Традиционално кинеско писмо — razlika između izmena
Nema opisa izmene |
|||
(Nije prikazano 9 međuizmena 6 korisnika) | |||
Red 2:
|ијек = да
|назив = Традиционално кинеско писмо
|тип = [[
|језици = [[Кинески језик|
|време = од 5. вијека н. е.
|фам1 = [[Записи на оклопима корњача]]
Red 9:
|фам3 = [[Чиновничко писмо]]
|сестре =
|деца =[[Упрошћено кинеско
|уникод
|iso15924=Hant
}}
'''Традиционално кинеско писмо''' (
Традиционални знакови се службено користе у [[
== Кинески називи ==
Међу говорницима кинеског језика, традиционални кинески карактери имају неколико различитих имена.
Влада [[Република Кина|Републике Кине]] (Тајвана) службено зове традиционалне кинеске карактере:
Насупрот томе, корисници традиционалног кинеског писма изван Тајвана, као што су у [[Хонгконг]]у, [[Макао|Макау]] и прекоморским кинеским заједницама а такође и корисници упрошћеног кинеског писма, зову их
Корисници традиционалних карактера такође их понекад зову „потпуно-обликовани
Старији људи зову традиционалне карактере „правилне
== Штампани текст ==
Када се штампа текст, у континенталној Кини и Сингапуру углавном се користи упрошћени састав. Међутим, [[Кина|Народна Република Кина]] такође понекад штампа материјал намијењен да се чита ван континенталне Кине користећи традиционалне карактере. У рукописном тексту, већина људи користе неформалне, понекад упрошћене карактере. У већини случајева, алтернативни карактер (異體字) се користи у мјесту карактера од више потеза, као што су 体 за 體. Нека упрошћења су врло распрострањена, посебно {{јез|zh|台}}
▲Када се штампа текст, у континенталној Кини и Сингапуру углавном се користи упрошћени састав. Међутим, [[Кина|Народна Република Кина]] такође понекад штампа материјал намијењен да се чита ван континенталне Кине користећи традиционалне карактере. У рукописном тексту, већина људи користе неформалне, понекад упрошћене карактере. У већини случајева, алтернативни карактер (異體字) се користи у мјесту карактера од више потеза, као што су 体 за 體. Нека упрошћења су врло распрострањена, посебно {{јез|zh|台}} „тај“ ({{transl|zh|tái}}) y {{јез|zh|台灣}} „Тајвану“ ({{transl|zh|Táiwan}}) за разлику од стандардног карактера (臺). Раније су биле двије главне употребе алтернативних карактера. Прво, алтернативни карактери су кориштени за избјегавање кориштење карактера формалног назива важне особе у мање формалним контекстима као начин приказивања цијењења те особе, да би чували слова имена те особе. Ово се на кинеском зове „избјегавање увреде“ (避諱). Друго, алтернативни знакови су кориштени када су исти знакови поновљени у контексту да би се показало да то није уредничка грешка већ намјерно понављање (筆誤).
== Кодирање рачунарских знакова ==
У прошлости, традиционални кинески је најчешће изведен користећи шему -{[[Big5]]}-, која фаворитизује традиционално кинеско писмо. [[Уникод]], међутим, је постао изузетно популаран начин рендеровања. Уникод даје једнаку важност упрошћеним и традиционалним кинеским карактерима.
▲У прошлости, традиционални кинески је најчешће изведен користећи шему -{[[Big5]]}-, која фаворитизује традиционално кинеско писмо. [[Уникод]], међутим, је постао изузетно популаран начин рендеровања. Уникод даје једнаку важност упрошћеним и традиционалним кинеским карактерима.
== Веб странице ==
[[W3C|-{WWW}- Конзорцијум]] препоручује кориштење ознаке -{<tt>zh-Hant</tt>}- за језички код да би се означило да се на веб страници користи традиционални кинески.<ref>{{en}} [http://www.w3.org/TR/i18n-html-tech-lang/#ri20040429.113217290 w3org], Приступљено 25.
