Posljednja večera (Leonardo) – razlika između verzija
m r2.6.6) (robot Dodaje: lv:Pēdējais vakarēdiens (glezna) |
m →Povijest: uklanjanje suvišnih navodnika using AWB |
||
| (Nije prikazano 11 međuverzija 9 korisnika) | |||
| Red 12: | Red 12: | ||
}} |
}} |
||
'''''Posljednja večera''''' [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom [[Kršćanstvo|kršćanskog]] slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski [[ |
'''''Posljednja večera''''' [[Leonardo da Vinci|Leonarda da Vincija]] jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom [[Kršćanstvo|kršćanskog]] slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski [[enterijer]]. |
||
== Povijest == |
== Povijest == |
||
| ⚫ | |||
| ⚫ | Vjerojatno 1494. god. [[Leonardo da Vinci]] dobiva zadatak da napravi sliku ''Posljednja večera'' u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od [[Milano|Milana]] izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i [[mauzolej]], i koju je [[1492.]] godine [[Bramante]] djelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid [[refektorij]]a (blagovaonice u samostanu), nasuprot zidu na kojemu je već bilo naslikano Raspeće<ref>Ove dvije nasuprotne slike su trebale podsjećati svećenike tijekom objeda na povezanost euharistije i Isusove muke.</ref>. |
||
| ⚫ | |||
| ⚫ | Vjerojatno 1494. god. [[Leonardo da Vinci]] dobiva zadatak da napravi sliku ''Posljednja večera'' u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od [[Milano|Milana]] izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i [[mauzolej]], i koju je [[1492.]] godine [[Bramante]] djelomično renovirao. |
||
Dana [[8. veljače]] [[1498.]] [[Luca Pacioli]] u svom [[traktat]]u ''De divina proportione'' potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo. |
Dana [[8. veljače]] [[1498.]] [[Luca Pacioli]] u svom [[traktat]]u ''De divina proportione'' potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo. |
||
| Red 26: | Red 24: | ||
== Odlike == |
== Odlike == |
||
Poput [[Masaccio]]vog "[[Sveto Trojstvo (Masaccio)|Svetog Trojstva]]", Leonardova ''Posljednja večera'' je smještena na razinu gledateljeva očišta i [[Iluzionističko slikarstvo|iluzionistički]] ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora. |
Poput [[Masaccio]]vog "[[Sveto Trojstvo (Masaccio)|Svetog Trojstva]]", Leonardova ''Posljednja večera'' je smještena na razinu gledateljeva očišta i [[Iluzionističko slikarstvo|iluzionistički]] ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora. |
||
Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati<ref>''"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji i, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."'' I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.", [[Novi zavjet]], Luka 22,21-23.</ref>. Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji. [[Sveti Petar|Petar]], koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. [[Sveti Ivan|Ivan]], najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru. [[Toma Apostol|Toma]], Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis. Dok se [[Juda Iškariotski|Juda]], koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi ''Posljednje večere'', Juda sjedi na istoj strani stola kao i [[Isus]] i [[Apostol]]i, a ne - kao po tradicionalnoj shemi - njima nasuprot. |
Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati<ref>''"A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji i, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje."'' I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.", [[Novi zavjet]], Luka 22,21-23.</ref>. Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji. [[Sveti Petar|Petar]], koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. [[Sveti Ivan|Ivan]], najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru. [[Toma Apostol|Toma]], Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis. Dok se [[Juda Iškariotski|Juda]], koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi ''Posljednje večere'', Juda sjedi na istoj strani stola kao i [[Isus]] i [[Apostol]]i, a ne - kao po tradicionalnoj shemi - njima nasuprot. Leonardo ga je istaknuo tako što je on jedini lik čije je lice u tami i koji ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi. |
||
Likovi su također organizirani u jasnu geometrijsku [[Kompozicija (likovna)|kompoziciju]] izduženog pravokutnika koji je podijeljen na 5 piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini). Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja Sveto [[Trojstvo]]. Polukružna [[luneta]] iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska [[aureola]]. Dominacija Krista je istaknuta i linijama [[perspektive]] arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput "zraka" božje svjetlosti koja se širi od "Svjetla svijeta" izvan slike. |
