Josif Skaliger — разлика између измена
мНема описа измене |
м normativna kontrola |
||
(Није приказано 36 међуизмена 20 корисника) | |||
Ред 1: | Ред 1: | ||
{{Научник |
|||
[[Слика:Joseph Justus Scaliger.JPG|мини|десно|Josif Skaliger]] |
|||
| име = Josif Skaliger |
|||
⚫ | |||
| слика = (Agen) Portrait de Joseph Juste Scaliger - Musée du Louvre.jpg |
|||
| ширина_слике = |
|||
| опис_слике = Josif Skaliger |
|||
| пуно_име = Josif Justus Skaliger |
|||
| датум_рођења = [[1540]]. |
|||
| место_рођења = Ажен |
|||
| држава_рођења = |
|||
| датум_смрти = [[1609]]. |
|||
| место_смрти = Лајден |
|||
| држава_смрти = |
|||
|поље = |
|||
|институција = |
|||
| школа = [[College of Guienne]], [[Универзитет Сорбона]] |
|||
|студенти = |
|||
|познат_по = |
|||
|награде = |
|||
|напомене = |
|||
}} |
|||
⚫ | |||
Odrastao je kao deseto dijete i treći sin slavnog italijanskog naučnika [[Julius Skaliger|Juliusa Skaligera]]. Otac ga je podučio latinskom, a na [[Pariski univerzitet|pariskom univerzitetu]] je ovladao [[Grčki jezik|grčkim]], [[Hebrejski jezik|hebrejskim]] i [[Arapski jezik|arapskim jezikom]]. |
Odrastao je kao deseto dijete i treći sin slavnog italijanskog naučnika [[Julius Skaliger|Juliusa Skaligera]]. Otac ga je podučio latinskom, a na [[Pariski univerzitet|pariskom univerzitetu]] je ovladao [[Grčki jezik|grčkim]], [[Hebrejski jezik|hebrejskim]] i [[Arapski jezik|arapskim jezikom]]. |
||
[[Image:Scaliger - Mesolabium, 1594 - 146259.jpg |thumb|''Mesolabium'', 1594 ]] |
|||
Nakon posjete [[Italija|Italiji]], otišao je na put po [[Engleska|Engleskoj]] i [[Škotska|Škotskoj]], gdje je postao [[kalvinizam|kalvinista]], a poslije je učestvovao u [[Hugenotski ratovi|hugenotskim ratovima]]. Poslije se bavio naučnim radom u [[Ženeva|Ženevi]] i [[Lajden]]u, pri čemu se posebno ističe kritičkim izučavanjem i izdanjima klasičnih [[Antika|antičkih]] pisaca. |
Nakon posjete [[Italija|Italiji]], otišao je na put po [[Engleska|Engleskoj]] i [[Škotska|Škotskoj]], gdje je postao [[kalvinizam|kalvinista]], a poslije je učestvovao u [[Hugenotski ratovi|hugenotskim ratovima]]. Poslije se bavio naučnim radom u [[Ženeva|Ženevi]] i [[Lajden]]u, pri čemu se posebno ističe kritičkim izučavanjem i izdanjima klasičnih [[Antika|antičkih]] pisaca. |
||
Njegovo najvažnija delo su |
Njegovo najvažnija delo su ''-{De amendatione temporum}-'' (1593) i ''-{Thesaurum temporum}-'' (1606) u kojima je udario temelje savremenoj istorijskoj [[hronologija|hronologiji]], kao i uvođenju proučavanja [[Asirci|Asiraca]], [[Vavilon]]aca i drugih drevnih naroda u istoriografiju [[Stari vijek|Starog vijeka]], dotada rezervisanu isključivo za antičku [[Antička Grčka|Grčku]] i [[Antički Rim|Rim]]. |
||
U Lajdenu se |
U Lajdenu se takođe istakao žestokom polemikom protiv [[katolicizam|katoličkih]] [[Družba Isusova|jezuita]]. |
||
== |
== Reference == |
||
{{reflist}} |
|||
[[Nova_hronologija#Matemati.C4.8Dka_kritika_hronologije_Skaligera|Matematička kritika hronologije Skaligera]] |
|||
== Spoljašnje veze == |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
* [[Jacob Bernays]]: ''Joseph Justus Scaliger''. Hertz u. a., Berlin u. a. 1855 (Nachdruck: Zeller, Osnabrück 1965), ([http://www.mdz-nbn-resolving.de/urn/resolver.pl?urn=urn:nbn:de:bvb:12-bsb10066539-3 Ausgabe 1855 online)]. |
|||
* [[Philippe Tamizey de Larroque]] (Hrsg.): ''Lettres françaises inédites de Joseph Scaliger.'' Michel et Médan u. a., Agen u. a. 1879 (Nachdruck: Slatkine, Genf 1970). |
|||