== Употреба у другим језицима ==
Традиционална кинеска слова су такође кориштена у [[Корејски језик|корејском]] [[ханџа]] писму, и умјерено упрошћени традиционални карактери се користе у модерном јапанском [[канџи]] писму. Јапански канџи је такође поједностављен. Реформа је утицала на мањи број јапанских карактера, у односу на кинеске реформе, и многи упрошћени [[канџи]] карактери подударају се са онима који су упрошћени у Кини, али један мањи број су упрошћени другачије па се створила трећа верзија (нпр.
== Напомене ==
▲Традиционална кинеска слова су такође кориштена у [[Корејски језик|корејском]] [[ханџа]] писму, и умјерено упрошћени традиционални карактери се користе у модерном јапанском [[канџи]] писму. Јапански канџи је такође поједностављен. Реформа је утицала на мањи број јапанских карактера, у односу на кинеске реформе, и многи упрошћени [[канџи]] карактери подударају се са онима који су упрошћени у Кини, али један мањи број су упрошћени другачије па се створила трећа верзија (нпр. „змај“ 竜 јапанско, 龙 (кинеско упрошћено), 龍 (кинеско традиционално)).
{{напомене}}
==
{{
== Спољашње везе ==
{{Commonscat|Traditional Chinese characters}}
{{нормативна контрола}}
[[Категорија:Кинеска писма]]▼
▲[[Категорија:Кинеска писма]]
|
Trenutna verzija na datum 20. februar 2024. u 23:58
Tradicionalno kinesko pismo | |
---|---|
Tip | logogram |
Jezici | kineski |
Vremenski period | od 5. vijeka n. e. |
Porodica | zapisi na oklopima kornjača
|
Dječiji sistem | uprošćeno kinesko handža kandži ču nom kitansko pismo bopomofo |
Pravac | slijeva nadesno |
ISO 15924 | Hant, 502 |
Tradicionalno kinesko pismo (uproš: 正体字 / 繁体字; trad: 正體字 / 繁體字; pin: Zhèngtǐzì / Fántĭzì), jedan je od dva standardna kompleta kineskih znakova, savremenog kineskog pisanog jezika. Moderni oblik tradicionalnih kineskih slova se prvi put pojavio sa nastankom kancelarijskog pisma za vrijeme dinastije Han, te su bili manje-više ustaljeni od 5. vijeka za vrijeme Južnih i Sjevernih dinastija. Izraz „tradicionalan” se koristi da bi se istakla razlika prema tradicionalnim znakovima uprošćenog kineskog pisma koja je standardizovala vlada Narodne Republike Kine od 1950-ih godina.
Tradicionalni znakovi se službeno koriste u Tajvanu, Hongkongu i Makau. Koristili su se u kontinentalnoj Kini prije nego što ih je Narodna Republika Kina uprostila 1950-ih i 1960-ih godina. Među prekomorskim kineskim zajednicama (osim Singapura i Malezije), tradicionalni kineski znakovi se najčešće koriste,[1] ali broj štampane literature sa uprošćenim kineskim slovima raste u Australiji, SAD i Kanadi zbog novijih doseljenika iz kontinentalne Kine. Nasuprot tome uprošćeno kinesko pismo se koristi u službenim publikacijama kontinentalne Kine, Singapura i Malezije. Debata o tradicionalnom i uprošćenom kineskom pismu još uvijek traje među kineskim zajednicama.
Kineski nazivi[uredi | uredi izvor]
Među govornicima kineskog jezika, tradicionalni kineski karakteri imaju nekoliko različitih imena.
Vlada Republike Kine (Tajvana) službeno zove tradicionalne kineske karaktere: standardne karaktere ili ortodoksne karaktere (uproš: 正体字; trad: 正體字; hanju pinjin: zhèngtǐzì; tp: jhèngtǐzìh; b: ㄓㄥˋ ㄊㄧˇ ㄗˋ. Međutim, isti pojam se koristi izvan Tajvana kako bi se razlikovao standardni, uprošćeni i tradicionalni karakteri od varijantnih i idiomatskih karaktera (uproš: 异体字; trad: 異體字; pin: yìtǐzì).[2]
Nasuprot tome, korisnici tradicionalnog kineskog pisma izvan Tajvana, kao što su u Hongkongu, Makau i prekomorskim kineskim zajednicama a takođe i korisnici uprošćenog kineskog pisma, zovu ih složenim karakterima (uproš: 繁体字; trad: 繁體字; pin: fántǐzì; b: ㄈㄢˊ ㄊㄧˇ ㄗˋ). Neformalni naziv „stari karakteri” (kin: 老字; pin: lǎozì; b: ㄌㄠˇ ㄗˋ) ponekad se koristi među korisnicima uprošćenog kineskog pisma.