Likovi su također organizirani u jasnu geometrijsku [[Kompozicija (likovna)|kompoziciju]] izduženog pravokutnika koji je podijeljen na 5 piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini). Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja Sveto [[Trojstvo]]. Polukružna [[luneta]] iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska [[aureola]]. Dominacija Krista je istaknuta i linijama [[perspektive]] arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput "zraka" božje svjetlosti koja se širi od "Svjetla svijeta" izvan slike. |
||
== |
== Povezano == |
||
| ⚫ | |||
== Poveznice == |
|||
* [[Posljednja večera]] |
* [[Posljednja večera]] |
||
* [[Visoka renesansa]] |
* [[Visoka renesansa]] |
||
== |
== Bilješke == |
||
| ⚫ | |||
== Vanjske veze == |
|||
{{Commonscat|Last Supper by Leonardo da Vinci}} |
{{Commonscat|Last Supper by Leonardo da Vinci}} |
||
* [http://www.cenacolovinciano.it/html/eng/cenacolo_01.htm Milanske službene stranice Posljednje večere] |
* [http://www.cenacolovinciano.it/html/eng/cenacolo_01.htm Milanske službene stranice Posljednje večere] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20060209034811/http://www.cenacolovinciano.it/html/eng/cenacolo_01.htm |date=2006-02-09 }} |
||
* [http://www.haltadefinizione.com/ Slika od 16 milijuna piksela (mogućnost zumiranja)] |
* [http://www.haltadefinizione.com/ Slika od 16 milijuna piksela (mogućnost zumiranja)] |
||
{{Normativna kontrola}} |
|||
| ⚫ | |||
{{Link FA|az}} |
|||
| ⚫ | |||
[[af:Die Laaste Avondmaal (Leonardo)]] |
|||
[[Kategorija:Slike Leonarda da Vincija]] |
|||
[[ar:العشاء الأخير (لوحة)]] |
|||
[[Kategorija:Kultura u Milanu]] |
|||
[[az:Sonuncu şam yeməyi (tablo)]] |
|||
[[bg:Тайната вечеря (Леонардо да Винчи)]] |
|||
[[bn:দ্যা লাস্ট সাপার (লিওনার্দো দা ভিঞ্চি)]] |
|||
[[br:L'Ultima Cena (Leonardo)]] |
|||
[[bs:Posljednja večera]] |
|||
[[ca:El Sant Sopar (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[cs:Poslední večeře (da Vinci)]] |
|||
[[cy:Y Swper Olaf (Leonardo)]] |
|||
[[da:Den sidste nadver (Leonardo)]] |
|||
[[de:Das Abendmahl (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[el:Ο Μυστικός Δείπνος (Ντα Βίντσι)]] |
|||
[[en:The Last Supper (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[eo:La Lasta Vespermanĝo (Leonardo)]] |
|||
[[es:La Última Cena (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[et:Püha õhtusöömaaeg (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[eu:Azken Afaria (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[fa:شام آخر (داوینچی)]] |
|||
[[fi:Pyhä ehtoollinen]] |
|||
[[fr:La Cène (Léonard de Vinci)]] |
|||
[[gl:A Última Cea (Leonardo)]] |
|||
[[he:הסעודה האחרונה (ציור)]] |
|||
[[hr:Posljednja večera (Leonardo)]] |
|||
[[hy:Խորհրդավոր ընթրիք (Լեոնարդո դա Վինչի)]] |
|||
[[ilo:Ti Maudi a Pangrabii (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[it:Ultima Cena (Leonardo)]] |
|||
[[ja:最後の晩餐 (レオナルド)]] |
|||
[[ka:საიდუმლო სერობა (ლეონარდო)]] |
|||
[[la:Ultima Cena (Leonardus)]] |
|||
[[li:Lètste aovendmaol]] |
|||
[[lt:Paskutinė vakarienė (Leonardas da Vinčis)]] |
|||
[[lv:Pēdējais vakarēdiens (glezna)]] |
|||
[[mk:Тајната вечера (слика)]] |
|||
[[ml:അന്ത്യതിരുവത്താഴം (ലിയനാർഡോ ഡാ വിഞ്ചി)]] |
|||
[[mt:L-Aħħar Ċena (Leonardo)]] |
|||
[[nl:Het Laatste Avondmaal (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[no:Nattverden (Leonardo)]] |
|||
[[pl:Ostatnia Wieczerza (obraz Leonarda da Vinci)]] |
|||
[[pt:A Última Ceia (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[ro:Cina cea de Taină (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[ru:Тайная вечеря (Леонардо да Винчи)]] |
|||
[[scn:Ùrtima cena (Liunardu)]] |
|||
[[simple:The Last Supper]] |
|||
[[sk:Posledná večera (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[sl:Zadnja večerja (da Vinci)]] |
|||
[[sq:Darka e Fundit]] |
|||
[[sr:Тајна вечера (фреска)]] |
|||
[[sv:Nattvarden]] |
|||
[[ta:இறுதி இராவுணவு (லியொனார்டோ டா வின்சி)]] |
|||
[[th:พระกระยาหารมื้อสุดท้าย (เลโอนาร์โด)]] |
|||
[[tr:Son Akşam Yemeği (tablo)]] |
|||
[[uk:Тайна вечеря (Леонардо да Вінчі)]] |
|||
[[vi:Bữa ăn tối cuối cùng (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[war:An Urhi nga Pangiklop (Leonardo da Vinci)]] |
|||
[[zh:最后的晚餐 (达芬奇)]] |
|||
[[zh-yue:最後晚餐]] |
|||
[[zu:The Last Supper]] |
|||
Aktualna verzija na datum 24 septembar 2023 u 13:35
| Posljednja večera | |
| |
| Leonardo da Vinci, 1495.-1498. | |
| tempera na ciglenom zidu , 422 × 904 cm | |
| Santa Maria delle Grazie, Milano | |
Posljednja večera Leonarda da Vincija jedno je od najvećih svjetskih umjetničkih remek-djela. Unatoč jadnom stanju ova slika je postala ikonom kršćanskog slikarstva i jedna od najpoznatijih slika na svijetu. Njezin uspjeh potječe iz Leonardove sposobnosti prikazivanja karaktera i dramatične napetosti, te njihovim smještanjem u dominantan i ujedinjujući arhitektonski enterijer.