* [[John Edwin Sandys]]: ''A History of Classical Scholarship.'' Band 2: ''From the Revival of Learning to the End of the Eighteenth Century (in Italy, France, England, and the Netherlands)''. Cambridge University Press, Cambridge 1908, S. 199–204 (Nachdruck: Martino, Mansfield Centre CT 2009, {{ISBN|978-1-57898-048-2}}). |
|||
* [[Anthony Grafton|Anthony T. Grafton]]: ''Joseph Scaliger. A Study in the History of Classical Scholarship.'' 2 Bände (1: ''Textual Criticism and Exegesis''. 2: ''Historical chronology''). Clarendon Press, Oxford 1983–1993, {{ISBN|0-19-814850-X}} (Bd. 1), {{ISBN|0-19-920601-5}} (Bd. 2), (''Oxford-Warburg Studies''). |
|||
{{normativna kontrola}} |
|||
[[Kategorija:Rođeni 1540.]] |
|||
[[Kategorija:Umrli 1609.]] |
|||
[[Kategorija:Istoričari]] |
|||
⚫ | |||
⚫ | |||
[[de:Joseph Justus Scaliger]] |
|||
[[Категорија:Рођени 1540.]] |
|||
[[en:Joseph Justus Scaliger]] |
|||
[[Категорија:Умрли 1609.]] |
|||
[[es:Joseph Justus Scaliger]] |
|||
[[Категорија:Француски историчари]] |
|||
[[fr:Joseph Juste Scaliger]] |
|||
[[he:יוזף יוסטוס סקליגר]] |
|||
[[hr:Joseph Justus Scaliger]] |
|||
[[it:Giuseppe Giusto Scaligero]] |
|||
[[la:Iosephus Iustus Scaliger]] |
|||
[[nl:Josephus Justus Scaliger]] |
|||
[[pl:Joseph Scaliger]] |
|||
[[ru:Скалигер, Иосиф Юстус]] |
|||
[[sh:Joseph Justus Scaliger]] |
|||
[[sv:Joseph Justus Scaliger]] |
|||
[[tr:Joseph Justus Scaliger]] |
Тренутна верзија на датум 13. јануар 2024. у 12:50
Josif Skaliger | |
---|---|
Лични подаци | |
Пуно име | Josif Justus Skaliger |
Датум рођења | 1540. |
Место рођења | Ажен, |
Датум смрти | 1609. |
Место смрти | Лајден, |
Образовање | College of Guienne, Универзитет Сорбона |
Josif Justus Skaliger (fr. Joseph Justus Scaliger; 5. avgusta 1540 — 21. januara 1609) je francuski istoričar.
Odrastao je kao deseto dijete i treći sin slavnog italijanskog naučnika Juliusa Skaligera. Otac ga je podučio latinskom, a na pariskom univerzitetu je ovladao grčkim, hebrejskim i arapskim jezikom.
Nakon posjete Italiji, otišao je na put po Engleskoj i Škotskoj, gdje je postao kalvinista, a poslije je učestvovao u hugenotskim ratovima. Poslije se bavio naučnim radom u Ženevi i Lajdenu, pri čemu se posebno ističe kritičkim izučavanjem i izdanjima klasičnih antičkih pisaca.
Njegovo najvažnija delo su De amendatione temporum (1593) i Thesaurum temporum (1606) u kojima je udario temelje savremenoj istorijskoj hronologiji, kao i uvođenju proučavanja Asiraca, Vavilonaca i drugih drevnih naroda u istoriografiju Starog vijeka, dotada rezervisanu isključivo za antičku Grčku i Rim.
U Lajdenu se takođe istakao žestokom polemikom protiv katoličkih jezuita.
Reference[уреди | уреди извор]
Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]
- Jacob Bernays: Joseph Justus Scaliger. Hertz u. a., Berlin u. a. 1855 (Nachdruck: Zeller, Osnabrück 1965), (Ausgabe 1855 online).
- Philippe Tamizey de Larroque (Hrsg.): Lettres françaises inédites de Joseph Scaliger. Michel et Médan u. a., Agen u. a. 1879 (Nachdruck: Slatkine, Genf 1970).
- John Edwin Sandys: A History of Classical Scholarship. Band 2: From the Revival of Learning to the End of the Eighteenth Century (in Italy, France, England, and the Netherlands). Cambridge University Press, Cambridge 1908, S. 199–204 (Nachdruck: Martino, Mansfield Centre CT 2009, ISBN 978-1-57898-048-2).
- Anthony T. Grafton: Joseph Scaliger. A Study in the History of Classical Scholarship. 2 Bände (1: Textual Criticism and Exegesis. 2: Historical chronology). Clarendon Press, Oxford 1983–1993, ISBN 0-19-814850-X (Bd. 1), ISBN 0-19-920601-5 (Bd. 2), (Oxford-Warburg Studies).