcima i na hrvatskim lokacijama. Pohvalan je njegov humanistički angažman, psihološka razrada junaka i društveni sukobi oslikani kroz sudbine dvoje adolescenata. Za potrebe filma, lokacija doma obitelji Vojnović je bila u Radićevoj 30 a sekvenca u kojoj Ivo traži Ruth je snimana na Vlaškoj ulici.[1]

Deveti krug
poster filma
RežijaFrance Štiglic
ProducentJadran film
ScenarioZora Dirnbach
UlogeDušica Žegarac
Boris Dvornik
Beba Lončar
Dragan Milivojević
Ervina Dragman
Branko Tatić
MuzikaBranimir Sakač
FotografijaIvan Marinček
MontažaLida Braniš
Datum(i) premijere1960.
Trajanje107 min.
Zemlja SFR Jugoslavija
Jezikhrvatski
Deveti krug na Internet Movie Database

Film je svojedobno bio veliki hit. U Puli je osvojio Veliku zlatnu arenu za najbolji film i Zlatne arene za scenarij (Zora Dirnbach), žensku ulogu (Dušica Žegerac), sporednu ulogu (Branko Tatić), kameru (Ivan Marinček) i glazbu (Branimir Sakač), te nagradu publike Jelen. Nominiran je za Oscara za film na stranome jeziku, jedan od samo šestero filmova iz Jugoslavije kojima je to uspijelo (ostali su Cesta duga godinu dana, Tri, Skupljači perja, Bitka na Neretvi i Otac na službenom putu).

Radnja

uredi

Drugi svjetski rat. Zagreb je pod nacističkom okupacijom a građani sve više trpe od brutalne diktature ustaša. Neugodnu situaciju osjeća i jedna zagrebačka obitelj na svojoj koži jer štiti mladu židovsku djevojku Ruth koja provodi puno vremena u njihovom domu, igrajući bezbrižno monopoly sa njihovim sinom Ivom. Pošto progoni Židova postaju sve intenzivniji, obitelj odluči nagovoriti Ivu da se oženi za Ruth jer bi njihov lažni brak osigurao njen spas, pošto je tada na snazi zakon da se ne progone članovi obitelji Hrvata.

Ivo je isprva ljut i sve mu se to čini prevelikim ustupkom jer s jedne strane već ima djevojku a s druge smatra da je još premlad za to, te se stoga protivi svojem ocu. Ipak, odluči prihvatiti. Na fakultetu mu se se prijatelji rugaju što tako žuri u brak. Ruth primjećuje da mu stvara previše nevolja te stoga pobjegne od kuće, ali on ju vrati te se doista iskreno zaljubi u nju. Ipak, ona je na kraju ipak deportirana u koncentracijski logor. Ivo ju pronalazi i ulazi u logor. Pretuče stražara, bivšeg kolegu Zvonka. Mladi par pokuša pobjeći u slobodu penjanjem preko žičane ograde. Međutim, stražari uključe električnu struju i oni pogibaju zajedno.

Uloge

uredi

Nagrade

uredi

Kritike

uredi

Film je dobio gotovo jednoglasne pohvale. U jednoj recenziji pisalo je:

"Uz "Ne okreći se, sine" Branka Bauera, "Deveti krug" najljepša je i najpotresnija ratna melodrama hrvatske, a vjerojatno i jugoslavenske kinematografije. Ugledni slovenski režiser France Štiglic sjajno je oblikovao priču o čistoj ljubavi koja se javlja u najstrašnijim uvjetima, izvrsno razvijajući narativni sloj djela te odlično tretirajući prostornost Zagreba koji je rijetko kad na filmu djelovao tako atmosferično (u tom smislu "Deveti krug" uz spomenuti "Ne okreći se, sine" i "Ponedjeljak ili utorak" Vatroslava Mimice jedan od 'najzagrebačkijih' igranih filmova hrvatske kinematografije). Dirljivosti filma velik su obol dali Boris Dvornik i beogradska debitantica Dušica Žegarac u glavnim ulogama, uvjerljivo tumačeći nevine i tragične ljubavnike."[2]

Damir Radić je zapisao:

"Slovenac France Štiglic 1960. je u produkciji Jadran filma, prema scenariju Židovke Zore Dirnbach i s mladim hrvatsko-srpskim debitantskim parom Boris Dvornik – Dušica Žegarac, režirao “Deveti krug”, jedan od vrhunaca klasične naracije u nas. Film tematizira namješten brak Hrvata Ive i Židovke Rut, na kojem su inzistirali njegovi roditelji kako bi kćer uhićenih susjeda spasili od ustaškog pogroma. Isprva nezadovoljni Ivo s vremenom se zaljubi u dražesnu Rut, kao i ona u njega, pa namješteni brak prerasta u instituciju ljubavi, kako su to građanski, napose protestantski liberali uostalom i bili zamislili."[3]

Izvori

uredi

Vanjske poveznice

uredi