Пређи на садржај

Josif Skaliger — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
мНема описа измене
м normativna kontrola
 
(Није приказано 36 међуизмена 20 корисника)
Ред 1: Ред 1:
{{Научник
[[Слика:Joseph Justus Scaliger.JPG|мини|десно|Josif Skaliger]]
| име = Josif Skaliger
'''Josif Justus Skaliger''' ([[5. avgust]]a [[1540]] — [[21. januar]]a [[1609]]) je [[Francuska|francuski]] istoričar.
| слика = (Agen) Portrait de Joseph Juste Scaliger - Musée du Louvre.jpg
| ширина_слике =
| опис_слике = Josif Skaliger
| пуно_име = Josif Justus Skaliger
| датум_рођења = [[1540]].
| место_рођења = Ажен
| држава_рођења =
| датум_смрти = [[1609]].
| место_смрти = Лајден
| држава_смрти =
|поље =
|институција =
| школа = [[College of Guienne]], [[Универзитет Сорбона]]
|студенти =
|познат_по =
|награде =
|напомене =
}}
'''Josif Justus Skaliger''' ({{јез-фр|Joseph Justus Scaliger|el}}; [[5. avgust]]a [[1540]] — [[21. januar]]a [[1609]]) je [[Francuska|francuski]] istoričar.


Odrastao je kao deseto dijete i treći sin slavnog italijanskog naučnika [[Julius Skaliger|Juliusa Skaligera]]. Otac ga je podučio latinskom, a na [[Pariski univerzitet|pariskom univerzitetu]] je ovladao [[Grčki jezik|grčkim]], [[Hebrejski jezik|hebrejskim]] i [[Arapski jezik|arapskim jezikom]].
Odrastao je kao deseto dijete i treći sin slavnog italijanskog naučnika [[Julius Skaliger|Juliusa Skaligera]]. Otac ga je podučio latinskom, a na [[Pariski univerzitet|pariskom univerzitetu]] je ovladao [[Grčki jezik|grčkim]], [[Hebrejski jezik|hebrejskim]] i [[Arapski jezik|arapskim jezikom]].
[[Image:Scaliger - Mesolabium, 1594 - 146259.jpg |thumb|''Mesolabium'', 1594 ]]


Nakon posjete [[Italija|Italiji]], otišao je na put po [[Engleska|Engleskoj]] i [[Škotska|Škotskoj]], gdje je postao [[kalvinizam|kalvinista]], a poslije je učestvovao u [[Hugenotski ratovi|hugenotskim ratovima]]. Poslije se bavio naučnim radom u [[Ženeva|Ženevi]] i [[Lajden]]u, pri čemu se posebno ističe kritičkim izučavanjem i izdanjima klasičnih [[Antika|antičkih]] pisaca.
Nakon posjete [[Italija|Italiji]], otišao je na put po [[Engleska|Engleskoj]] i [[Škotska|Škotskoj]], gdje je postao [[kalvinizam|kalvinista]], a poslije je učestvovao u [[Hugenotski ratovi|hugenotskim ratovima]]. Poslije se bavio naučnim radom u [[Ženeva|Ženevi]] i [[Lajden]]u, pri čemu se posebno ističe kritičkim izučavanjem i izdanjima klasičnih [[Antika|antičkih]] pisaca.


Njegovo najvažnija delo su -{''De amendatione temporum''}- (1593) i -{''Thesaurum temporum''}- (1606) u kojima je udario temelje savremenoj istorijskoj [[hronologija|hronologiji]], kao i uvođenju proučavanja [[Asirci|Asiraca]], [[Vavilon]]aca i drugih drevnih naroda u istoriografiju [[Stari vijek|Starog vijeka]], dotada rezervisanu isključivo za antičku [[Antička Grčka|Grčku]] i [[Antički Rim|Rim]].
Njegovo najvažnija delo su ''-{De amendatione temporum}-'' (1593) i ''-{Thesaurum temporum}-'' (1606) u kojima je udario temelje savremenoj istorijskoj [[hronologija|hronologiji]], kao i uvođenju proučavanja [[Asirci|Asiraca]], [[Vavilon]]aca i drugih drevnih naroda u istoriografiju [[Stari vijek|Starog vijeka]], dotada rezervisanu isključivo za antičku [[Antička Grčka|Grčku]] i [[Antički Rim|Rim]].


U Lajdenu se također istakao žestokom polemikom protiv [[katoličanstvo|katoličkih]] [[Družba Isusova|jezuita]].
U Lajdenu se takođe istakao žestokom polemikom protiv [[katolicizam|katoličkih]] [[Družba Isusova|jezuita]].


