Пређи на садржај

Severnoamerički plan numeracije — разлика између измена

С Википедије, слободне енциклопедије
Садржај обрисан Садржај додат
.
 
Ред 18: Ред 18:
| codes_list = Spisak pozivnih brojeva Severnoameričkog plana numeracije
| codes_list = Spisak pozivnih brojeva Severnoameričkog plana numeracije
}}}}
}}}}
{{рут}}
'''Severnoamerički plan numeracije''' ('''NANP''') je raspodela [[telephone numbering plan|pozivnih telefonskih brojeva]] za twenty-five regions in twenty countries, primarily in [[North America]] and the [[Caribbean]]. This group is historically known as [[World Zone 1]] and has the [[international calling code|telephone country code]] ''1''. Some North American countries, most notably [[Telephone numbers in Mexico|Mexico]], do not participate in the NANP.


'''Severnoamerički plan numeracije''' ('''NANP''') je raspodela [[telephone numbering plan|pozivnih telefonskih brojeva]] za dvadeset pet regiona u dvadeset zemalja, prvenstveno u [[North America|Severnoj Americi]] i na [[Karibi]]ma. Ova grupa je istorijski poznata kao [[World Zone 1|Svetska zona 1]] i ima [[international calling code|telefonski kod zemlje]] 1. Neke zemlje Severne Amerike, pre svega [[Telephone numbers in Mexico|Meksiko]], ne učestvuju u NANP-u.
The concepts underlying the NANP were originally devised in the 1940s by the [[American Telephone and Telegraph Company]] (AT&T) for the [[Bell System]] and the independent telephone companies in North America in [[Operator Toll Dialing]]. The first step was to unify the diverse local telephone numbering plans that had been established in the preceding decades, with the goal to speed call completion times and lower the costs for [[long-distance calling]], by reducing manual labor by [[switchboard operator]]s. Eventually, it prepared the continent for direct-dialing of long-distance calls by customers, first possible in 1951 and expanded across the nation in the decades following. AT&T continued to administer the continental numbering plan and the technical infrastructure until the [[breakup of the Bell System]], when administration was delegated to the [[North American Numbering Plan Administrator]] (NANPA), a service that has been procured from the private sector by the [[Federal Communications Commission]] (FCC) in the United States. Each participating country forms a regulatory authority that has [[plenary power|plenary control]] over local numbering resources.<ref>{{cite web|url=https://nationalnanpa.com/contact_us/NANP_Country_Contacts.pdf|title=Contacts in the Countries Participating in the North American Numbering Plan}}</ref> The FCC also serves as the U.S. regulator. Canadian numbering decisions are made by the [[Canadian Numbering Administration Consortium]].<ref>{{cite web|url=http://www.cnac.ca/cnac/cna_consortium.htm|title=Canadian Numbering Administrator}}</ref>


Koncepti koji su u osnovi NANP-a prvobitno su osmišljeni tokom 1940-ih od strane [[American Telephone and Telegraph Company|Američke telefonske i telegrafske kompanije]] (AT&T) za [[Bell System|Bel Sistem]] i nezavisne telefonske kompanije u Severnoj Americi u okviru [[Operator Toll Dialing|operaterskog biranja brojeva]]. Prvi korak je bio da se objedine različiti lokalni planovi numerisanja telefona koji su uspostavljeni u prethodnim decenijama, sa ciljem da se ubrza vreme završetka poziva i smanje troškovi za [[long-distance calling|međugradske pozive]], smanjenjem ručnog rada [[switchboard operator|operatera centrala]]. Na kraju je pripremio kontinent za direktno biranje međugradskih poziva od strane korisnika, što je prvi put bilo moguće 1951. godine, a proširilo se širom zemlje u decenijama koje su sledile. AT&T je nastavio da upravlja kontinentalnim planom numeracije i tehničkom infrastrukturom sve do [[breakup of the Bell System|raspada sistema Bel]], kada je administracija delegirana [[North American Numbering Plan Administrator|Severnoameričkom administratoru plana numeracije]] (NANPA), usluga koju je od privatnog sektora nabavila [[Federal Communications Commission|Federalna komisija za komunikacije]] (FCC) u Sjedinjenim Državama. Svaka zemlja učesnica formira regulatorno telo koje ima [[plenary power|plenarnu kontrolu]] nad lokalnim resursima za numerisanje.<ref>{{cite web|url=https://nationalnanpa.com/contact_us/NANP_Country_Contacts.pdf|title=Contacts in the Countries Participating in the North American Numbering Plan}}</ref> FCC takođe služi kao američki regulator. Odluke o kanadskom numerisanju donosi [[Canadian Numbering Administration Consortium|Konzorcijum kanadske administracije numeracije]].<ref>{{cite web|url=http://www.cnac.ca/cnac/cna_consortium.htm|title=Canadian Numbering Administrator}}</ref>
The NANP divides the territories of its members into '''numbering plan areas''' (NPAs) which are encoded numerically with a three-digit telephone number prefix, commonly called the [[area code]].<ref>{{cite web|title=NANPA : Number Resources - NPA (Area) Codes|url=https://www.nanpa.com/area_codes/|access-date=2015-10-23|archive-date=2015-10-09|archive-url=https://web.archive.org/web/20151009050925/http://www.nanpa.com/area_codes/|url-status=dead}}</ref> Each telephone is assigned a seven-digit [[telephone number]] unique only within its respective numbering plan area. The telephone number consists of a three-digit [[telephone exchange|central office]] (or ''exchange'') code and a four-digit station number. The combination of an area code and the telephone number serves as a [[destination routing]] address in the [[public switched telephone network]] (PSTN). The North American Numbering Plan conforms with [[International Telecommunication Union]] (ITU) Recommendation [[E.164]], which establishes an international numbering framework.<ref>{{cite web|title=The International Public Telecommunication Numbering Plan|url=https://www.itu.int/rec/dologin_pub.asp?lang=e&id=T-REC-E.164-201011-I!!PDF-E&type=items|publisher=ITU|access-date=2015-07-25|author=ITU|author2=ITU-T}}</ref>