Korisnici tradicionalnih karaktera takođe ih ponekad zovu „potpuno-oblikovani karakteri” (uproš: 全体字; trad: 全體字; pin: quántǐzì; b: ㄑㄩㄢˊ ㄊㄧˇ ㄗˋ), da bi ih razlikovali od uprošćenih kineskih slova.
Stariji ljudi zovu tradicionalne karaktere „pravilne karaktere” (kin: 正字; pin: zhèngzì) i uprošćene karaktere kao „uprošćeno-potezni karakteri” (uproš: 简笔字; trad: 簡筆字; pin: jiǎnbǐzì) ili „smanjeno-potezni karakteri” (uproš: 减笔字; trad: 減筆字; pin: jiǎnbǐzì).[a].
Štampani tekst[uredi | uredi izvor]
Kada se štampa tekst, u kontinentalnoj Kini i Singapuru uglavnom se koristi uprošćeni sastav. Međutim, Narodna Republika Kina takođe ponekad štampa materijal namijenjen da se čita van kontinentalne Kine koristeći tradicionalne karaktere. U rukopisnom tekstu, većina ljudi koriste neformalne, ponekad uprošćene karaktere. U većini slučajeva, alternativni karakter (異體字) se koristi u mjestu karaktera od više poteza, kao što su 体 za 體. Neka uprošćenja su vrlo rasprostranjena, posebno 台 „taj” (tái) y 台灣 „Tajvanu” (Táiwan) za razliku od standardnog karaktera (臺). Ranije su bile dvije glavne upotrebe alternativnih karaktera. Prvo, alternativni karakteri su korišteni za izbjegavanje korištenje karaktera formalnog naziva važne osobe u manje formalnim kontekstima kao način prikazivanja cijenjenja te osobe, da bi čuvali slova imena te osobe. Ovo se na kineskom zove „izbjegavanje uvrede” (避諱). Drugo, alternativni znakovi su korišteni kada su isti znakovi ponovljeni u kontekstu da bi se pokazalo da to nije urednička greška već namjerno ponavljanje (筆誤).
Kodiranje računarskih znakova[uredi | uredi izvor]
U prošlosti, tradicionalni kineski je najčešće izveden koristeći šemu Big5, koja favoritizuje tradicionalno kinesko pismo. Unikod, međutim, je postao izuzetno popularan način renderovanja. Unikod daje jednaku važnost uprošćenim i tradicionalnim kineskim karakterima.
Veb stranice[uredi | uredi izvor]
WWW Konzorcijum preporučuje korištenje oznake zh-Hant za jezički kod da bi se označilo da se na veb stranici koristi tradicionalni kineski.[3]
Upotreba u drugim jezicima[uredi | uredi izvor]
Tradicionalna kineska slova su takođe korištena u korejskom handža pismu, i umjereno uprošćeni tradicionalni karakteri se koriste u modernom japanskom kandži pismu. Japanski kandži je takođe pojednostavljen. Reforma je uticala na manji broj japanskih karaktera, u odnosu na kineske reforme, i mnogi uprošćeni kandži karakteri podudaraju se sa onima koji su uprošćeni u Kini, ali jedan manji broj su uprošćeni drugačije pa se stvorila treća verzija (npr. „zmaj” 竜 japansko, 龙 (kinesko uprošćeno), 龍 (kinesko tradicionalno)).
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ reči uprošćeni i smanjeni su zapravo izgovoreni isto (homonimi) u mandarinskom jeziku, i oba izgovorene „đian” (pin: jiǎn)
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ (jezik: engleski) Keller, Andrée Tabouret. [1997] (1997). Vernacular Literacy: A Re-Evaluation. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-823635-1.
- ^ (jezik: engleski) Academy of Social Sciences, (1978), Modern Chinese Dictionary, The Commercial Press: Peking.
- ^ (jezik: engleski) w3org, Pristupljeno 25. april 2013.