== Vidi još ==
== Reference ==
{{reflist}}
[[Nova_hronologija#Matemati.C4.8Dka_kritika_hronologije_Skaligera|Matematička kritika hronologije Skaligera]]


== Spoljašnje veze ==
{{DEFAULTSORT:Skaliger, Josif}}
{{Commonscat-lat|Joseph Justus Scaliger}}
* [[Jacob Bernays]]: ''Joseph Justus Scaliger''. Hertz u. a., Berlin u. a. 1855 (Nachdruck: Zeller, Osnabrück 1965), ([http://www.mdz-nbn-resolving.de/urn/resolver.pl?urn=urn:nbn:de:bvb:12-bsb10066539-3 Ausgabe 1855 online)].
* [[Philippe Tamizey de Larroque]] (Hrsg.): ''Lettres françaises inédites de Joseph Scaliger.'' Michel et Médan u. a., Agen u. a. 1879 (Nachdruck: Slatkine, Genf 1970).
* [[John Edwin Sandys]]: ''A History of Classical Scholarship.'' Band 2: ''From the Revival of Learning to the End of the Eighteenth Century (in Italy, France, England, and the Netherlands)''. Cambridge University Press, Cambridge 1908, S. 199–204 (Nachdruck: Martino, Mansfield Centre CT 2009, {{ISBN|978-1-57898-048-2}}).
* [[Anthony Grafton|Anthony T. Grafton]]: ''Joseph Scaliger. A Study in the History of Classical Scholarship.'' 2 Bände (1: ''Textual Criticism and Exegesis''. 2: ''Historical chronology''). Clarendon Press, Oxford 1983–1993, {{ISBN|0-19-814850-X}} (Bd. 1), {{ISBN|0-19-920601-5}} (Bd. 2), (''Oxford-Warburg Studies'').


{{normativna kontrola}}
[[Kategorija:Rođeni 1540.]]
[[Kategorija:Umrli 1609.]]
[[Kategorija:Istoričari]]


{{DEFAULTSORT:Скалигер, Јосиф}}
[[bs:Joseph Justus Scaliger]]

[[de:Joseph Justus Scaliger]]
[[Категорија:Рођени 1540.]]
[[en:Joseph Justus Scaliger]]
[[Категорија:Умрли 1609.]]
[[es:Joseph Justus Scaliger]]
[[Категорија:Француски историчари]]
[[fr:Joseph Juste Scaliger]]
[[he:יוזף יוסטוס סקליגר]]
[[hr:Joseph Justus Scaliger]]
[[it:Giuseppe Giusto Scaligero]]
[[la:Iosephus Iustus Scaliger]]
[[nl:Josephus Justus Scaliger]]
[[pl:Joseph Scaliger]]
[[ru:Скалигер, Иосиф Юстус]]
[[sh:Joseph Justus Scaliger]]
[[sv:Joseph Justus Scaliger]]
[[tr:Joseph Justus Scaliger]]

Тренутна верзија на датум 13. јануар 2024. у 12:50

Josif Skaliger
Josif Skaliger
Лични подаци
Пуно имеJosif Justus Skaliger
Датум рођења1540.
Место рођењаАжен,
Датум смрти1609.
Место смртиЛајден,
ОбразовањеCollege of Guienne, Универзитет Сорбона

Josif Justus Skaliger (fr. Joseph Justus Scaliger; 5. avgusta 154021. januara 1609) je francuski istoričar.

Odrastao je kao deseto dijete i treći sin slavnog italijanskog naučnika Juliusa Skaligera. Otac ga je podučio latinskom, a na pariskom univerzitetu je ovladao grčkim, hebrejskim i arapskim jezikom.

Mesolabium, 1594

Nakon posjete Italiji, otišao je na put po Engleskoj i Škotskoj, gdje je postao kalvinista, a poslije je učestvovao u hugenotskim ratovima. Poslije se bavio naučnim radom u Ženevi i Lajdenu, pri čemu se posebno ističe kritičkim izučavanjem i izdanjima klasičnih antičkih pisaca.

Njegovo najvažnija delo su De amendatione temporum (1593) i Thesaurum temporum (1606) u kojima je udario temelje savremenoj istorijskoj hronologiji, kao i uvođenju proučavanja Asiraca, Vavilonaca i drugih drevnih naroda u istoriografiju Starog vijeka, dotada rezervisanu isključivo za antičku Grčku i Rim.

U Lajdenu se takođe istakao žestokom polemikom protiv katoličkih jezuita.

Reference[уреди | уреди извор]

Spoljašnje veze[уреди | уреди извор]

  • Jacob Bernays: Joseph Justus Scaliger. Hertz u. a., Berlin u. a. 1855 (Nachdruck: Zeller, Osnabrück 1965), (Ausgabe 1855 online).
  • Philippe Tamizey de Larroque (Hrsg.): Lettres françaises inédites de Joseph Scaliger. Michel et Médan u. a., Agen u. a. 1879 (Nachdruck: Slatkine, Genf 1970).
  • John Edwin Sandys: A History of Classical Scholarship. Band 2: From the Revival of Learning to the End of the Eighteenth Century (in Italy, France, England, and the Netherlands). Cambridge University Press, Cambridge 1908, S. 199–204 (Nachdruck: Martino, Mansfield Centre CT 2009, ISBN 978-1-57898-048-2).
  • Anthony T. Grafton: Joseph Scaliger. A Study in the History of Classical Scholarship. 2 Bände (1: Textual Criticism and Exegesis. 2: Historical chronology). Clarendon Press, Oxford 1983–1993, ISBN 0-19-814850-X (Bd. 1), ISBN 0-19-920601-5 (Bd. 2), (Oxford-Warburg Studies).