NANP deli teritorije svojih članova na ''oblasti plana numeracije'' (NPA) koje su numerički kodirane trocifrenim prefiksom telefonskog broja, koji se obično naziva [[area code|pozivnim brojem]].<ref>{{cite web|title=NANPA : Number Resources - NPA (Area) Codes|url=https://www.nanpa.com/area_codes/|access-date=2015-10-23|archive-date=2015-10-09|archive-url=https://web.archive.org/web/20151009050925/http://www.nanpa.com/area_codes/|url-status=dead}}</ref> Svakom telefonu se dodeljuje sedmocifreni [[telephone number|telefonski broj]] jedinstven samo u okviru odgovarajuće oblasti plana numeracije. Telefonski broj se sastoji od trocifrenog koda [[telephone exchange|centrale]] i četvorocifrenog broja stanice. Kombinacija pozivnog broja i telefonskog broja služi kao odredišna adresa za [[destination routing|rutiranje]] u [[public switched telephone network|javnoj komutiranoj telefonskoj mreži]] (PSTN). Severnoamerički plan numeracije je u skladu sa Preporukom [[International Telecommunication Union|Međunarodne unije za telekomunikacije]] (ITU) [[E.164]], koja uspostavlja međunarodni okvir za numerisanje.<ref>{{cite web|title=The International Public Telecommunication Numbering Plan|url=https://www.itu.int/rec/dologin_pub.asp?lang=e&id=T-REC-E.164-201011-I!!PDF-E&type=items|publisher=ITU|access-date=2015-07-25|author=ITU|author2=ITU-T}}</ref>


== Reference ==
== Reference ==

Верзија на датум 3. новембар 2023. у 19:06

Шаблон:Short description

Pozivni telefonski brojevi za Severna Amerika
Zemlje koje učestvuju u Severnoameričkom planu numeracije
Položaj
DržavaSeverna Amerika
KontinentSeverna Amerika
Pozivni brojevi
Pozivni broj1
Međunarodni prefiks011
Regulacija
Tipični formatNXX NXX-XXXX
Spisak kodova

Severnoamerički plan numeracije (NANP) je raspodela pozivnih telefonskih brojeva za dvadeset pet regiona u dvadeset zemalja, prvenstveno u Severnoj Americi i na Karibima. Ova grupa je istorijski poznata kao Svetska zona 1 i ima telefonski kod zemlje 1. Neke zemlje Severne Amerike, pre svega Meksiko, ne učestvuju u NANP-u.

Koncepti koji su u osnovi NANP-a prvobitno su osmišljeni tokom 1940-ih od strane Američke telefonske i telegrafske kompanije (AT&T) za Bel Sistem i nezavisne telefonske kompanije u Severnoj Americi u okviru operaterskog biranja brojeva. Prvi korak je bio da se objedine različiti lokalni planovi numerisanja telefona koji su uspostavljeni u prethodnim decenijama, sa ciljem da se ubrza vreme završetka poziva i smanje troškovi za međugradske pozive, smanjenjem ručnog rada operatera centrala. Na kraju je pripremio kontinent za direktno biranje međugradskih poziva od strane korisnika, što je prvi put bilo moguće 1951. godine, a proširilo se širom zemlje u decenijama koje su sledile. AT&T je nastavio da upravlja kontinentalnim planom numeracije i tehničkom infrastrukturom sve do raspada sistema Bel, kada je administracija delegirana Severnoameričkom administratoru plana numeracije (NANPA), usluga koju je od privatnog sektora nabavila Federalna komisija za komunikacije (FCC) u Sjedinjenim Državama. Svaka zemlja učesnica formira regulatorno telo koje ima plenarnu kontrolu nad lokalnim resursima za numerisanje.[1] FCC takođe služi kao američki regulator. Odluke o kanadskom numerisanju donosi Konzorcijum kanadske administracije numeracije.[2]

NANP deli teritorije svojih članova na oblasti plana numeracije (NPA) koje su numerički kodirane trocifrenim prefiksom telefonskog broja, koji se obično naziva pozivnim brojem.[3] Svakom telefonu se dodeljuje sedmocifreni telefonski broj jedinstven samo u okviru odgovarajuće oblasti plana numeracije. Telefonski broj se sastoji od trocifrenog koda centrale i četvorocifrenog broja stanice. Kombinacija pozivnog broja i telefonskog broja služi kao odredišna adresa za rutiranje u javnoj komutiranoj telefonskoj mreži (PSTN). Severnoamerički plan numeracije je u skladu sa Preporukom Međunarodne unije za telekomunikacije (ITU) E.164, koja uspostavlja međunarodni okvir za numerisanje.[4]

Reference

Spoljašnje veze