A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.
– Evanđelje po Luki, 22, 21-23
Vjerojatno 1494. god. Leonardo da Vinci dobiva zadatak da napravi sliku Posljednja večera u dominikanskoj crkvi Santa Maria delle Grazie, koju je Vojvoda od Milana izabrao sebi kao obiteljsku kapelu i mauzolej, i koju je 1492. godine Bramante djelomično renovirao. Slika je trebala ukrašavati sjeverni zid refektorija (blagovaonice u samostanu), nasuprot zidu na kojemu je već bilo naslikano Raspeće[1]. Dana 8. veljače 1498. Luca Pacioli u svom traktatu De divina proportione potvrđuje Vojvodi od Milana da je vidio djelo u potpunosti gotovo.
Slika je preživjela bombaški napad saveznika 1943., no vlažni su zidovi uzrokovali konstantno pogoršavanje stanja cijele slike.
Kompleksni i radikalni postupak restauracije dovršen je u drugoj polovici 1990-ih, tako da je djelo opet dostupno javnosti.
Poput Masacciovog "Svetog Trojstva", Leonardova Posljednja večera je smještena na razinu gledateljeva očišta i iluzionistički ispunjava zid tako da nam se čini kako se prostor otvara iza postojećeg prostora.
Leonardo je prikazao nekoliko pokreta likova koji su uslijedili nakon što je Isus najavio kako će ga jedan od njegovih učenika izdati[2]. Svaki od apostola je reagirao u skladu sa svojom osobnosti koje su opisane u Bibliji. Petar, koji se nalazi kao peti s lijeva, u bijesu je zgrabio nož kojim će kasnije odsjeći uho jednom od vojnika. Ivan, najmlađi apostol, pada u nesvijest prema Petru. Toma, Isusu prvi s desna, upire svojim nevjernim prstom u vis. Dok se Juda, koji je odmah Petru s lijeva, kao zlikovac na slici, nezainteresirano oslanja laktom na stol udaljivši se što više od Isusa. U Leonardovoj izvedbi Posljednje večere, Juda sjedi na istoj strani stola kao i Isus i Apostoli, a ne - kao po tradicionalnoj shemi - njima nasuprot. Leonardo ga je istaknuo tako što je on jedini lik čije je lice u tami i koji ne reagira jasnom gestom na Isusove riječi.
Likovi su također organizirani u jasnu geometrijsku kompoziciju izduženog pravokutnika koji je podijeljen na 5 piramida (dvije grupe po tri apostola i Isus s raširenim rukama u sredini). Isusova trokutasta forma ponavlja tri prozora iza njega što simbolično predstavlja Sveto Trojstvo. Polukružna luneta iznad središnjeg prozora, zajedno s svjetlošću prozora, služi kao arhitektonska aureola. Dominacija Krista je istaknuta i linijama perspektive arhitekture koje se radijalno šire iz njegove glave poput "zraka" božje svjetlosti koja se širi od "Svjetla svijeta" izvan slike.
- ↑ Ove dvije nasuprotne slike su trebale podsjećati svećenike tijekom objeda na povezanost euharistije i Isusove muke.
- ↑ "A evo, ruka mog izdajice sa mnom je na stolu. Sin Čovječji i, istina, ide kako je određeno, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje." I oni se počeše ispitivati tko bi od njih mogao takvo što učiniti.", Novi zavjet, Luka 22,21-23.
